Biblijska psihoterapija kao suvremena potreba

IsusPoznato je da je Biblija naj­tiskanija i najprevođenija knjiga na svijetu. Biblija ponajviše zaokuplja povjesničare, kršćane i židove, ali i druge ljude. No zašto vjernici koji sebe nazivaju katolicima nedovoljno proučavaju Bibliju – Riječ Božju? Koliko je katoličkih vjernika uopće pročitalo Bibliju od početka do kraja? Koliko ljudi traži pomoć i služi se Biblijom u svakodnevnom životu? To su samo neka pitanja koja se nameću na spomen Biblije.

Iako je Isus činio nevjerojatna čuda, pretvorio vodu u vino, nahranio gladno mnoštvo s pet kruhova i dvije ribe, čitao misli farizeja i carinika, pronicao život griješnika, istjerivao zloduhe, liječio bolesne i uskrsnuo mrtve, narod ga je pratio i vjerovao samo do časa uhićenja. Što mi danas vjerujemo od onoga što nam svjedoči četvero evanđelista – Matej, Marko, Luka i Ivan? Optuženom i osuđenom Isusu većina je okrenula leđa, a izgubili su se i učenici. Iz straha da ne podjele Isusovu sudbinu zatajio ga je i najbliži učenik Petar. Rulja željna kruha i igara, huli i urla: „Raspni ga, raspni ga!!!“. Rulja nije osjetljiva na Isusove patnje, ignorira nedužnost i istinu. Ponavlja li se ta povijesna priča, na razne načine, sve do danas? Na kraju uz Isusa ostaju samo Šimun Cirenac, Veronika, razbojnik na križu, Ivan i Isusova majka. Kad je sve bilo bezizlazno, samo razbojnik iskazuje povjerenje u Isusa! Nakon mnogih životnih uspona i padova čovjek se upita – želim li biti poput razbojnika s križa ili poput Pilata koji pere ruke? Razbojnik je raskajan i pun povjerenja u Isusa! U sudbonosnom času, potrebno je biti samo pun vjere, poput razbojnika koji priznaje svoje grijehe, koji je jedinstveni branitelj Isusa i koji se Isusu predaje s potpunim povjerenjem! To vrijedi za pojedinca, ali i za cijeli narod.

Nova knjižica isusovca i doktora znanosti, patera Mije Nikića – Biblijska psihoterapija (Zaklada biskup Josip Lang, Zagreb 2009.) sadrži odgovore na razna životna i društvena pitanja. Autor je magistrirao dubinsku psihologiju na Gregoriani u Rimu te doktorirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Predavač je na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. Objavio je i uredio više knjiga a u ovo razmatranje uklapaju se njegove ranije knjige Psihologija obitelji (FTI Družbe Isusove, Zagreb 2004.) i Krive i prave slike Boga (Zaklada biskup Josip Lang, Zagreb 2006.). U sažetku i uvodu najnovije knjižice Biblijska psihoterapija, pater Mijo Nikić ukazuje da je „Isus postavio temeljna načela uspješne psihoterapije, koja bi i danas mogla i trebala biti aktualna“ (str. 3) te utemeljio uspješne i djelotvorne norme – „daleko prije Freuda i drugih psihoterapeuta“! (str. 5). Kroz desetak poglavlja, kao desetak uvjeta za zdravi psihički život, autor nam ukazuje kako je Isus pozivao narod – „na integralno, odnosno cjelovito obraćenje: intelektualno, emocionalno i nagonsko“!

