Poreč je heterogena zajednica koja je izgubila dušu, u kojoj su mjerilo uspjeha novac, moć i profit.
Najnesretniji stanovnici su oni koji se bore za osnovnu egzistenciju jer rade previše, premoreni su, pod stresom i skloni bolestima, a izgubili su i kontakt s obitelji.
Središnji dio materijala nazvanog »Gradska slika zdravlja i okvir za plan« jesu eseji 82 Porečana koji su odgovarali na šest ključnih pitanja. Iz tih odgovora proizlazi da građani uključeni u projekt ozbiljno razmišljaju o svom gradu, i to ne nužno samo iz vlastite pozicije, nego su u obzir uzeli širi socijalni kontekst Poreča, koji je po mnogim mjerilima jedinstven u Istri, ali ipak sličan drugim obalnim gradovima.

Kakva je zajednica Poreč, kako žive Porečani, što umanjuje, a što daje ljepotu življenja u ovom gradu – iz odgovora na prva četiri pitanja jasno je da su anketirani bili kritični. Potvrdili su mnoge stavove koji se mogu čuti u neformalnoj komunikaciji građana. Poreč je heterogena zajednica (stanovnici različitih vjera, kultura i običaja doseljavali su se u valovima, dijelom su asimilirani, a dijelom ostali »svoji«), koja je izgubila dušu.

Mjerilo dobra i uspješnosti su novac, moć i profit. Pomoć potrebitim sugrađanima ne donosi zaradu, a javni donositelji odluka shvaćaju to samo kao povećanje izdataka. Većina građana usmjerena je na osiguravanje gole egzistencije, manja skupina na grabež i pljačku ostataka nekada zajedničke imovine, još manja skupina na razvoj obrazovanja i kulture, a najmanju grupu čine ljudi koji promiču vrijednosti civilnog društva. Oni izvan Poreča reći će da su Porečani sinonim za novac i mutne poslove. Dio godine grad spava, proguta ga magla, a ljeti se domaći utope među turistima. Riječju, porečku zajednicu odlikuju dualizam i heterogenost, zaključuju autori eseja.

Djeca često zapostavljena

Najnesretniji stanovnici Poreča su oni koji se bore za osnovnu egzistenciju jer rade previše, premoreni su, pod stresom i skloni bolestima, a izgubili su i kontakt s obitelji. Po mišljenju većine anketiranih, među najnesretnije Porečane spadaju djeca i mladi – nemaju puno šanse dobiti posao nakon fakulteta, ako nisu bliski stranci na vlasti, niti riješiti svoje stambeno pitanje, zato što ne idu studirati i obrazovati se jer im roditelji ostavljaju dovoljno solidno nasljedstvo da ne moraju brinuti o materijalnim uvjetima života, koji su jedini bitni. Djeca su najnesretniji stanovnici Poreča i zato što su često zapostavljena jer roditelji rade i 12 sati dnevno, pa u toj populaciji ima sve više maloljetničke delinkvencije i ovisnosti o opijatima. Među najnesretnijim Porečanima su majke preminulih ovisnika.

Ljepotu življenja u Poreču umanjuje nedostatak komunikacije među ljudima uzrokovan trkom za materijalnim dobrima, isključivost i neosjetljivost političkih moćnika, nepoštivanje zakona i devastiranje prostora, neosjetljivost prema nasljeđu u povijesnoj jezgri. S druge strane, lijepo je živjeti u gradu veličine Poreča jer se ljudi poznaju, postoji osjećaj pripadnosti kroz lokalni dijalekt i običaje, odlikuju ga prirodna ljepota i kulturna baština te činjenica da je, unatoč svemu, još uglavnom »pitom«. Na pitanje kakav Poreč žele vidjeti za deset godina anketirani su naglasili bolje obavještavanje građana kroz različite medije i njihovo veće sudjelovanje u odlučivanju, odnosno da im se omogući da kažu svoja mišljenja i sugestije o važnim projektima, a ne da se, na primjer, nakon uređenja dijelova grada građani javljaju negodujući. Važno je osigurati dovoljno vremena članovima obitelji da grade stabilnu zajednicu, a više anketiranih spomenulo je potrebu da se uredi prostor koji bi bio centar kreativnog okupljanja mladih, odnosno općenito otvaranje novih kreativnih i podupirućih radionica za sve građane. Dakako, važno je da svi stanovnici imaju dovoljno posla te da se pritom razviju i druge gospodarske grane osim turizma te zaustavi rasprodaja imovine. Jedan je anketirani građanin napisao da će velika većina Porečana za 10 godina biti najamnici turističkih i trgovačkih tvrtki, odnosno banaka čiji vlasnici ne žive u Poreču, mladi će i dalje napuštati grad, a ako nastavimo prodavati privatno i gradsko zemljište, »pitat ćemo se je li to uopće naš grad u bukvalnom smislu. Moje želje ne mogu se ostvariti u 10 godina, jer Poreč još nije dosegnuo dno. Još se grad trese pod procesima koji bi ga za 10 godina mogli učiniti sličnim dijelovima španjolske obale koju su kupili i eksploatiraju stranci«, napisao je taj građanin. Ali, bilo je i onih koji su željeli razvoj grada vidjeti u dobrom svjetlu pa su izmaštali nostalgično-utopističku sliku Porečana koji se »masovno okupljaju u starom-novom mliječnom restoranu (na Decumanusu) koji je greškom, kratko (10 godina), bio zlatarnica«.

