Alisa Ramakić: “Svoj uspjeh nisam sanjala, željela sam ga!”

Alisa Ramakić, fitness trener, turistički vodič, vlasnica i trener nekoliko uspješnih kickboxing klubova, klubova za rekreativne treninge, teretana, jedina žena predsjednica i trener powerlifting kluba, te redarske službe, a sve eto pod imenom Predator.

Alisa kako je biti uspješna žena, u poslu koji svojataju muškarci?

Uspjeh?

Uspjeh je relativan pojam.

Ali recimo to ovako, ja sam vam od „onih“ žena koja jednostavno voli to malo drukčije, volim svijet borilačkih vještina, volim sport, volim biti predator.

Ja živim za treninge, takmičenja medalje.

Uspješna? To ne znam da li jesam, ali recimo da sam od onih sretnika koji žive od svog hobija i ako to znači da sam uspješna, onda da, uspješna sam.

 

Kad ste vi prepoznali svoj uspjeh?

Ha, ha ..onda kad ste me vi Katarina pitala za intervju o meni kao uspješnoj ženi?

Za mene je uspjeh raditi posao koji volim, i biti okružena ljudima koji dijele istu ljubav.

A kad su vaš uspjeh prepoznali i kako, ljudi koji vas vole i oni drugi?

Prepoznali su ljudi koji su uz mene, koji treniraju kod mene, zatim oni kojima sam pomogla u nekom trenutku da li pri stjecanju kondicije za upis na DIF, upis na Policijsku akademiju, za bolji rezultat u sportu, ili oni kojima sam pomogla u mršavljenju, bodybuildinguitd, i svi oni koji znaju koliko truda ulažem u ovo, da bi predator obitelj bila najekipa na planeti.

A „oni drugi“, oni su nevažni.

Ja u sebi nemam trunke zla ni ljubomore, ja to jednostavno upakiram, tko mi je dobar ja sam mu najbolja, tko je loš, za mene je nebitan.

 

Koliko dugo ste sanjali svoj uspjeh?

Nisam ga sanjala, jednostavno sam željela to.

Ili kako sam neki dan napisala na FB statusu: „Svi mi imamo snove.

Razlika je u tome što dok jedni sanjaju, ovi drugi se i usude.“

A ja se uvijek usudim.

 

Što držite jako važnim za svoje postignuće?

Što sam bila i ostala dosljedna sebi.

Što imam oko sebe divne ljude, koji vjeruju u mene i guraju me naprijed. Što trud ipak rezultira rezultatom, ma koliko nam se nekad činilo da ništa nije onako kako smo zamislili.

Jeste li vi sami u svemu tome ili imate podršku, ako da čiju i na koji način? I recimo kakvu podršku najradije želite i volite?

Da, imam podršku u svemu. I to onu najbitniju. Podršku mojih bližnjih. Kćerke Azre, brata Senada, mame Arife, tate Izeta, dečka Seana, moje Dubravke (tajnice svih klubova), najbližih prijatelja i svih mojih predatora.

Dakle imam sve. Jer čemu sve, ako sreću ne dijeliš s drugima.

 

A kako se osjećate kad se ipak nešto ili sve zakomplicira, pa treba brzo reagirati a vi ne znate što bi moglo okrenuti na dobro, a što naopako?

Nema previše mudrovanja, uglavnom sve radim po osjećaju.

S godinama čovjek ipak nauči razaznati problem i kako se nositi s njim, a ako i negdje zapne, tu je moj brat Senad s kojim sam jako bliska i koji je prilično „hladne glave“, pa onda u dvoje smislimo neko rješenje.

Nema toga s čim se ja ne mogu nositi. To je ta neka moja tvrdoglavost, koja me i gura kroz cijeli život.

 

Što je ono presudno što je vas učinilo ovako lijepom, pristupačnom i uspješnom?

Uspjeh je kad imaš divno dijete, koje je prošlo i djetinjstvo i pubertet a da nisi to osjetio. Koja je odlična učenica, koja je predivna dušom i vanjštinom i s kojom sam ja prijateljica.

Ona je moj najveći uspjeh.

Lijepom? Hmmm,,,moj osmjeh.

To slušam cijeli život, da imam iskreni osmijeh na usnama i očima. A ja kažem, moja sigurnost, odnosno vjera u samu sebe.

Sve što poželim dobijem. To je moja mantra, u koju čvrsto vjerujem i žalosna sam kad vidim da ljudi ne vjeruju u sebe.

Podosta sam poznata i po svojim facebook statusima pozitive, u kojima se ljudi prepoznaju, pa mi se jave da se zahvale na istima, i kažu da imaju osjećaj da ih pišem baš njima.

A ja ih pišem svima.

Jer svi mi ponekad ne spavamo.

Jer svi mi imamo neku svoju tugu i neku radost.

Jer svi mi trebamo mir.

Uspjeh je kad možeš prenijeti nekome pozitivnu emociju. Uspjeh je kad pomogneš nekome.

Uspjeh je kad ti ljudi vjeruju.

 

Imate li vi uzore, i ako da tko su oni i po čemu?

U životu su mi uzor svi oni koji se bore sa neprilikama, koji ne padaju.

Svi oni koji znaju uživati u životu.

Svi oni koji znaju prepoznati ljepotu života, ljepotu prirode, putovanja, koji zastanu pomaziti životinju, pomoći nekome.

U poslu su mi uzor svi oni koji žele više.

U ljubavi su mi uzor moji, odnosno jedino što od muškarca očekujem je da me voli na način koji moj tata voli moju mamu.

 

Imate li neku poruku za kraj?

Na svakom svom putovanju, pročitam svojim putnicima pjesmu Pabla Nerude „Lagano umire“

I sad ću izdvojiti citat iz nje:

„Živi danas, učini danas, riskiraj danas

Ne dozvoli lagano umiranje

Ne zaboravi biti sretan.“

Pozdravljam ovom prilikom sve čitatelje, zahvaljujem se tebi prvenstveno Katarina što si mjesecima strpljivo čekala na ovaj intervju, što si poželjela uopće mene intervjuirati i vidjela u meni uspješnu ženu. Pozdravljam sve moje bližnje, članove Predator tima, facebook prijatelje i sve koji podržavaju moj san, rad tih klubova.

Katarina Šoštarić Perković

5portal.hr

1 komentara na “Alisa Ramakić: “Svoj uspjeh nisam sanjala, željela sam ga!””

  1. svašta napisao:

    NEMOJT ZABORAVIT DA (JASTUK,MEDALJA,KOVANICA, ITD….) UVIJEK IMAJU DVIJE STRANE . Zato nemojte pretjerivat.

Komentiranje je onemogućeno.

Komentari
Najčitanije u 7 dana
Anketa

Jeste li zadovoljni dijelom proračuna o kojem odlučuju građani


Pogledaj rezultate

Prethodne ankete

Najčitanije u 30 dana

© iPazin.net portal 2001. - 2024.