DOBIO STAN OD JNA, MORH GA DANAS IZBACIO: Obitelj Simić u Pazinu deložirana iz stana u kojem su odgojili čak sedmero djece
Tiho i bez buke, bez Živog zida i bez odvjetnika, iz stana u vlasništvu MORH-a u samom centru Pazina, u prvom od tri pazinska “nebodera”, u kojem je živjela već 28 godina, deložirana je obitelj Simić. Otac Predrag, njegova supruga i četvero djece od kojih je jedno još maloljetno, morat će potražiti drugi smještaj, a stvari iz stana privremeno su zbrinute u skladištu tvrtke u kojoj Predrag radi. Na mjestu deložacije, na četvrtom katu, zatekli smo otvorena vrata stana, djelatnike pazinske policije, još nekoliko ljudi u civilu, a tek peta osoba koju smo pitali rekla nam je da je iz obitelji. Majka međutim nije htjela reći ništa za medije, kao ni nazočni predstavnici MORH-a kao ovršitelja, a policajci su nas uljudno zamolili da se udaljimo s mjesta “službenog postupanja” na kojemu “treća strana” ne smije biti prisutna. I sina Dragana, koji nas je pozvao, a koji nakon što se oženio i odselio više ne živi s roditeljima, policija nije pustila u stan smatrajući i njega “trećom stranom”, pa smo pred zgradom sačekali oca Predraga koji se vratio s kolegama s posla koji su mu došli pomoći iznijeti stvari.
Mirno i staloženo, s gorkim smiješkom na usnama, Dragan Simić objasnio nam je o čemu je riječ. Taj je stan on još 1991. dobio od JNA u kojoj je bio zaposlen, a kad je rat počeo on je tadašnju vojsku napustio i zaposlio se prvo u pulskoj Tvornici stakla, a nakon tri i pol godine u Istarskim cestama gdje i danas radi. Nekoć je u tom stanu živjelo devetoro ljudi, naime supruga i on imaju sedmero djece, a troje ih se u međuvremenu osamostalilo i zasnovalo vlastiti dom.
“Od prvog dana nakon što smo uselili počeli su nam stizati računi za stanarinu, i mi smo ih uredno plaćali sve do danas. Evo, zadnju stanarinu za deveti mjesec ne znam trebam li platiti cijelu ili samo do pola”, počeo je svoju priču Predrag Simić.
Još sredinom 1990-tih zatražio je od MORH-a, koji im je slao račune za stanarinu, da otkupi stan, ali nikakav odgovor nije dobio. Prvo rješenje o iseljenju dobili su još 1999. godine, nakon što je MORH sudskom tužbom poništio rješenje kojim je JNA dodijelila stan Predragu Simiću, ali deložaciju su, tada i još nekoliko puta poslije, uspjeli odgoditi budući da su imali malu djecu. Gradska uprava i socijalna služba pomogli su im da 2007. godine dođu do neuređenog gradskog prostora u kojemu su mogli urediti stan, ali nisu imali novaca da ga brzo osposobe za stanovanje. Zato se Predrag odlučio taj prostor kupiti od Grada Pazina, na kredit, budući da mu je rata kredita bila skoro jednaka ponuđenoj mjesečnoj najamnini, računajući da će ga kad-tad urediti i u njega se preseliti. To se međutim nije dogodilo do danas, jer uz podizanje sedmero djece nije se mogao još i tome posvetiti. Prostor je još uvijek neuseljiv, a Predrag kaže da bi mu za njegovo osposobljavanje trebalo još desetak tisuća eura i mjesec do dva vremena posla. “Još isplaćujem taj kredit, ali da osposobim prostor za stanovanje trenutačno nemam ni snage niti novaca”, kaže Predrag Simić.
Pomirio se s time da se mora iseliti iz stana u neboderu, ali nam ipak kaže: “Najviše me boli što mi se nikad nisu javili kad sam tražio otkup. Ja u ovaj stan nisam provalio ni nasilno ušao, a znam da se u vojne stanove provaljivalo i dosta kasnije, neki u takvim stanovima i danas žive ili su ih čak kupili. Nekako ćemo se snaći, ali ipak mi je teško jer ovaj stan nama znači 28 provedenih godina života i sedmero odgojene djece. Što dalje, nisam pametan, možda preko advokata zatražimo da nam taj stan vrate, jer ipak smo cijelo vrijeme uredno plaćali stanarinu i nemamo nikakvog duga. Vidjet ćemo što će vrijeme donijeti”. (D. Šišović)
https://www.glasistre.hr/istra/dobio-stan-od-jna-morh-ga-danas-izbacio-obitelj-simic-u-pazinu-delozirana-iz-stana-u-kojem-su-odgojili-sedmero-djece-597418
15 komentara na “DOBIO STAN OD JNA, MORH GA DANAS IZBACIO: Obitelj Simić u Pazinu deložirana iz stana u kojem su odgojili čak sedmero djece”
Komentiranje je onemogućeno.
glavno da su pazinski Živozidaši full aktivni na fejsu kad se treba svađat oko cijepljenja i sličnih stvari, jebeš familiju koja izleti na cestu
do ovega ni trebalo doć, očito odgovorni ne delaju svoje delo dobro
članak je komotno mogao imat naslov, “umjesto plaćanja kredita, čovjek za siću koristio stan punih 28 godina”, a dole podnaslov “to mi nije dosta, preko odvjetnika ću tražiti povrat nekretnine”. toga ima samo u apsurdistanu.