Budućnost grada u rukama roditelja predškolaca

Na ključno pitanje iz ankete – što bi trebalo učiniti da se vizija Poreča za deset godina ostvari – bilo je zanimljivih i znakovitih odgovora. Treba sačiniti plan kako građane animirati da se više bave sobom, »morat ćemo mukotrpno i naporno raditi da bismo bili skromniji u osobnim, a puno neskromniji u općim zahtjevima, trebamo prepoznati prave i distancirati se od lažnih, materijalnih vrijednosti«.

Jedan Porečan misli da je budućnost grada u rukama onih roditelja čija su djeca sada predškolske dobi – »odrasli moraju više pažnje posvetiti potrebama djece i mladih i biti im uzor svojim korektnim i dosljednim postupcima«. Političari koji vode grad moraju svoju pažnju više usmjeriti na stvaranje programa koji će duhovno obogatiti i usrećiti građane, nego na gradnju komunalija. »Bogatstvo gradskog proračuna trebalo bi usmjeriti prema čovjeku, a ne prema stvarima«, piše jedan građanin, a drugi dodaje da lokalna zajednica treba omogućiti aktivnu participaciju mladih na svim razinama odlučivanja i obrazovati ih za demokraciju. Možda je u cijeloj priči najznačajniji zaključak da se grad u kojem će se kvalitetno živjeti može ostvariti »dugoročnim strateškim planom u kojem će biti jasno definirani ciljevi i koji neće biti podložan promjenama svake sljedeće političke vlasti«.

Činjenica da je odaziv Porečana na anketu u izradi slike zdravlja i postavljanju okvira za planiranje zdravlja u gradu bio daleko veći nego u nekim drugim hrvatskim gradovima jasno govori koliko im je stalo do toga da se kvaliteta života u gradu popravi. Takav odaziv vjerojatno znači da bi konstatacije i sugestije anketiranih morale biti obvezujuće za svaku odgovornu političku vlast u gradu. A gradski vijećnici nedvojbeno su bili opredijeljeni za to da na temelju ove konstatacije stanja dalje radi na planu poboljšanja.

Turizam puno uzima, a što daje?

U opsežnom i detaljnom materijalu jedan dio zauzima gospodarska slika Poreča, a u njemu je posebno važna tablica strukture gospodarstva i udjela u prihodu, odnosno dobiti u 2006. godini. Iz nje je vidljivo da su veliki poduzetnici koje čine tri tvrtke (Plava laguna, Riviera i Agrolaguna) ostvarili nešto manje od 900 milijuna kuna ukupnog prihoda, dok su mali i srednji poduzetnici (uključujući obrtnike) u isto vrijeme ostvarili nešto više od četiri milijarde prihoda, ili 83 posto. Tri velike firme zapošljavaju 2.226 osoba, a mali i srednji poduzetnici 5.774 osoba, pri čemu je najviše, 2.712 osoba zaposleno u obrtu, a 2.421 Porečan zaposlen je u malim, dok 641 radi u srednjim tvrtkama. Doduše, činjenica je da dobar dio tih tvrtki ovisi o turizmu, ali jedna je vijećnica postavila dobro pitanje – puno dajemo turizmu, a što dobivamo za uzvrat?

Pripremila Sniježana MATEJČIĆ
www.glasistre.hr