Agresija koja traje

Pazin u smećuNudi li Pula savezništvo Pazinu u borbi protiv opasnog otpada koji je potencijalno štetan i za jedne i za druge? Javno još ne, ali se javno čulo kako bi Pula sav svoj otpad rado poslala u okolicu Pazina umjesto na svoj Kaštijun. Ali o golfu se može pričati glasnije…

Prije tridesetak godina, možda i više, Pazinci su imali svoju neslužbenu »koloniju« u porečkom priobalju. Na mjestu gdje se danas uzdiže turističko naselje Červar, nekoć su se u idiličnom miru i netaknutosti urbanističkih intervencija protezale stotine metara divljih plaža. Krajolik je izgledao ovako: kamenita obala s mnoštvom malih uvalica protezala se po pet-šest metara od vodene crte, a zatim je, duž dobrih nekoliko stotina metara, paralelno s obalom tekao pojas šikare s ponekim stablom, uglavnom uz suhozid, isprekidan tek uskim prolazima prema plaži, na svakih nekoliko desetaka metara. Iza tog do jednog metra širokog pojasa šikare nadrasle nad starim suhozidom nalazile su se livade ili njive. Zemljani putovi između njih vodili su do otprilike kilometar udaljene glavne ceste. Na červarske divlje plaže Pazinci su dolazili u većim skupinama, od po nekoliko susjedski ili rodbinski povezanih obitelji. Automobili, naprašeni zemljom s tih poljskih putova, ostavljali su se u hladu šikare, odmah kraj njih bile su »baze« za držanje pića u hladu, naravno i za roštiljanje, a prolaz u suhozidu vodio je do dijela neuredne kamenite plaže koji je po nepisanom pravilu pripadao na korištenje baš onima koji su parkirali i roštiljali u hladu s druge strane. Znalo se koje obitelji dolaze na koja mjesta, jedni su drugima čuvali pozicije, malo koji uljez bi se uspijevao infiltrirati u tu povremenu pazinsku primorsku oazu, a ako bi na nečiju poziciju i zasjeo neki furešti, nikakva se buka zbog toga nije dizala, tog bi se dana lokacija naprosto promijenila, samo bi trebalo pronaći gradele sakrivene u grmlju ili dan ranije pripremljeno triješće za potpalu.

Kad se jednog dana počelo graditi novo turističko naselje Červar, Pazinci koji su ostali bez svoga ljetnog dnevnog utočišta nisu prosvjedovali, nisu pisali peticije, nisu demonstrirali pred zgradom tadašnje općine Poreč. A i zašto bi? Nisu bili na svojem, iako su se obrasci ponašanja na istarskoj obali kod mnogih kraće ili duževremenih korisnika pojedinih dijelova obale izrodili čak i u agresivnu posesivnost bez pravne osnove.

Rastjerani civilizacijskim napretkom, Pazinci su se razmiljeli po drugim plažama, Materada je do danas ostala jedna od najomiljenijih, a neke nove spontane pazinske »kolonije« formirale su se i na rovinjskom priobalju, ali u Červar se više, uglavnom, vraćali nisu. Pratim ova zbivanja oko motovunskog golfa, oko kažuna na trasi Istarskog ipsilona, pratim i razvrstavam parolašenja oko apartmanizacije i betonizacije, gledam tko su i odakle su dušobrižnici koji dižu glas protiv devastacije »njihovih« svetinja, i nekako mi je neugodno zbog svega toga. Subjekti u aktualnim procesima akcije i reakcije glede poduzetničke turističke izgradnje i njenih ekoloških, krajobraznih i kulturoloških reperkusija su naprosto krivo posloženi. S pravnih i prirodnih zakona, težište se pomiče na romantičarsku estetiku. »To nam se ne sviđa« postaje argument koji nadjačava puno opravdanije prigovore na račun zakonitosti, ekonomskih koristi i s njome logično pretpostavljive korupcije, ekoloških okolnosti i posljedica, sraza težnji k očuvanju tradicijskog načina života i njegovog grubog osuvremenjivanja… »To nam se ne sviđa« se vrlo često odnosi na mjesta i ljude podalje od životne svakodnevice prigovarača.

Puležani tako prigovaraju budućem golfu podno motovunskog brda osjećajući da taj projekt zadire u nešto što pripada i njima, a ne samo Motovuncima i Brkačanima. Začudo, Puležani se ne bune protiv skladišta opasnog otpada na rubu Pazinske jame, koji, ako u Jamu iscuri, može opasno zatrovati baš njihovu, pulsku pitku vodu. Pazin se nije uspio izboriti protiv tog opasnog otpada jer su sile državne uprave, koje su otpadu dale sve potrebne dozvole, u ovom srazu jače.