Prema pravilniku o dodjeli stanova na korištenje i stjecanju prava na otkup istih, osoba koja je na području RH vlasnik stambene površine (bez obzira kakve kvalitete) nema pravo na dodjelu stana i njegov otkup od strane MORH-a.
Znam to vrlo pouzdano jer kao djelatni časnik HV, dragovoljac i sudionik domovinskog rata u punom trajanju, nisam mogao dobiti stan na korištenje, pa tako ni pravo na njegov otkup, obzirom da sam u trenutku podnošenja zahtjeva (1999. i ponovno 2001. godine), zajedno sa svojom obitelji imao oronuli stan površine 50 m2 u zgradi sagrađenoj 1913. godine.
Prihvatio sam to kao gotovo, na pravilniku utemeljeno rješenje, zasukao rukave i krenuo dalje u borbu za bolje uvjete stanovanja. Renovirali smo taj stančić i za nas dovoljno.
Iako bih, unatoč svemu osobno dotičnom gospodinu i njegovoj obitelji ostavio predmetni stan (naprosto zato jer je to moj svjetonazor i zato što je to humano) postavlja se opravdano pitanje zbog čega bi netko, pa makar i pripadnik bivše JNA, bio u povoljnijem položaju od mene ili nekih naših branitelja koji također nisu mogli ostvariti pravo na kupnju stana od MORH-a ili RH.
Dakle u ovoj je priči presudna činjenica da dotični ima u svom vlasništvu stambenu površinu, ne ulazeći pri tome u njezinu kvalitetu, jer je to zapravo neka druga priča.
Činjenica da je on bio pripadnik JNA, te po toj osnovi već za rane mladosti dobio novi stan u pazinskom neboderu je u toj priči potpuno irelevantna.
Za informaciju, 1991. godine je u Pazinu bilo 54 stana iz takozvanog stambenog fonda JNA. Danas prema mojim spoznajama u njih 8 ( najviše 10) žive Hrvatski branitelji ili njihove udovice. Dakle u ostalima žive stanari od ranije ili njihovi potomci. Neki od njih prešli su u HV ili su hrvatski branitelji, stan im je jedina nekretnina na području RH i stekli su pravo prvo otkupa.
Sve legalno po Zakonu i Pravilniku.
Što se želi poručiti javnosti?
Žao mi je čovjeka i njegove obitelji, ali molim Vas po čemu su on ili njegov slučaj drugačiji od nas i naših brojnih sugrađana?
Po čemu je ovo pitanje važnije od primjerice Javne rasprave o IV. Izmjenama i dopunama PPU Pazin o čemu, unatoč velikoj zainteresiranost javnosti ( oko 100 sudionika javne rasprave) o kojoj nije bilo ni riječi u medijima?
Trebalo bi pisati o zahtjevima i potrebama naših, uglavnom mladih sugrađana koji su se na toj javnoj raspravi žestoko borili da im se na djedovini omogući gradnja doma za njihovu djecu, a ne nanosi nepravda zabranom proširenja građevinskog područja.
Građanin
Meni je žao obitelji ali ja sam si morao sam kupiti stan i neću dalje komentirati.
baš ste nehumani, sram vas bilo, trubite o svojim pravima, a devetoročlana obitelj na cesti
to uopće ni pravno ili financijsko pitanje, to je sporedno, to je pitanje humanog socijalno osjetljivog razvijenog društva, i to u jednoj takvoj razvijenoj sredini, njih treba pomoć a ne ih zatuć još više
takvu mnogobrojnu familiju je socijalna služba (ili Grad) trebala ili zbrinut prije deložacije ili participirat u stanarini
Ti očito nisi dobro pročitao tekst. Sam je lik izjavio da su mu grad i socijalno dali nekakav prostor koji je trebalo uredit. Rekao je i da zbog tada male djece nije bio deloziran. Ta djeca, barem dio njih više nisu djeca već odrasli ljudi. Dakle čitaj s razumijevanjem, a tek onda komentiraj. Ne želim biti zlonamjerni pa neću dalje komentirati iako bi možda trebalo nekoga prosvjetliti.
