Pazinska Usluga se drugu sezonu zaredom natječe u prvoj Hrvatskoj boćarskoj ligi. Jedna od njihovih uzdanica je i mladi boćar Benjamin Guštin. Perspektivni 18-godišnjak iz Defari nedaleko od Pazina ispričao nam je svoju priču.

Boćanje je preko oca zavolio od malih nogu, s njim je odlazio na njihove utakmice prve županijske lige. Od svoje osme godine počeo je igrati boće na mjesnom boćalištu u Troštima. Već u svojoj trinaestoj godini bilježi prve nastupe za seniorsku vrstu Reginexa (1. Županijska liga).

Njegovi odlični nastupi nisu prošli nezapaženo, pa nakon nekoliko godina stjecanja iskustva, 2008. godine seli u pazinskog drugoligaša Uslugu. Usluga je te iste sezone izborila ulazak u prvu ligu, gdje se i danas nalaze.

Benjamin je bio član kadetske reprezentacije do 14 godina sa kojom je osvojio jedno drugo i jedno treće mjesto na četveroboju nacija (četiri boćarske velesile: Hrvatska, Slovenija, Italija i Francuska), a u tom uzrastu u nekoliko je navrata bio prvak Istre i prvak Hrvatske u paru.

Kao junior je sa reprezentacijom osvojio dva prva mjesta na četveroboju nacija u Italiji i Sloveniji. Ove godine afirmirao se u juniorskoj reprezentaciji sa kojom je nastupao na nekoliko turnira ali zbog prejake konkurencije nije uspio ući u kadar za Svjetsko juniorsko prvenstvo koje se održalo u Rijeci. Ipak, Guštin je ove godine postao juniorski prvak Hrvatske u preciznom izbijanju što mu je jedan od najvećih uspjeha dosada.

Koja je Vaša disciplina/discipline u boćanju?
Pa najviše igram klasične igra pojedinačno i krugove, ali nekako mi najviše leže brzinsko i štafetno izbijanje.

Vaš rekord u brzinskom izbijanju?
U pretprošlom kolu postavio sam novi osobni rekord od 42 pogotka iz 47 izbačaja. Ove godine sam u preciznom izbijanju prosječno iz 11 pucanih serija pogađao po 20,5 punata.

Koliko Vam je pomogao Vaš klupski kolega, bivši svjetski prvak u brzinskom izbijanju Valter Ivančić?
Valter mi je zaista puno pomogao. Općenito od njega se zaista može jako puno naučiti i u svakoj disciplini pomaže svojim savjetima.

Koga bi istaknuo, od koga si imao najveći utjecaj u boćanju?
Tu bi istaknuo svoje roditelje koji su svih ovih godina pokazali razumijevanje za to što me nikad nema doma, i puno su mi pomogli u razvoju.

Koje su tvoje ambicije za ovu sezonu?
Ponajprije bi želio završiti školu (Srednja škola Mate Balote u Poreču – smjer Poljoprivredni tehničar -opći) i upisati fakultet. S obzirom da sada prelazim u kategoriju do 23 godine, želio bi se afirmirati u juniorskoj reprezentaciji i ako je moguće izboriti nastup na nekom velikom natjecanju.

Koje natjecanje ti je najdraže (nastup s reprezentacijom ili klupske obveze u prvoj ligi)?
Pa svakako prva liga. Tu su jaki igrači i jaki klubovi i nema lakih utakmica. Prva liga je dosta jaka, a pogotovo su jaki klubovi iz Istre i Primorsko-Goranske županije. Tu je boćanje ipak tradicionalna igra.

Znači plasmanom u prvu ligu i očuvanjem prvoligaškog statusa Usluga je napravila dva koraka naprijed?
Tako je. U Pazinu se nakon plasmana u najviši rang drugačije gleda na boćanje. Na utakmice znaju doći ne samo ljudi iz Pazina i okolice, već i drugi ljubitelji boćanja.

Jesi li imao i ponuda drugih klubova?
Bilo je ponuda, ali najprije moram završiti školu da se mogu više posvetiti boćanju.

Kakvi su uvjeti za treniranje?
Uvjeti su dosta dobri. Imamo na raspolaganju boćarsku dvoranu koja dobro opremljena, a za kondicijske treninge koristimo dvoranu Pazinskog Kolegija. Trenira se tri puta tjedno, a u pripremnom period i po pet puta tjedno. Izvan sezone ponekad treniram i sam kako bi održao formu i kontakt sa boćama.

barkun.hr