Razgovor sa Vilmom Mlinarić, voditeljicom riječkog Prihvatilišta

U Republici Hrvatskoj svakodnevno raste broj onih osoba koje ostaju „ bez krova nad glavom“ i koje postaju beskućnici. Veliki broj beskućnika tako dolazi iz skupine obespravljenih hrvatskih branitelja, djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi , bivših zatvorenika, te ovisnika o alkoholu i narkoticima. Najčešći uzrok beskućništva je nedostatak obiteljske podrške.

Osim svih ovih nabrojenih grupa velikom riziku od beskućništva danas postaju izložene i one osobe i obitelji, koje su opterećene raznim kreditima, a čiji članovi ostaju bez posla i redovitih mjesečnih primanja, a koje nemaju nikakve ušteđevine, niti su vlasnici bilo kakvih nekretnina ili pokretnina. U skupinu izloženih riziku od beskućništva ubrajaju se i one osobe i obitelji čiji članovi rade a koji mjesecima za svoj rad ne dobivaju nikakvu plaću, kao i one osobe i obitelji koje žive kao podstanari a koje ostanu bez posla ili za svoj rad ne primaju plaću.

Podaci govore da se svaki dan u Republici Hrvatskoj na „ bubnju“ nađe pet novih stambenih jedinica zbog nemogućnosti plaćanja kredita ili nekih drugih dugova. Tako je uvidom u očevidnik nekretnina vidljivo da je danas u Republici Hrvatskoj „na bubnju“ 731 aktivnih nekretnina.

Danas niti u jednom hrvatskom zakonu ne postoji pojam „ beskućnika“, a to konkretno znači da država tim osobama i obiteljima u slučajevima da ostanu „bez svoga krova nad glavom“ neće pružiti nikakvu pomoć. Tako na primjer u onim slučajevima kada cijele obitelji postanu beskućnici odrasle osobe eventualno mogu računati na jednokratnu novčanu pomoć, a djeca se u pravilu smještavaju u ustanovu socijalne skrbi. Na taj način se obitelji u pravilu nepovratno razbijaju. Obzirom na sadašnje zakonsko neprepoznavanje pojma beskućnika niti država a niti lokalna vlast nemaju obvezu otvaranja novih prihvatilišta za beskućnike , kao niti financijskog pomaganja onim prihvatilištima koja već postoje.

Prema Okviru za nacrt novog Zakona o socijalnoj skrbi to stanje bi se uskoro trebalo promijeniti. U zakon bi se uveo pojam beskućnika , koji bi glasio„ Beskućnik je osoba koja nema svoj dom ni registrirano mjesto stanovanja, niti sredstava kojima bi mogao namiriti potrebu stanovanja te je privremeno smješten u prihvatilište, ili boravi na javnim ili drugim mjestima koja nisu namijenjena za ljudsko stanovanje.“ Beskućnici bi tako prema novom zakonu trebali dobiti mogućnost smještaja u ustanove malog kapaciteta na području na kojem su do tada živjeli, a to konkretno znači da bi svaka lokalna jedinica bila dužna stvoriti uvjete za otvaranje prihvatilišta za beskućnike. Neslužbeno bi zakon trebao beskućnicima omogućiti i povratak u normalan život na način da im se pruži pomoć pri pronalaženju posla, prekvalifikaciji ili završetku osnovnog obrazovanja, kao i pomoć oko eventualnog liječenja od ovisnosti, a bio bi donesen i paket mjera koje bi jamčile da obitelji ne žive razdvojene.

Danas samo šest gradova imaju svoja prihvatilišta za beskućnike a to su : Zagreb, Split, Osijek, Varaždin, Karlovac, Zadar i Rijeka,iako se potreba javila u skoro svakom većem gradu u Republici Hrvatskoj.

U Rijeci od 27.03.2007 godine pomoć beskućnicima pruža Prihvatilište za beskućnike
„ Ruže Svetog Franje“. Inicijator i realizator projekta je Franjevački svjetovni red s Trsata , a prostor koji se nalazi u blizini crkve Svetog Romualda i Svih Svetih na Kozali veličine cca. 90 m2 na korištenje je darovala Riječka nadbiskupija. Danas riječko Prihvatilište može primiti 13 osoba, a pravo na smještaj imaju sve osobe bez obzira na državljanstvo, rasu, vjeroispovijest, dob ili neku drugu pripadnost .

Osnovni uvjet da netko bude primljen je taj da ima mjesta u Prihvatilištu i da osoba nema nikakvih sredstava za život, niti imovine. Uvjet da ostane u Prihvatilištu je taj da prihvati program resocijalizacije i da se naravno pridržava kućnog reda ustanove. Od obroka korisnicima se nude doručak, ručak i večera. U pravilu korisnici u Prihvatilištu mogu ostati najduže tri mjeseca, osim u slučajevima kada im se u tom roku ne mogu riješiti razna statusna pitanja, kao što je na primjer smještaj u raznim ustanovama socijalne skrbi za one kojima je takva pomoć potrebna.

Voditeljica Prihvatilišta Vilma Mlinarić navodi da je riječko Prihvatilište jedino u Republici Hrvatskoj koje svojim korisnicima pruža cjelodnevni boravak. Korisnicima se nude razne aktivnosti a krajnji cilj je resocijalizacija odnosno ponovno uključenje u život i rad radno sposobnih korisnika. Do sada je od svog osnutka Prihvatilište prihvatilo oko 250 osoba od kojih je 63% resocijalizirano. Svaki korisnik ima svoje dužnosti koje mora obavljati , a pruža im se stručna pomoć u vidu individualne psihoterapije, sudjelovanju u terapijskim zajednicama i klubu liječenih alkoholičara.

U sklopu prihvatilišta pruža se i radna terapija u kreativnoj radionici„ mali socijalni obrt“ na kojoj korisnici rade suvenire, prerađuju voće, rade čajeve i sl. i te proizvode prodaju. U sklopu rada Prihvatilišta izdaje se i časopis za beskućnike „ Ulične svjetiljke“ u kojem tekstove pišu sami beskućnici a koji se prodaje po cijeni od 8 kn od kojih polovica ide prodavaču – beskućniku, a drugom polovicom se kupuje novi primjerak te se na taj način časopis samofinancira.

Prihvatilište ima i svoj rock band „ Mad Roses“ u kojem sviraju dva korisnika i dva volontera. Tko se 15.12. zatekne u Rijeci može ih pogledati na koncertu na brodu „ Nina“ na Rivi.

Prihvatilište ima i svoju malonogometnu ekipu koja nastupa na raznim malonogometnim turnirima a dva riječka beskućnika su i članovi Hrvatske nogometne reprezentacije beskućnika, koja je ove godine od 19. do 26. rujna nastupila na Svjetskom prvenstvu socijalno marginaliziranih osoba u brazilskom Rio de Janeiru.

Prihvatilište pruža indirektno pomoć i svim onim beskućnicima koji nisu smješteni u ustanovi, a na području Rijeke ih ima otprilike 300, kao i svim onim drugim beskućnicima koji se zateknu na području Rijeke i zatraže njihovu pomoć – ističe voditeljica prihvatilišta.

Bitno je i napomenuti da su u Prihvatilištu samo dvije osobe stalno zaposlene, a da u radu pripomaže veliki broj volontera. Tako je na primjer za normalno mjesečno funkcioniranje Prihvatilišta potrebno 40-ak volontera.

Livio Dolgoš,
dipl. socijalni radnik