Projekt za novo američko stoljeće, jednostavnijeg naziva PNAC, osmišljen je kako bi Americi omogućio kontrolu svijeta. Koliko su njihove ideje ekstremne, potvrdila je uzbuna zbog koje je i službeni website te organizacije – nestao.

Neokonzervativci za rat u Iraku krive PNAC

– 20. stoljeće naučilo nas je da treba reagirati prije nego se stvari otmu kontroli i nastane kriza – glavna je misao osnivača organizacije koju krive za rat u Iraku i Afganistanu.

Neokonzervativci nakon debakla u Iraku negiraju krivnju za rat, sve su smišljeno prebacili na ekstremni ogranak PNAC. Kada se lavina kritika ”zakotrljala” na njihov račun, oni su jednostavno nestali. Ugasili su svoj službeni website na kojem su pružali sve najnovije informacije o idejama, ratu, američkom uspjehu. Sada ih više nema. Baš kada ih se usudilo pitati određena pitanja o samim počecima tzv. borbe protiv terorizma, baš kada se SAD sprema za predsjedničke izbore.

PNAC su 1997. godine osnovali neokonzervativci William Kristol i Robert Kagan s ciljem da SAD stane na noge i oslobodi se opasnosti zlih režima u startu. Najopasniji od tih režima bio je onaj Saddama Husseina.

Više nisu željeli biti u sjeni i 26. siječnja 1998. godine Kristol i Kagan su poslali pismo Billu Clintonu u kojem traže hitnu invaziju na Irak kako bi spriječili bilo kakve pokušaje napada na SAD. Clinton ih je ignorirao zbog čega su se obratili svim republikanskim članovima Kongresa. Oni ih nisu ignorirali.

Najpoznatiji članovi PNAC-a su Rumsfeld i Cheney

Dapače, PNAC je svojim idejama osvojio republikance i neokonzervativce, a samim time su financijski postali mnogo jači, iako su se nazivali neprofitnom organizacijom.

Želje za jakom Amerikom, koja će kontrolirati svijet, približila im je pobjeda republikanskog kandidata Georgea W. Busha, koji je, neki bi rekli, na silu postao predsjednik Amerike, što je potvrdila i činjenica kako je postao prvi predsjednik koji je osvojio manje glasova od protivnika. Također, afera na Floridi, gdje je 22 tisuće demokrata dobilo zabranu izlaska na izbore, govori puno, kao i kasnija presuda Vrhovnog suda kako je sve zapravo bilo regularno.

PNAC tada ”dobiva krila”, Bush ih naziva ”korisnom organizacijom kojoj je cilj boljitak Amerike” i u svoju administraciju uvodi čak 17 članova PNAC-a, od kojih je svakako najpoznatiji Donald Rumsfeld, osoba kojoj je dokazano manipuliranje dokazima oko rata u Iraku. No, iako je sve što je naveo kao razloge rata bila laž, Donald nije u zatvoru, kao ni potpredsjednik Dick Cheney, također član PNAC-a, osoba koja se prikrila u sjenu i nije se eksponirala poput Rumsfelda.

No, koliko god sve ideje PNAC-a bile ekstremne, ono što je izazvalo kontroverze je dokument od 90 stranica iz rujna 2000. godine, pod nazivom ”Jačanje američke vojne obrane – Strategija, vojne snage i resursi za novo stoljeće” u kojem je PNAC u detalje opisao kako bi SAD mogle napredovati.

”Americi treba novi Pearl Harbor”

Iako je dokument vrlo ekstreman u cijelosti, najzanimljiviji je dio u kojem PNAC zaziva novi Pearl Harbor:

” …Americi treba nešto što će je uzdrmati i natjerati da krene u akciju. Nešto kao što je Pearl Harbor koji nas je nakon godina ignoriranja rata prisilio da uđemo u njega. Tako i sada ignoriramo Saddama Husseina, a da bi ga prestali ignorirati, treba se dogoditi nešto što će nas uzdrmati i natjerati da se osvijestimo i krenemo u akciju invazije na Irak. Tom invazijom svrgnuli bi diktatora, ali i preuzeli kontrolu nad naftom, odnosno resursima potrebnima za daljnje akcije oslobođenja svijeta…”

Godinu dana kasnije dogodio se napad na World Trade Center. Amerika je bila poprilično uzdrmana, podrška ratu bile je apsolutna, nitko nije postavljao pitanja. Dok ljudi nisu shvatili kako nešto ipak nije u redu.

Dokument uspoređuju s “Mein Kampfom”

Nevjerojatno je da se takav dokument mogao pročitati na internetu posljednjih osam godina, a da nitko nije reagirao.

Ostaje pitanje hoće li svijet reagirati. Jer, politika republikanaca odgovorna je za silne laži svijetu i svome narodu, odgovorna je za smrti desetaka tisuća ljudi i za gubitke stotina milijardi dolara.

Kontroverzni dokument politički analitičari uspoređuju s Mein Kampfom jer se isti također ignorirao sve dok rat nije uzeo svoj danak. No, svi znaju kako su na kraju nacistička ideja, ali i Hitler završili. Problem je što ljudi očito nisu ništa naučili i takvima dopuštaju da vode glavnu riječ u svijetu.

Cijeli dokument od 90 stranica možete pročitati OVDJE.

Javno.hr