Poziva li Isus i danas na obraćenje hrvatski narod? Svakako! Nakon svih teških stradanja u obrambenom Domovinskom ratu nad tim se pozivom trebamo zamisliti!? Jesmo li kao narod izvukli dovoljnu pouku iz ratnih stradanja? Jesmo li uopće svijesni kako su nas upravo bezgranične ratne patnje potaknule na okupljanja i česte zajedničke molitve? Sjećamo li se još kako se narod skupljao u mnoštvu glasnih molitelja, kako je svaki hrvatski branitelj nosio krunicu, kako su u podrumima i rovovima molili i vjernici i nevjernici, kako su se tada događala mnoga obraćenja. Sjećamo li se kako je poslije pet godina stradanja sloboda čudesno i neočekivano uskrsnula u samo dva dana, što nitko tada nije mogao ni očekivati ni predvidjeti. Oslobađanjem Knina 5. kolovoza stigla je sloboda u Božjoj slavi – upravo na blagdan Gospe Snježne! Jesmo li se kao narod na tom čudesnom daru dostojno Bogu zahvalili? Nažalost nismo. Da smo to učinili ne bi nakon godina zanosa i ponosa, uslijedilo sustavno rastakanje vjere i blaćenje katoličke Crkve. Vrhunac anarhizma je nedavna pojava ispred zagrebačke katedrale, na glavnom zagrebačkom trgu i na zagrebačkim tramvajima u obliku plakata – „Bez Boga i bez gospodara!“. Hrvatskom narodu nedostaju važne biblijske poruke kao psihoterapija svakom anarhizmu. Na primjer p. Nikić iz Knjige Brojeva (Br. 14,11) spominje kako se Bog obraća Mojsiju: „Dokle će me taj narod prezirati? Dokle mi ne će vjerovati unatoč svim znamenjima što sam ih među njima izvodio?“ (str. 46).

Pater Mijo Nikić poručuje kako se „obraćenje mora dogoditi na intelektualnoj razini“, te da je „čovjekova psihička struktura takve naravi da svaka promjena najprije počinje u glavi, to jest u načinu razmišljanja“. Naviru moguća pitanja: Je li se psihička struktura u glavama hrvatskih obitelji, muževa i žena, poslije obrambenog Domovinskog rata dogodila u načinu razmišljanja, ponašanja i odnosa prema Bogu? Jesu li pouzdanje i vjera u Boga ostali ukorijenjeni u našim svakidašnjim životima, u našim domovima? Jesu li hrvatska djeca s vjerom u Boga odgojena za budućnost? Tko slijedi volju Božju, istinski je slobodan i samo onaj koji nije žrtva svojih prisila i nagona – poručuje p. Nikić, navodeći poruku sv. Pavla: „Obucite se u oružje što vam ga daje Bog, da mognete izdržati đavolske udarce, jer se ne borimo protiv ljudi od krvi i mesa, nego protiv Vlasti, Poglavarstva i Vrhovništva ovoga mračnog svijeta i protiv zlih duhova koji borave u nevidljivim prostorima“ (Ef 6,11-13). Nije li ovo primjerena po(r)uka svima koji misle da se sudbina hrvatskog naroda raspliće na nekim novim izborima, s nekim novim kandidatom, koji će predhodnika zamjeniti na tronu vlasti? Posve sigurno ne! Jedino pod uvjetom da je novi izabranik iskreni Božji podanik. A takvoga bi hrvatski narod tek trebao izmoliti, poput slobode koja se nekoč izmolila.

Gotovo stalno imamo prigodu u tv-emisijama gledati različite tumače različitih ‘istina’. Uoči svakih izbora njihov se broj povećava, zbog prijavka većeg broja kandidata za ‘spas’ Hrvatske. Bog je stvorio čovjeka za istinu, piše u Biblijskoj psihoterapiji p. Nikić, te kad čovjek laže, buni se njegovo tijelo. „Danas već postoje razrađene tehnike razotkrivanja prave istine koju poneki govornici riječima žele sakriti, pa ako ih ne izda govor vlastitih riječi, izdaje ih govor njihova tijela. I dok riječima svjesno skrivaju ili maskiraju pravi istinu, njihova ih podsvijest preko govora tijela raskrinkava“, navodi autor. Govorna komponenta čini manje od 35 posto, a neizgovorene poruke tijela čine 65 posto, navodi se interesantna činjenica i potkrjepljuje izvorom: „Albert Mahrabian otkrio je da u cjelovitom utjecaju jedne poruke 7 posto pripada govornom (samo riječi), a 38 posto glasovnom (uključujući ton glasa, moduliranje i druge zvukove), a 55 posto neizgovorenome…“ (str. 30). Iz navedenog proizlazi poruka hrvatskom gledateljstvu neka se usredotoči na mimikriju i kamuflažu izgovorenog, pa će i sami zaključiti tko je spontan i iskren govornik, a tko se prenemaže i lažno predstavlja.

