Esejom o izgledu i načinu na koji se nosimo s njim u intimnoj i javnoj sferi – „Sramota“ ženskog performativnog kolektiva – započela je u utorak. 14. kolovoza treća večer 15. festivala Sedam dana stvaranja. Performans Irene Boćkaj, Ana Katulić i Katrin Radovani održan je ispred buffeta Bunker u Pazinu, a „koncept polazi od arhetipa sramote te kako se ona manifestira na ženskom tijelu, u ovom slučaju na tijelima triju izvođačica“.

Međutim, u performansu su one zagrabile puno dublje. On započinje pjesmom izvođačica koje ponavljaju stih jednog narodnog „evergreena“ iz svoje regije. Dok Boćkaj sjedi postrani za stolićem s maramom preko cijele glave, Katulić zauzima centralnu poziciju kod lavora s vodom. Ondje skida odjeću, razotkrivajući ružom napisane riječi po koži: „mozak“, „emocije“, „Fina“, „PMS“, „seksizam“. U lavoru kupa prvo barbike, a zatim i sebe, uklanjajući crvena slova. Oko nje kruži Radovani, u ženskoj seljačkoj haljini i s brentom na glavi, te zvončićem oko vrata. Radovani povremeno nudi publiku štapićima, pa čokoladom, i s vremena na vrijeme joj se obraća putem mikrofona, do beskraja zahvaljujući na dolasku, prolasku (slučajnim prolaznicima) i ostanku na performansu. Izvrsnom arhetipskom predodžbom ponizne i skromne žene, neizmjerno zahvalne za samu priliku što postoje, Radovan je unijela snažan emotivni moment.

Njemu je doprinijela i Boćkaj, koja u ovo „žensko“ ozračje unosi univerzalniji element kojim se ruše granice spola i dobi. Ona za mikrofon čita crtice iz potresnih svjedočanstva ljudi – muškaraca, žena i tinejdžera – čije je tijelo „drugačije“ (prirodno ili zbog „estetskog“ zahvata). Na koji se način nose s reakcijama ljudi, svojim željama i životnim potrebama, otkrivaju na bolan način u očima drugih osoba, prijatelja i obitelji, otvarajući pritom širi diskurs o vrijednostima i međuljudskoj komunikaciji.

Performans je začet na Kustoskoj platformi 2018. – Performativne studije slučaja, koja je održana u zagrebačkom kazalištu Knap pod mentorstvom glumca, performera i redatelja Darka Japelja.

Tekst Ivana-Nataša TURKOVIĆ

Fotografije arhiva 7DS