Nema više dvojbi ni kod najupućenijih (pri UN-ovu svjetskom programu za hranu): razdoblje jeftine hrane je zauvijek prošlo zato što se s pomakom od 36 godina obistinjuju, tada katastrofična i za mnoge znanstvenike i političare pretjerano crna, predviđanja Rimskog kluba u izvješću pod slavnim naslovom »Granice rasta«.

Prije točno 40 godina osnovan je Rimski klub, neovisna skupina znanstvenika koji su se suočili s tada gorućim razvojnim izazovima, ali na globalnoj razini. Stoga su u svom prvom izvještaju, koji je 1972. priredio D. Meadows s američkog tehnološkog instituta iz Massachusettsa, upozorili vodeće svjetske političare da ubrzana industrijalizacija, nekontrolirani rast broja stanovnika, široko rasprostranjena pothranjenost te iskorištavanje neobnovljivih izvora sa zagađivanjem okoliša vode svjetsko gospodarstvo prema samorazaranju i katastrofičnim ratovima za hranu, energiju, prostor i vodu.

Najnoviji snažni čimbenici znatnijeg rasta potražnje za hranom u svijetu (o čemu Rimski klub prije 40 godina nije mogao ni sanjati) jesu potrošači iz Kine i Indije, danas najdinamičnijih gospodarstava, s dvoznamenkastim godišnjim stopama rasta BDP-a, u kojima sve veći broj stanovnika ima sve veće prihode i želi trošiti sve više hrane. No, to dodatno potvrđuje ispravnost zaključka »Granica rasta«, koji je u sažetku glasio: ako se nastave sadašnji ključni trendovi (industrijalizacija, rast stanovništva, glad u svijetu, iscrpljivanje prirodnih izvora, degradacija okoliša), to će za manje od sto godina rezultirati velikim padom industrijske proizvodnje, strašnim ratovima i migracijama te skraćivanjem životnoga vijeka i znatnim smanjenjem broja stanovnika!

Prehrambeni šok opasniji od naftnog

Po najnovijim podacima UN-a i Svjetske banke, cijene hrane u svijetu su se u zadnje tri godine gotovo udvostručile, iz više razloga: u istom su se razdoblju udvostručile cijene nafte, Amerika je počela naveliko proizvoditi biogorivo iz žitarica, svjetsko stanovništvo i dalje se povećava brže od rasta svjetskog proizvoda, pa brže i od povećanja proizvodnje hrane. Samo unazad 12 mjeseci cijene hrane su se na svjetskom tržištu povećale 60 posto (mjerene u dolarima), iako je svjetska inflacija (dakle, rast cijena sveukupne robe i usluga, a ne samo hrane) povećana za manje od devet posto.

Taj prehrambeni šok koji je zapljusnuo svjetsko gospodarstvo u sjeni medijski naglašenije praćenog četvrtog naftnog šoka analitičari londonskog »Economista« uspoređuju s tihim tsunamijem, ali zaključuju i oni: vrijeme jeftine hrane je prošlo. I to nakon što su unazad 30 godina u najrazvijenijim zemljama (u Sjevernoj Americi i Europskoj uniji) obiteljski izdaci za hranu u ukupnim obiteljskim izdacima smanjeni s 30 na manje od deset posto.

Iz najnovijih trendova slijedi i prognoza po kojoj je vrlo vjerojatno da će se već do 2012. godine cijene kvalitetne i zdrave hrane udvostručiti, dok će u njihovoj sjeni bujati ponuda drugorazredne, škart i GM hrane po nižim cijenama (dostupnim većini osiromašene i egzistencijalno ugrožene, a manje vrijedne svjetske populacije).

Ekstradobit i život uz dva dolara na dan

U igri je šire prestrukturiranje ključnih cijena: hrana, energija, nekretnine i komunalije postaju sve skuplje, dok informacije, usluge u kulturi i roba široke, globalizirane potrošnje postaju sve jeftinije. To prestrukturiranje, poput četiri jahača Apokalipse, siromašnijima donosi ratove, glad, bolesti i smrt, a bogatijima ekstraprofite, izobilje, raspojasanost i novo nebo.
Poput vodećih naftnih multinacionalki, koje na sve skupljoj nafti ubiru rekordne zarade, na račun sve skuplje hrane profitiraju prehrambeni giganti, poput Nestlea, Unilevera i Danonea. Istodobno, profitiraju i vodeći maloprodajni i prehrambeni lanci, od Wal-Marta do McDonald’sa, koji pauperiziranim donjim potrošačkim slojevima nude sve jeftinije pakete trećerazredne hrane, uključujući i jelovnike za jedan dolar (u kojima su sve kvalitetnije komponente svedene na minimum ili zamijenjene kemijom natopljenim surogatima).

Ispod crte siromaštva, s manje od dva dolara prihoda na dan, danas u svijetu preživljava blizu 1,5 milijardi stanovništva. Procjene UN-ovih stručnjaka su da će povećanje cijena hrane još za 20-ak posto ove godine proizvesti najmanje 200 milijuna dodatno osiromašenih građana svijeta.

Hrvatska uvozeći hranu uvozi i prehrambeni šok

U Hrvatskoj je unazad godinu dana hrana poskupjela oko 14 posto, dok je opća stopa inflacije samo šest posto. No, novi zamah poskupljenja hrane u Hrvatskoj tek predstoji pa će se tijekom 2008., po dosad najavljenim poskupljenjima ključnih prehrambenih proizvoda, kupovna moć radnika i umirovljenika smanjiti najmanje deset posto! Kao neto uvoznik hrane, Hrvatska će usput plaćati sve veću cijenu tog prehrambenog šoka, iako posjeduje milijun hektara neobrađenog zemljišta i ima gotovo pola milijuna podzaposlenog ruralnog stanovništva.