Biblija nas na više mjesta poziva da imamo čistu savjest, piše autor. Prema II. Vatikanskom saboru „savjest je najskrovitija jezgra i svetište čovjeka, gdje je on sam s Bogom, čiji glas odzvanja u njegovoj nutrini.“ Takvi bi trebali biti i oni koji zastupaju interese općeg dobra, odnosno interese naroda. Budi slobodan! – poručuje p. Nikić u 9. poglavlju svojih razmatranja. Potkrjepljujući naslov tekst odiše lirskim zanosom: „Sloboda je najveći dar što Višnji Bog nam je dao, pjeva zanosno o njoj naš veliki pjesnik Ivan Gundulić. Sloboda je duboka čežnja i potreba ljudskog srca. O slobodi robovi sanjaju, a pjesnici o njoj zanosno kliču i pjevaju. Sloboda je vrijednost koja daje dostojanstvo i snagu svim drugim krijepostima. Ono što je učinjeno u slobodi i ljubavi ostaje za vječnost. Nažalost, čini se da je puno onih koji slobodu ne shvaćaju ozbiljno, koji je doživljavaju kao mogućnost da čine što se njima prohtije. Neki shvaćaju slobodu kao potpunu neovisnost od Boga. Prema Bibliji to je potpuno izobličenje slobode“, piše autor (str. 62). Time je sve rečeno i po pitanju hrvatske slobode! No, daju se iščitati još neke poruke aktualne hrvatske stvarnosti. Najprije onima koji su se naprasno obogatili: „Samo je ono srce slobodno, koje još nije zarobljeno bogatstvom ovoga svijeta. Istinski slobodan čovjek ne zgrće sebi prolazna blaga…“. A poruka „tko je istinski slobodan čovjek i tko ima prave vjere, taj je spreman žrtvovati i ovozemaljski život kako bi zadobio onaj vječni, neprolazni“ (str. 62), odjekuje kao posebna zahvala hrvatskim braniteljima koji su žrtvovali svoje živote za hrvatsku slobodu.

Kakav je moj odnos prema Bogu, prema sakramentima, roditeljima i starijima, prema samome sebi i drugome, prema crkvenim zapovijedima i konačno prema stvorenju, svatko može sam istražiti na kraju knjižice p. Mije Nikića – Biblijska psihoterapija. Vrijedno bi bilo da se knjižicom posluže i političari, jer ne kaže se uzalud da za promjenu navika društva i naroda treba poći od samoga sebe. Zato se Biblijska psihoterapija treba promišljati prvenstveno na osobnoj razini, ali moguća su razmišljanja i na razini društva, općeg dobra i u interesu cijelog naroda. Biblijsku psihoterapiju treba čitati s pozornošću i promišljanjem. Posebno zbog toga što Biblija krije odgovore na sva pitanja – prošlosti, sadašnjosti i budućnosti – kako pojedinca, tako i narodne cijeline. Vrijedi zato i za naš hrvatski narod da je Biblijska psihoterapija stalna suvremena potreba.

Katolici.org

Komentari
Najčitanije u 7 dana
Anketa

Jeste li zadovoljni dijelom proračuna o kojem odlučuju građani


Pogledaj rezultate

Prethodne ankete

Najčitanije u 30 dana

© iPazin.net portal 2001. - 2022.