Nije im Grad dao nego prodao zasad neuseljiv stan (koliko mi je poznato). Sramota je, prije svega, države (MORH), da mnogočlanoj obitelji nisu omogućili otkup stana. U situaciji gdje je glavni državni problem natalitet, a to će nam tek doći na naplatu, oni inzistiraju na ovakvom rješenju. Sramota!
Grad mu je dao na korištenje, a on ga je potom otkupio. Dakle prije 12.godina. mogao ga je što puta privesti svrsi, ali j… ga kad naucis živit na teret zajednice to je malo teže. Naime on je kao podoficir jna imao školovanje na nas teret, a potom i stan na isti način. Obitelj sa više djece prima dječji doplatak, majke sa vise od troje djece imale su odredjeno vrijeme i status odgajateljice, što će reći i punu plaću. Za svako novorođeno dijete dobiješ naknadu od države i još jednu od grada. To su i posebne olakšice za vrtić, knjige, školsku kuhinju, a ako je to malo onda ćemo ti još pomoć oko plaćanja struje, vode, ogrijeva. Ta prava dakle plaćamo mi koji smo u pravilu najprije uzeli kredit za svoje školovanje, potom bili podstanari, pa digli kredit za kupnju nekakvog oronulog stancica, pa kredit za njegovu obnovu, a sada ćemo dizati kredit za pomoć našoj djeci da se skuce. Nažalost imamo manji broj djece jer smo se u naponu snage morali braniti, a ne … Branili smo se eto od jna čije smo oficire školovali. A pucali su po nama, eto pucali su i na selo kraj Pazina, pucali su u Pazinu i na majku i djete. Jesmo li im to spicitavali? Nikad. Jesmo li ih tužili? Nismo. Jesu li mogli to spriječiti? Jesu li sa nama radnicima i seljacima na ličkoj bojišnici mogli biti ti školovani vojnici. Jesu, a više njih iz pazinskog nebodera je i bilo. Kapa dolje. Vratili smo se krajem 95. Mnogi su u međuvremenu ostali bez posla. Dobro plaćenih poslova za nas nije bilo ni u tvornici stakla, ni u istarskim cestama, pa čak ni u purisu. Da smo imali vojni stan mogli smo ga otkupiti, ali eto nismo imali tu sreću. Moj visokoobrazovani zapovjednik danas radi kao najamni radnik u vinogradu. Djece kao najveće blago imamo u prosjeku malo. Nisam sretan da će obitelj završiti na ulici. Iskreno mi je žao. Pišem to samo zato da se međusobno ne lažemo.
Moram priznati da po prvi puta cujem da se pucalo na majku i dijete i blizu Pazina pa bi bilo dobro da nama koji nismo informirani malo bolje to objasnis Marijeto.
Ako se netko treba sramiti onda si to isključivo ti. Totalno neinformiran i uz polovično pročitam sadržaj prozivas. Bez analize, bez argumenata samo humano i pomalo renesansno.
Da, ne znam detalje, ali me i ne zanimaju. U 21. stoljeću ni jedna obitelj ne bi trebala biti izbačena na ulicu. Može biti izbačena iz stana, ali ako se prethodno osigura novi smještaj, bilo trajni bilo privremeni. Zato postoji socijalna služba koju plaćamo da takve stvari rješava i prevenira.
Bas me zanima tko ce uci u taj stan. Covjek kaue da ga je htio otkupiti.
U 21. stoljeću ne bi trebalo biti ni gladnih ni siromašnih ni beskućnika ni bolesnika bez adekvatnog liječenja itd.
.. ne bi trebalo bit.
Nije moje da objašnjavam kada se je pucalo kraj Pazina. Imaš zapisano u najmanje dvije knjige gotovo pa detaljno. Jedna je knjiga o Pazinu autora M. Rimanica u izdanju Grada Pazina a druga o o 154. Brigadi koju je izdala brsniteljska udruga iz pazina. Mislim da da o tome postoje i cijeli niz svjedoka pa i sudionika. Jna je pucala kako sam čuo iz nekog vojnog poligona, mislim Lindar najprije u jedno malo selo a onda i u auto u kojem su bili žena i dijete iz pazina. Navodno je auto dobio nekoliko pogodaka ali majka i dijete nisu na sreću pogodjeni. Kažu i da su tenk ovske cijevi iz kasarne bile usmjerene na grad pazin. Govorimo o 9 mjesecu. 1991. Bi
Ja vjerujem da je to točno inače se o tome ne bi bilo pisalo.
Marieto, sjecas se kako se dolazilo “oslobadjati” kasarnu u Pazinu ? Moguce je to povezao s time?
A neki vrli Pazinjani su izazivali vojsku. Cinjenica je da zahvaljujuci hladnim glavama odredjenih ljudi ipak nismo imali problem kao negdje drugdje. Medjjutim to nije tema ovog clanka pa se necu dalje upustati u to. A bilo bj i u redu da prrstanemo ljude razvlaciti svakakvim komentarima po IPazinu. To mi je nesto kao moderno bicevanje.