Nudi li Pula savezništvo Pazinu u borbi protiv opasnog otpada koji je potencijalno štetan i za jedne i za druge? Javno još ne, ali se javno čulo kako bi Pula sav svoj otpad rado poslala u okolicu Pazina umjesto na svoj Kaštijun. Ali o golfu se može pričati glasnije, pa se o njemu i priča glasnije, više se idealizma u tu priču može ugraditi nego u neke spoznaje o vlastitom dvorištu… Nestanak divljih červarskih plaža, rušenje kažuna oko Istarskog ipsilona, kultivirani i kemikalijama održavani golf na području zapuštene baredi, betonski zakloni pogledu na savudrijski svjetionik, ruralopolisi duž cesta što su donedavno prolazile kroz netaknutu prirodu, to se sve događa, i to sve privlači pažnju, ali se percipira sasvim krivo: kao nova agresija koja narušava dugogodišnji mir i sklad. Naprotiv, agresija na istarski prostor traje već šezdesetak godina, a možda i duže. Nebriga za taj prostor u minulim desetljećima omogućila je da se agresija nastavlja i u današnje vrijeme, samo više ne u sustavu općedruštvenog napretka, već u ozračju kapitalističkog poduzetništva. A u čemu je razlika?

Davor Šišović
www.glasistre.hr

3 komentara na “Agresija koja traje”

  1. xyz napisao:

    Ne razumijem što je to agresija na prostor:
    Jeli se to događa samo u naše vrijeme ili je možda stara stvar samo o njoj imamo drugačije kriterije.
    Zato pitam:
    Jeli agresija na prostor bila:
    1. kada su ljudi iz Šandalje istjerali medvjeda i u njoj počeli paliti vatru?
    2. kada su izravnali zemlju uz more u jednom od najljepših istarskih zaljeva i tamo sagradili Arenu?
    3. kada su na rubu Pazinske jame posjekli šumu, razbili stijene i sazidali kaštel?
    4. kada su izravnali vrh brda nad dolinom Mirne i podigli Motovun?
    5. kada su napravili jezero u Butunigi da više ljeti nebi imali redukcija vode?
    7. kada su Istru prepolovili željezničkom prugom od Divače do Pule?
    8. kada su izgradili brdo tvornica koje su odškolovale generacije ljudi, dakle Puris i Pazinku, koji su tebe dragi pišče odškolovali.

    1. neznanik napisao:

      Svaka čast na komentar

    2. nekiTOvoleHLADNO napisao:

      @XYZ – Komentar na prvi komentar. Točka 7 i 8 več poćinju biti “toksične” bez obzira na emocionalnu povezanost “ki je dela u kojoj tvornici i dali mu je bilo lipo”. Dakle što se tiče gradnje kaštela ili čega već još se može izdržati. Ali što se tiče industrije koju nije briga za zdravlje i ekologiju; ionako vodi ovaj svijet u propast. A da ne spominjemo kemijski tretirane terene i apartmane koji će biti održavani po starom sistemu, “puno domestosa u wc školjku i brzo u drugi apartman da čistačice stignu ispuniti kvotu”. Plus na litre i litre šampona i ostalih kemikalija koje će znatno poboljšati izumiranje raznoraznih vrsta biljaka i životinja.

      Bilo kakva teza ili sistem odbravanja koji gre po sistemu: “englezi su ubijali indijance, pa zašto nebi i hitler žitove i to je ok” je nedopustiv. Pogotovo ako ga neko pokušava strpati u PRIRODNI TOK događaja, nedajbože “RAZVOJA”.

      Željeznička pruga na paru OK, Brdo tvornica koje su industijski i kemijski nastrojene koje u proizvodnji koriste puno otrovnih supstanci ili NUS-proizvoda – to ne nikako. Negdje mora postojati granica. Dali je uopće istarski čoban spreman naučit nešto iz prijašnjih grešaka ili samo uzet lovu u žep i zatvorit oči? Izgleda mi da smo otišli korak dalje u negativnom smislu. Ljudi na terenu se doslovno kolju za proviziju od multinacionalnih kompanija. Ili nešto mekša varijanta (podjednako loša): najžešći politički protivnici se slože zajedno oko jednog takvog projekta i podjele lovu.

      Negdje moraju postojati granice!!!!!!!! sve ono ča je nužno za opstanak ok, ali apartmani i neke kemikalije. Daj ajde bježi, šamar, sjedni jedan.

Komentiranje je onemogućeno.

Komentari
Najčitanije u 7 dana
Anketa

Jeste li zadovoljni dijelom proračuna o kojem odlučuju građani


Pogledaj rezultate

Prethodne ankete

Najčitanije u 30 dana

© iPazin.net portal 2001. - 2019.