Ča me pitaš da li san pa? Pogledaj mi bradu pa ćeš vidit da san. Ali nema veze, super mi je tu. Bija san i u Poreču, ali tu mi je ljepše jer je klizalište veće. Super je da su u Pazinu postavili ovako nešto, rekao nam je Sandi Bibulić

Struganje klizaljki i salve smijeha, uz modernu glazbenu kulisu, posljednjih tjedan dana dopiru iz šatora na glavnom pazinskom trgu. U njemu se nalazi prvo pazinsko klizalište, koje je prošlog utorka postavila porečka tvrtka Artex i Nisar, a koje je odmah postalo omiljeno okupljalište većine mladih. Pri našem posjetu ondje smo zatekli uglavnom srednjoškolce i svega nekoliko roditelja koji su budnim okom motrili svoje najmlađe dok su oni »odrađivali« prve klizačke korake. Andrej Balde, zadužen za održavanje klizališta i iznajmljivanje klizaljki, rekao nam je da inače ima i nešto starijih klizača.

– Svakog dana klizalište u prosjeku posjeti između 200 i 300 uglavnom mlađih posjetitelja, no bilo je i nekoliko starijih, koji već znaju klizati, a neki su donijeli i vlastite klizaljke, rekao je Balde dok je ispred nas klizalo nekoliko desetaka tinejdžera.
I dok su neki polako i oprezno, vjerojatno prvi put stali na led, bojeći se pritom padova i podsmijeha okupljenih, drugi su klizali već uhodanim tempom, a neki su pokušavali izvesti čak i ekshibicije, očito naučene već ranije, najvjerojatnije na rolama. Bilo je i neizbježnih padova, no svi su završili bez ikakvih posljedica. No, kako nam je rekao jedan od zaposlenika klizališta, u četvrtak je jednom dečku prilikom pada prijatelj klizaljkom slučajno prešao preko prsta na ruci pa je »zaradio« četiri šava, zbog čega se svim klizačima savjetuje nošenje rukavica i oprez. A da prilikom padova ne stradavaju samo ruke, odao nam je i jedan od mlađih posjetitelja, Sandi Bibulić iz Pazina.

– Ča me pitaš da li san pa? Pogledaj mi bradu pa ćeš vidit da san. Ali nema veze, super mi je tu. Bija san i u Poreču, ali tu mi je ljepše jer je klizalište veće. Super je da su u Pazinu postavili ovako nešto, rekao nam je Bibulić i ponovno krenuo na led pokazavši nam da mu sitna ogrebotina na bradi nije »ubila« volju za klizanjem.
Njegova prijateljica Kristina Slivar kaže da je prvi put pokušala klizati baš tu u Pazinu, na samom otvaranju klizališta, i to joj je jedno od najboljih iskustava u životu.

– Pala sam barem 30 puta, ali tako je valjda kod svakog kad tek počne. Bila sam na klizanju skoro svaki dan otkad se otvorilo, jer mi je super doći tu s prijateljima. Klizalište bi definitivno trebalo biti ovdje i sljedeće godine, rekla je Slivar.
Razgovarali smo i s Robertom Jedrejčićem, jednim od roditelja, koji je uz ogradu pazio na svoju stariju kćer koja je klizala.
– Klizati sam probao još davno, dok sam bio na studiju u Mariboru. Tu u Pazinu još nisam, danas sam doveo svoje cure na klizanje pa moram paziti na njih, ali mislim da ću doći sutra, iako ne znam kako će mi ići, rekao nam je uz smijeh Jedrejčić.
Klizalište je radnim danom otvoreno do 21.30 sati, no neki bi, a među njima i Viktorija i Marina Knapić, htjeli da radi i duže.
– Trebalo bi biti otvoreno i malo duže, ipak je ovo prvi put da Pazin ima klizalište, a tu ionako nema baš previše mjesta na koja bismo mogli izaći. Bile smo prije i na klizanju u Poreču, ali tu nam je ljepše jer su ovdje svi naši prijatelji, rekle su nam sestre.
Balde kaže da je najveća gužva na klizalištu nakon završetka nastave, kada se ovamo slije rijeka školaraca. Popust za grupne dolaske dosad su iskoristile tek dvije skupine, od kojih je jedna bila okupljena u povodu rođendanske zabave. Mora se priznati, zaista originalan način da se proslavi rođendan.

Petra Pekica
Glasistre.hr