Dana 22. ožujka 2017. u 18 sati u Državnom arhivu u Pazinu dr. sc. Tanja Perić-Polonijo održat će predavanje na temu Arhiviranje baštine: vrijednost i značaj arhivskih izvora za etnološka i folkloristička istraživanja.

O predavaču:

Dr. sc. Tanja Perić-Polonijo, znanstvena je savjetnica u mirovini. Bila je dugogodišnja djelatnica Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu. Stalna je vanjska suradnica Odsjeka za etnologiju HAZU u Zagrebu. Bila je voditeljica i suradnica na više znanstvenih projekata čije su teme istraživanja bile svrstane u red temeljnih istraživačkih komparativnih folklorističkih i etnoloških djelatnosti. Objavljuje znanstvene i stručne radove, antologije i kritička izdanja starije hrvatske rukopisne etnološke i folklorističke građe; sudjeluje u pripremama i izdavanju hrvatskih leksikografskih izdanja (Hrvatska opća enciklopedija 1-12, Istarska enciklopedija, Književna enciklopedija (1-4) i Etnološki leksikon); provodi terenska istraživanja, posebno vezana za Istru; stalna je suradnica u timskom radu na unapređivanju Digitalne zbirke HAZU. Dr. sc.Tanja Perić-Polonijo u svim navedenim djelatnostima nastoji svojim znanstvenim i stručnim radom pridonijeti razvoju i unapređenju znanja o hrvatskoj tradiciji i kulturi.

O izlaganju:

U izlaganju se predstavljaju znameniti i nezaobilazni zapisivači etnografske, folklorističke i jezične građe u Istri: učenici, studenti i kasnije učitelji i profesori. Posebno se ističe Fran Novljan iz Boljuna, učenik i kasnije profesor u Pazinu i Zagrebu, Josip Ribarić iz Vodica na Ćićariji, student i kasnije znameniti jezikoslovac, učitelj Jakov Mikac iz Bresta, kasnije jedini među njima diplomirani etnolog i profesor te najstariji među njima učitelj Stjepan Žiža iz Lindara. Znali su i htjeli zapisivati građu na terenu, razgovarati s ljudima u lokalnoj sredini, poznavali su kontekst običaja, kontekst života te su proširivali opise svojim komentarima, najčešće ne zadirući u iskaze kazivača. Svima im je zajednička želja bila da što korektnije zapisuju lokalne govore. Svi su željeli i nastojali opisati, sačuvati i predstaviti svoj čakavski govor koji će potvrditi njihov čakavski identitet, čakavsku tradiciju, istarsku, ali i hrvatsku kulturu i način življenja.

Za njih je jezik bio neodvojiv od života i običaja, živ(u)ot i užanci ostvarivali su se u jeziku, odnosno zajiku. Zbog tog su jezika u talijanskom okruženju bili proganjani i zatvarani.

Njihove etnografske monografije, radovi i zapisana građa pohranjeni su u arhivu Odsjeka za etnologiju HAZU i u Dokumentaciji Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu. Građa se ponajprije razlikuje prema čakavskim govorima koji su, premda različiti, određivali njihov zajednički, istarski, hrvatski identitet, njihovu zajedničku kulturnu baštinu. U tom kontrapunktu različita iskaza zajedničke kulture, ostvarili su jezičnu građu koja je odista postala izazov jezikoslovcima, ponajprije dijalektolozima te etnolozima i folkloristima. Tako su jezik/zajik i običaje/navade ili užance, predstavili kao dio hrvatske baštine, ali i identiteta – regionalnoga i hrvatskoga, u oba slučaja čakavskoga.

Predstavljanjem navedenih zapisivača i opisom njihove rukopisne i dijelom objavljenje građe, u izlaganju će se posebno istaknuti važnost arhiviranja i prezentiranja građe u obliku kritičkih tiskanih i digitaliziranih izdanja pojedinih monografija spomenutih autora/zapisivača.

Pozivnica: http://www.dapa.hr/images/stories/obavijesti/Javno_predavanje_Peric_Polonijo/Pozivnica.pdf

DAPA