BANKENBANDE (10/10): Barbariga, Dragonera, Puris… bankarska mafija iza najjačih Hypo slučajeva

Wolfgang Kulterer često se vidi u ulozi žrtve: »Život sam žrtvovao za banku, a pri tome zaboravio vlastiti. Sada je ispred mene jedno Ništa, dok su drugi na mojem životnom djelu zaradili puno novca.«

Na taj je način nekadašnji renomirani bankar, koji se u međuvremenu nalazi u osobnom stečaju, pokušao za sebe pridobiti u ožujku 2012. porotu na sudu u Klagenfurtu. No, sutkinja nije dopustila da se utječe na nju i osudila ga je na 3,5-godišnju kaznu zatvora zbog krivnje u slučaju »Hypo-povlaštene dionice«. Od tada Kulterer svu krivnju za najveći financijski debakl Druge Republike prebacuje drugima. Ali ne, neopravdano, i na preminulog koruškog premijera Jörga Haidera. »Ja se nikada nisam obogatio na štetu Hypo banke, a također niti preko skrivenih tvrtki ili zaklada u Lihtenštajnu ili negdje drugdje«, glasi jedan od njegovih prethodnih argumenata.

Jer, upravo se ta obrambena linija pojavljuje od postojanja završnog izvješća Kripoa, vezano za Hypo-deal u Vodnjanu. To baca jedno sasvim drugačije svjetlo. Službeno je Kulterer dok je bio predsjednik Uprave austrijske Hypo banke zaradio »samo« oko pet milijuna eura neto – uključujući oko 820.000 eura premija u Nadzornom odboru. Kroz istrage Soko Hypoa pojavili su se jaki dokazi koji ukazuju na to da je bivši menadžer ‘obeštećenje’ za svoje životno djelo zaradio kroz sporedne poslove u banci i tako si popravio financijsko stanje.

Konkretno postoje jake indicije za to da su Kulterer – kao i njegov tadašnji dopredsjednik Günter Striedinger i bivši savjetnik Hypo-banke iz Istre Milan Naperotić – preko posrednika i tvrtki koje postoje samo u poštanskim sandučićima dobili kredite za projekte od Hypo banke, iza kojih su u stvarnosti sami stajali.

Pri tome se osim projekata vezanih za nekretnine Darija i AB Maris radi također i o farmi purana koja se nalazi u Istri nedaleko od Pazina. Puris je kreditni slučaj za sebe: Prema sudskoj dokumentaciji banka je austrijskom Kanađaninu Walteru Wolfu kreditom u visini od 12-milijuna eura financirala kupnju gotovo 90 posto; navodno da Nadzorni odbor za to nije znao iako je zapravo dužan odobravati sve kredite iznad tri milijuna eura. Od toga je gotovo 10 milijuna otišlo na kupnju dionica, ostatak je pronašao put natrag u Austriju. Kamo, nejasno je, jer je Wolf, koji je i hrvatski državljanin, fingirao samo kao posrednik, jer su kod privatizacije državnih poduzeća bili angažirani samo Hrvati. Osim toga, Puris, tako glasi prigovor, »nije podmirio opravdane menadžerske pristojbe u propisanoj visini prema WBG GmbH, u što je bila uključena i tadašnja Kultererova supruga«.

»Nakon obrade sveukupnih – do 28. travnja 2014. raspoloživih podataka«, kaže se u jednom policijskom izvješću, »sumnja u pronevjeru koju je prijavio CSI Hypo, može se argumentirati i dokumentirati«. Od tada postoji opravdana sumnja da je trio stajao iza tih projekata »te se isti mogu smatrati istinskim profiterima u projektima koje je kreditima financirala HAAB/HBInt«. Prema stanju spisa kao tajni dioničari, i to svaki u jednoj trećini, pri čemu su predmetne dionice pohranjene daleko od Klagenfurta u jednom anonimnom numeriranom depou kod banke u mjestu Lech am Arlberg.

Rukopis konstrukcije odmah se učinio poznati istražiteljima: Akcija zamagljivanja provučena je naime »u svjesnoj i planiranoj suradnji« s ranijim bankarskim savjetnicima Hermanom Gabrielom i Gerhardom Kuchererom.

