In memoriam: Mons. Antun Bogetić

Mons. Antun Bogetić, Porečki i pulski biskup u miru, preminuo je 19. travnja 2017. godine u Puli.

Rođen je 24. travnja 1922. u Premanturi. Gimnaziju završio u Kopru, filozofiju na Papinskom lateranskom sveučilištu u Rimu, a teologiju u Gorici. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1946. u Poreču. Bio je od 1980. do 1984. misionar u Argentini. Porečko-pulskim biskupom imenovan je 27. veljače 1984. godine. Za biskupa je zaređen u Poreču 28. travnja 1984., a umirovljen je 10. siječnja 1998. godine. Po umirovljenju, nakon više godina službe duhovnika u Sjemeništu “Redemptoris Mater” na Taiwanu, nastanio se u Svećeničkom domu Betanija u Puli gdje je živio do smrti.
Brojne su njegove zasluge napose iz vremena kada je obnašao biskupsku službu. U tim povijesnim, prijelomnim trenutcima epohalnih promjena, pada bivšeg režima i nastanka samostalne države, znao je s potrebnom hrabrošću i mudrošću poduzeti valjane korake za ostvarenje velikih projekata, njegovim su angažmanom ustanovljene neke od danas ključnih ustanova u Porečkoj i Pulskoj biskupiji.

Preminuli mons. Bogetić imao je važnu ulogu u osnivanju Pazinskog kolegija-klasične gimnazije. Godine 1992. zadužio mons. Antuna Heka to zahtjevno djelo i pružao mu svu potrebnu podršku. 31. siječnja 1993. godine, prilikom posjeta dr. Franje Tuđmana zgradu kolegija, mons. Bogetić potpisao povelju o početku obnove zgrade.

Sprovodni obredi i oproštaj od umirovljenog Biskupa obavit će se u petak 21. travnja 2017. u katedrali u Puli, nakon čega će Biskup Antun biti ispraćen i sahranjen, po njegovoj želji, u crkvi u Premanturi.

1 komentar na “In memoriam: Mons. Antun Bogetić”

  1. Vitorio napisao:

    Sve je točno što ste naveli, ali biskup Bogetić je bio puno više od toga.
    Bio je izuzetan svećenik i prije svega izuzetan čovjek. Osoba sa izrazito istančanim osjećajem za “malog” čovjeka, pun ljubavi i dobrote za svakoga. Bio je pravi pastir i čuvar svoga “stada”, a u pukuje imao ogroman utjecaj kojega nikada ni u čemu nije zlorabio. Premda je prošlo gotovo 50 godina od kada smo ovdje u Pazinu bili njegovi ministranti mnogi od nas i danas pamte njegovu dobrotu i njegovu blagost. Sjećam se da smo kao djeca siromašnih roditelja njegovim fiatom “topolino” prvi put se u životu provozali autom, pa čak i otišli na kupanje. Ako su u subotu bili svatovi, onda je za svakog ministranta u nedjelju bilo torte i kolača, često i za cijelu obitelj. U zimskim mjesecima tombole uz prigodnu nagradu bile su uobičajeni način zabave za nas ministante, ali i ostalu djecu koja su živjela u blizini župnog stana “faroža”. U vrtu župnog dvora bilo je puno voća i naravno da ste mogli bez probleme i bez ikakve plaće uzeti voće. Moj je otac obrađivao nekoliko stotina kvadrata crkvene zemlje, ali tadašnji župnik Bogetić nije za to želio nikakvu naknadu, pa ni dio ljetine. Isto je bio i kod obitelji mojih prijatelja.
    Nekima danas to izgleda možda malo smješno, ali u to smo vrijeme mi iz siromašnih radničkih obitelji u gradu bili željni svega, bombona, čokolade, banana da i ne govorimo, ali i svega ostalog.
    Nakon 20-tak godina, sreli smo se opet na Uskrs 1992. godine u Gornjem Kosinju, kada je kao Porečko-pulski biskup posjetio pripadnike 154. brigade HV na ličkom ratištu i služio svetu misu, sjetio se je gotovo svih svojih župljana, a posebno ministranata. Ta je posjeta bila lišena bilo kakve politike: Bila je to potpora biskupa svome puku u najtežim trenucima prožeta istinom i ljubavlju za bližnjega svoga.
    Da bio je to čovjek puno dobrote, ali i čovjek velike i istinske duhovnosti. Onako za sebe, u svojoj zreloj dobi pratio sam njegov rad i stekao dojam kako je biskup Bogetić bio pored ostalog vrlo mudar i razborit, ali prije svega čovjek vjere.
    Njegovo je mjesto u Kraljestvu nebeskom. Hvala mu i čast!

Komentiranje je onemogućeno.

Komentari
Anketa

Koji projekt je Pazinu najpotrebniji


Pogledaj rezultate

Prethodne ankete

Najčitanije u 7 dana
Najčitanije u 30 dana

© iPazin.net portal 2001. - 2017.