“Kad se male ruke slože, sve se može”, pjevala su djeca u filmu “Vlak u snijegu” da bi zatim to postalo geslo koje je, deklarativno ili istinski, inspiriralo generacije koje su uslijedile. U svijetu odraslih sve se rjeđe može čuti nešto takvo. Tempi passati. Težačke ruke treba danas platiti, a novca nema. Tranzicija u kapitalizam, a zatim i recesija, pogubno su djelovali po veće projekte ili pak radne akcije, pa se danas sve češće može čuti nova krilatica: “I male stvari mnogo znače”. Pritisnuti teškom ekonomskom situacijom drugo nam i ne preostaje doli barem konsolidirati ono što imamo. U zemlji kojoj pada broj stanovnika, a raste umirovljenika, toga će u budućnosti biti sve više, jer će održavanje postojeće infrastrukture postajati osnovni zadatak naraštaja koji dolaze.

Shvaća se to sve više na lokalnim razinama, pa se tako umjesto velebnih (i neostvarivih) projekata sve više spominju “male stvari” koje su dosad bile zanemarene.

I u Pazinu, što građani, što lokalna vlast, što tvrtke sve više obraćaju pozornost na nužne intervencije u urbanom prostoru na koje se čekalo godinama. I doista. Koliko li je primjerice komotnije i sigurnije šetati se Šetalištem pazinske gimnazije otkad su postavljene fizičke prepreke za vozila, napiti se vode iz starinskih gradskih špina, u hladovini parka posjesti se na čitavu klupu, odigrati partidu na uređenom igralištu… Ugodno je oku vidjeti svježe ofarbane oronule socrealističke zgrade ili pak protegnuti noge do nekog izletišta uređenog u eko-akciji, vidjeti kako na zapadnom prilazu gradu (kod asfaltne baze) raste proljetos zasađenih osamdeset himalajskih cedrova i crnih borova.

Niz prijedloga samih stanovnika, zatim mjesnih odbora ili gradskih vijećnika kojim se želi unaprijediti život polako se počeo hvatati uha nadležnih službi i dobro je da se krenulo s time. Previše se u Pazinu izgubilo vremena, riječi, truda i novca oko projekata koje si ovaj financijski limitirani grad u današnjoj ekonomskopolitičkoj konstelaciji ne može priuštiti.

Spomenimo i mi dva prijedloga. Moderna iluminacija Pazinske jame ne bi smjela koštati mnogo, a grad bi dobio atrakciju. Noću bi panorama diskretno osvijetljenog bezdana dala mjestu estetsku notu više. Drugo se tiče ukrašavanja grada. U brojnim se istarskim gradovima drvoredi, stupovi rasvjete i ostala prikladna mjesta tijekom fešti kite gradskim (općinskim) zastavicama. Time se dobiva svečarski štih, ali i potvrđuje komunska osobitost. U Pazinu se jedna gradska zastava “objesi” na jarbolu glavnog trga i to na vertikalan način kakav je prikladan samo u zatvorenim prostorima.

Glas Istre, 30.9.2011.