Hrvatska bi, prema najavama, u travnju trebala dobiti pozivnicu za ulazak u NATO. Hrvatsko se priključenje NATO-u uzima kao samorazumljiva i neupitna činjenica unatoč izostanku adekvatne javne rasprave.

Apsurdna je situacija da je znatan broj građana Hrvatske protiv ulaska u NATO, a istodobno sve velike stranke zastupaju ulazak u taj savez. Postavlja se pitanje koga te stranke predstavljaju? Vlast pritom odbija čak i mogućnost referenduma iako je jasno da bi o tako važnoj stvari trebali odlučivati svi građani Hrvatske. Podsjetimo, za odabir lokacije nogometnog stadiona nije problem raspisati referendum, ali jest problem pitati narod što misli o tako velikoj odluci kao što je stupanje u NATO.
Navodimo najvažnije razloge protiv ulaska u NATO:

1) Ne želimo da se Hrvatska kao pijun priključi anglo-američkom korporativnom imperijalizmu. Članice su NATO-a, više-manje, potpora SAD-ovoj politici svjetskog sileđžije u kojoj SAD ne biraju sredstva, kršeći međunarodno pravo invazijama na druge zemlje u kojima imaju vlastite interese (Irak) i ubijajući milijune ljudi (više od milijun poginulih Iračana od početka okupacije), podupirući teroriste i diktatore širom svijeta (koji se poslije mogu od njih odmetnuti kao Saddam Hussein i Osama bin Laden), svrgavajući neposlušne vlade malih zemalja kombinacijom međunarodnih sankcija i tajnih službi, financijski izrabljujući siromašne zemlje putem MMF-a i WTO-a, a sve pod krinkom tobožnjega širenja demokracije. Uđemo li u NATO, naši će nas se potomci jednoga dana sramiti, kao što se neke zemlje danas srame svoje nacističke prošlosti.

2) Hrvatska vojska trenutno prolazi niz prilagodbi radi priključenja NATO-u. Te reforme, korisne i nekorisne, u potpunosti plaća Republika Hrvatska. Hrvatsku potresaju valovi poskupljenja, financijska situacija se pogoršava, a ulaskom će u NATO Hrvatska biti izložena dodatnim golemim troškovima nužnim da bismo se prilagodili NATO-ovim (ne uvijek logičnim) standardima. To znači masovno kupovanje opreme i oružja, nerijetko zastarjelog (dakako, od članica NATO-a), te obavezu nastavka provođenja prenaglih skupih reformi u vojsci i golemih (a nepotrebnih) ulaganja u vojni proračun. Procjenjuje se da će nas ulazak u NATO u idućih nekoliko godina stajati najmanje 10 milijardi kuna! Iako su problemi u organizaciji Hrvatske vojske evidentni te su neke promjene nužne, s reformama se ne valja zalijetati, a NATO nam ne smije biti isprika za vlastitu nesposobnost i lijenost.

Hrvatska već sada, iako još nije u NATO-u, podupire američku okupaciju i iskorištavanje Afganistana te će ondje u 2008. godini biti 300 hrvatskih vojnika. Hrvatska će samo na iznimno visoke plaće svojih vojnika u Afganistanu u 2008. potrošiti najmanje 10 milijuna eura. To, kao i sve ostale troškove (prijevoz, hrana, smještaj, oprema itd.) plaćamo mi. A zašto? Radi potpore anglo-američkom izrabljivanju te zemlje. Prema najavama NATO-ovih i naših čelnika, od nas se u budućnosti očekuje sudjelovanje i u drugim “misijama”. Iz njih ćemo izići puno siromašniji, a naši će vojnici u njima zacijelo i pogibati, i to kao okupatori.

3) Vlast nas zavarava da ćemo u NATO-u biti sigurniji. Istina je posve suprotna. Hrvatskoj trenutno, a ni u daljoj budućnosti ne prijeti baš nikakva opasnost od susjednih država. Osim toga, otvoreno nas svrstavanje uz NATO i SAD samo dovodi u još veću opasnost od islamističkog terorizma (koji je u velikoj mjeri nastao kao odgovor na SAD-ov svjetski terorizam) a dovoljno se samo sjetiti terorističkih napada u Madridu 2004. i Londonu 2005. koji su bili odgovor na sudjelovanje vojnika tih zemalja u NATO-ovim operacijama na Bliskom istoku. NATO nam protiv terorističkih napada ionako ne može pomoći jer se protiv terorista ne može boriti vojska nego policija. Osim toga, valja napomenuti da ni u slučaju većeg rata NATO zapravo nije nikakav jamac sigurnosti. Članice NATO-a zadržavaju pravo ne intervenirati u obrani napadnute zemlje Članice jer se ta pomoć ne podrazumijeva automatski. Uostalom, s koliko bi uopće žara i hrabrosti američki ili nizozemski vojnik branio tuđi narod? Sjetimo se s koliko su žara međunarodne snage intervenirale u Ruandi, Kurdistanu, Srebrenici, Vukovaru…

4) NATO-ovi čelnici izjavljuju kako planiraju većinu baza iz zapadne Njemačke prebaciti u nove zemlje članice te se u Sloveniji u Cerklju, odmah uz hrvatsku granicu, preuređuje aerodrom za prihvat NATO-ovih zrakoplova premda je Sloveniji bilo obećano da se kod njih neće graditi baze. Želimo li doista NATO-ove baze pored Pule, Splita, Zadra ili Zagreba kao što se najavljuje?

Pitanje koje treba postaviti nije “treba li Hrvatska ući u NATO?” nego “što će se dogoditi ako Hrvatska ne uđe u NATO?”. A odgovor je - ništa. Dapače, bit ćemo sigurniji, nećemo bacati milijune u vjetar, a savjest će nam biti čista. Stoga pozivamo hrvatsku javnost da digne svoj glas protiv ulaska Hrvatske u NATO!

ANTINATO FFZG Inicijativa studenata i nastavnika Filozofskoga fakulteta u Zagrebu protiv NATO-a

(napomena: inicijativa ne zastupa mišljenje svih studenata i nastavnika FFZG-a)

Zamirzine

Kategorija/e Politika, Hrvatska //