Kao u trileru: supruga otkucala škrtog Kulterera

Cjelokupna stvar izašla je na vidjelo, jer Kulterer ne samo da je bio oženjen za svoju banku nego i za svoju suprugu Brigittu. Godine 2004. – kada su bankarski poslovi koruške Hypo banke cvjetali – ona se više nije željela pomiriti s činjenicom da je druga supruga i zatražila je razvod braka. Budući se njezin suprug kod podjele bračne imovine, prema saslušanju, pokazao kao jako škrt i prava cjepidlaka, a osim toga nije se pridržavao niti sporednih odnosno usmenih dogovora, nekoliko godina kasnije dama je posegnula za ženskom lukavošću i ponudila (preko svojega brata) bavarskoj Landesbank, koju je Hypo upravo progonila i tužila sa svrhom da se poništi kupnja – za 1,2 milijuna eura dokazna sredstva. Ista su trebala potvrditi, »da HGAA (…) preko raznih makinacija pogrešno prikazuje svoje bilance, odnosno da je pogrešno prikazala pokriće vlastitog kapitala«, navodi se u jednom privremenom izvješću Soko Hypo.

Od očekivanog deala s Bavarcima nije bilo ničega. No, ipak je na neki način Soko Hypo dobila vjetar u leđa i osigurala škakljivu dokumentaciju u jeku premetačine kuće kod Kultererovog bivšeg šogora, pri čemu su najdelikatniji dokumenti nađeni na dnu kante pretrpane mortom u jednoj ostavi. Prije svega radi se o dokumentaciji vezanoj za postupak Kultererovog razvoda braka, no i o privatnoj e-pošti i o rukom pisanim osobnim zabilješkama – koje ukazuju na svakovrsne privatne poslove u okruženju Hypo banke.

Neovisno o ovome istražitelji su prilikom racije naišli i na dokumentaciju vezanu za račun Schweizer Schroders & Co Bank AG kao i Raiffeisen-Bezirksbank Klagenfurt (RBB). Prema dosadašnjim saznanjima moguće je da su se plaćanja odvijala preko Schweizer Bank, na primjer u svezi s građevinskim poduzetnikom iz Villacha i klijentom velikih kredita Hypo banke, Jakobom Kuessom. Kod RBB opet je kriminalistička policija naišla na sumnjivi depozit vrijednosnih papira s dionicama nekadašnje tvrtke s udjelima u Hypo – Agrokora, danas najveće privatne tvrtke u Hrvatskoj, gdje se u međuvremenu angažirao i bivši šef Narodne banke Hrvatske Željko Rohatinski.

Za istražitelje se, prema njihovom izvješću, postavlja pitanje, »zašto je dr. Wolfgang Kulterer kao predsjednik Uprave Hypo-a svojom suprugom 2003. razvijao privatne poslove preko RBB-Klagenfurt«. Sumnjaju da je riječ o insajderskoj trgovini, pogotovo što je brat Güntera Striedingera bio jedan od članova Uprave RBB-a. Kao što je to uobičajeno kod svih slučajeva i ovdje se sumnja povezuje s pronevjerom.

Zanimljiva bi mogla biti i uloga WBG Business Service GmbH iz St. Veit an der Glan, društva koje je kolovozu 2001. osnovao poslovni čovjek iz Villacha Gerhard Prasser. Prema jednom dopisu Brigitte Kulterer preko te tvrtke uglavnom se trebala provesti sanacija i preuzimanje Purisa, koja je raspolagala s uglednim posjedom nekretnina, na kojima je pasionirani jahač Kulterer mogao sagraditi i urediti velik ranč za konje. »Budući da se Wolfgang, o kojim god razlozima da je riječ, nije htio osobno pojavljivati u društvu, s G. P. je tražena osoba od povjerenja«, kaže se u jednom dopisu Brigitte Kulterer koji upućuje svojoj odvjetnici angažiranoj za razvod braka, a koji je također dopao u ruke istražiteljima. Ona je sama kasnije gurnuta u prvi plan kao drugi član društva. Stvarni šef svega od početka je uvijek bio Kulterer– » slovo W u nazivu tvrtke«.

Autor knjige ‘Bankenbande’ Richard Schneider napominje da se bilo koji dio teksta ili njegovih izjava ne smije preuzimati bez njegovog izričitog odobrenja, a za sve spomenute osobe vrijedi načelo nedužnosti do eventualnih sudskih odluka.

ipress.hr

© iPazin.net portal 2001. - 2024.