Amalija Gržetić je u zloglasni nacistički logor otpravljena sa 16 godina, prije više od 75 godina. Točnije, u svibnju 1944. kada je njeno rodno selo Zarečje kraj Pazina njemačka vojska okupirala, pobila brojne žitelje, a dobar dio odvela u logore iz kojih se nikad nisu vratili. Među stradalima je bio i njen otac, logoraš u Buchenwaldu i Dachauu

U selo Rusijani, koje se smjestilo tik iznad Pazinske kotline, jučer smo, na Sveta tri kralja, poslijepodne nakon ručka, stigli na vrata gostoljubive 93-godišnje Ljube Gržetić, koju svi zovu Amalija, žene koja je bila zatvorenica zloglasnog koncentracijskog logora Auschwitz, potom i logora Ravensbrück te na koncu logora Eberswalde. U hladnom zimskom danu ugostila nas je u iznadprosječno zagrijanom stanu odnosno kuhinji, a razgovarali smo o prohujalim vremenima, naročito onim olovnim.

– Dobro da nas nisu uništili za sin, a ča ćeš, tako je bilo uni put, a ni danas ni puno bolje. Nego ki je pobedi sinoć, smo šle ranije spat?, dočekani smo pitanjem. “Milanović”, odgovaramo. “Neka je, ma mi je drago”, razveselila se Amalija koja je u zloglasni nacistički logor otpravljena sa 16 godina, prije više od 75 godina.

Točnije, u svibnju 1944. kada je njeno rodno selo Zarečje kraj Pazina njemačka vojska okupirala, pobila brojne žitelje, a dobar dio odvela u logore iz kojih se nikad nisu vratili. Osim jednog susjeda, Amalijinog vršnjaka iz sela Danila Marcana – koji je umro od plućne bolesti u logoru kako je kasnije saznala od poznatog pazinskog liječnika i zatvorenika logora Dachau dr. Ivana Matijašića – među stradalima u logoru bio je i njen otac. Amalija i danas vjeruje da su ih za potpomaganje partizana prokazali “špijuni” iz samog sela “koji su za šolde delali sve”. Sjeća se da su u Zarečje stigli ljudi u civilu i da su je dok je čuvala krave, zatražili legitimaciju koju je tada već imala budući da je taj dokument bio obavezan za starije od 15 godina. Potom su je odveli zajedno s ostalima u zatvor Coroneo kraj Trsta.

– Rekli su nam da gremo na delo. U vlaku iz Trsta je bilo sve normalno, dali su nam vode piti, ali čuvali su nas karabinjeri i vojska. Brižan moj tata mi je u jednom gradu u Austriji kupi novčanik kao da će se tamo delat za šolde…, kaže Amalija.

No, stvarnost je bila mnogo groznija. Od oca koji je završio u logorima u Buchenwaldu i Dachau su je razdvojili na vlaku u Austriji, a ona je završila mnogo sjevernije, u Auschwitzu na području današnje Poljske.

Bila je prisilna radnica u obližnjoj njemačkoj tvornici granata (“na mašini broj 3”) gdje je mukotrpno morala raditi svakog dana osim nedjelje. Smješteni u barakama unutar logora, spavali su na daskama kreveta na kat, i to unakrsno dolje dvije i gore dvije logorašice: “Jedna je drugoj ljubila noge”, kaže. Svakog su dana vlakovima dolazili novi logoraši, prisjeća se Amalija Gržetić.

– Najgori je bio Auschwitz, tamo je bilo zatvoreno puno Židova. Svašta su delali. I dice je bilo, kaže Amalija. U logoru je osim Hrvata, kaže bilo mnogo Slovenaca, Talijana, Čeha…, a Židovi su bili posebno smješteni u logoru, te su imali svoje brojeve na odjeći i koži.

Amalija, koja nam je već odmah početku razgovora kazala da se ne može sjetiti mnogo toga što je proživjela s obzirom na protok vremena, odmah je izrazila zahvalnost prema onima koji su se u tim mračnim vremenima pokazali ljudi(na)ma. Jedna Austrijanka, pomoćnica šefa, davala joj je pola svoga obroka, a i za austrijskog šefa kaže da je bio čovjek. Dao joj je da pije pivo, koje će je ojačati, kako je rekao, priča nam.

– Pomagali su nam, ali su znali reći: ‘Pazite, jer bi i nas kaznili’, napominje Amalija i posebno hvali jednu židovsku liječnicu iz Firenze koja se čudila kako Amalija zna talijanski. Također ima riječi hvale za njemačkog liječnika koji je bio “jako pravi”.

– Svagderi ima dobrih i porednih ljudi, kaže Amalija. Čini se da danas nakon skoro osam desetljeća bivšoj zatvorenici prije svega u sjećanju ostaju plemeniti ljudi i geste, dok je zlo potisnuto….

Razgovarao: Anđelo Dagostin
https://www.glasistre.hr/istra/93-godisnja-amalija-grzetic-zatvorenica-zloglasnog-auschwitzarekli-su-nam-da-gremo-delat-brizan-moj-tata-mi-je-u-jednom-gradu-u-austriji-kupi-novcanik-kao-da-ce-se-tamo-delat-za-solde-614361