Držali je na psihijatriji jer je lezbijka
Roditelji su Anu Dragičević smjestili u Lopače kada joj je bilo 16 godina jer nisu mogli prihvatiti njenu seksualnu orijentaciju. Petogodišnje zatočeništvo istražuje Državno odvjetništvo.
Potresnih priča pacijenata Psihijatrijske bolnice Lopača koje je istražio Novi list bilo je više, a najšokantnija je ona koja se odnosi na 21-godišnju Riječanku Anu Dragičević, osobu koja je razdoblje od 16. do 21. godine života gotovo u cijelosti provela u Lopači, zatvorena protiv svoje volje.
Utvrđeno je da nije bilo zakonskih elemenata za njenu prisilnu hospitalizaciju koja se provodi isključivo u situacijama kad je osoba opasna po sebe ili živote drugih ljudi. To se posebno odnosi na drugi slučaj hospitalizacije kada je Ana bila punoljetna i nije bila opasna ni za koga, što znači da je na hospitalizaciju morala svojevoljno pristati.
Usprkos inzistiranju dr. Vulin, tadašnje ravnateljice PB Lopača, Ana je odbila potpisati suglasnost, pa se njeno zaprimanje u bolnicu, kao i boravak od 18. do 21. godine, može smatrati nelegalnim.
Novi ravnatelj psihijatrijske bolnice dr. Radimir Rakun potvrdio je riječkom listu da su se izvanrednim nadzorom “utvrđivale okolnosti prijema jedne Riječanke na hospitalizaciju s ciljem utvrđivanja zakonitosti prijema i smještaja pacijentice u tu ustanovu”.
Oduzeta mladost
“Nevjerojatno je da sam zbog toga u Lopači odslužila zatvorsku kaznu od skoro pet godina. Oduzeli su mi djetinjstvo, nisam završila školu koju sam u Lopači tražila da nastavim, a nisu mi to omogućili, zdravlje mi je loše, imam samo 47 kilograma, traumatizirana sam, prestrašena”, rekla je Novom listu Ana Dragičević.
Ana je iz psihijatrijske bolnice puštena odmah nakon što je dr. Rakun preuzeo dužnost pomoćnika ravnatelja za medicinska pitanja, kada je dobio ovlaštenja kojima samostalno može otpustiti pacijenta, što je dotad bilo isključivo pravo ravnateljice dr. Mirjane Vulin koja je kao odgovorna osoba zaprimila i na neprimjeren način tretirala Anu Dragičević.
“Zatvorili su me u Lopaču jer se nisu htjeli nositi s mojom istospolnom orijentacijom. Nisu shvatili da ja nisam homoseksualka zato da bi njih provocirala, nego je to moja prirodna sudbina. Smjestili su me u Lopaču jer ih je bilo sram, pa im je bilo lakše da okolina misli da sam ovisnica, nego lezbijka. Ja i moja cura, a roditelji nam nisu odobravali vezu, posebno moj otac koji je agresivan i netolerantan, zbog čega smo bile prisiljene na povremena bježanja od kuće, nekad bismo popile nešto alkohola, no to nije neki poseban grijeh u našim godinama. Ali drogirale se nismo, što su od mene neki u toj ustanovi tražili da priznam jer sam upravo zbog toga formalno hospitalizirana”, ispričala je Ana.
Kada je prvi put smještena u Lopače jedan nalaz za droge je bio pozitivan, što je Aninim roditeljima bio savršen izgovor da joj je mjesto na psihijatriji. Tijekom boravka u bolnici inzistirala je da joj se izvadi krv kako bi dokazala da nije ovisnica, ali joj nije udovoljeno.
Iako su je u Lopači uglavnom tretirali kao ovisnicu o heroinu, na kraju je dokumentom bolnica demantirana njenu ovisnost o opijatima jer nije bilo apstinencijskih smetnji, te je zaključeno da je apsolutno neprihvatljivo što se njena seksualna orijentacija terapijski razmatrala, jer se ne radi o bolesti niti poremećaju, već o slobodnoj volji i izboru pojedinca, piše Novi list.
4 komentara na “Držali je na psihijatriji jer je lezbijka”
Komentiranje je onemogućeno.
AKo ovo jadno dijete koje je protračilo svoju mladost u ” ludnici” bude ustrajalo na naknadi štete koja joj je prouzročena, ali ako i ustraje na sankcioniranju odgovornih, a ovome lancu ih ima puno onih koji bi to potencijalno mogli biti , moglo bi ( ako je istinit gore navedeni tekst) pasti dosta glava . Zakon strogo i precizno propisuje postupak prisilne hospitalizacije. Ovo je jedan od najtežih ” birokratskih zločina” od kada Hrvatska postoji i trebao bi obvezno biti , kako javno, tako i pravno najteže sankcioniran, kako ubuduće nikome od ovlaštenih ubuduće ne padne na pamet da se na najgori mogući način poigrava jednim mladim ljudskim životom, uključujući i roditelje tog djeteta. Grozim se i od same pomisli, ako postoji još ovakvih i sličnih neotkrivenih slučajeva u Hrvatskoj.
I ako Državno odvjetništvo odradi svoj posao onako kako treba, što se duboko nadam da hoće.
kažu doktori sa psihijatrije da je mala stvarno bolesna, da izmišlja
Prema Državnom odvjetništvu od strane nekih udruga, koje se bave zaštitom prava seksualnih manjina kaznena prijava će teretiti sudionike ovoga slučaja u ovome obliku:
1. samovoljno liječenje čl. 241 KZ RH
2.protupravno oduzimanje slobode u stjecaju s rasnom i drugom diskriminacijom čl. 124 i čl. 174 KZ RH
Što to znači?
Članak 241.
(1) Tko drugoga bez njegova pristanka liječi, kaznit će se novčanom kaznom do stopedeset dnevnih dohodaka ili kaznom zatvora do šest mjeseci.
(2) Doktor medicine ili doktor stomatologije koji poduzme kirurški ili drugi medicinski zahvat na tijelu drugoga bez njegova izričitog i valjanog pisanog pristanka, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.
(3) Nema kaznenog djela iz stavka 1. i 2. ovoga članka kad je zakonom propisano prisilno liječenje ili je liječenje, kirurški ili drugi medicinski zahvat poduzet prema osobi koja nije pri svijesti ili je nesposobna za rasuđivanje, a nije dostupan član uže obitelji ili zakonski zastupnik, a odgodom liječenja ili zahvata bio bi ugrožen njezin život ili bi došlo do znatnog pogoršanja njenog zdravlja.
Protupravno oduzimanje slobode
Članak 124.
(1) Tko drugoga protupravno zatvori, drži zatvorena ili mu na drugi način oduzme ili ograniči slobodu kretanja, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do jedne godine.
(2) Ako kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počini službena osoba u obavljanju službe ili javne ovlasti, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do pet godina.
(3) Ako je kazneno djelo iz stavka 1. i 2. ovoga članka počinjeno prema djetetu ili maloljetnoj osobi, ili je protupravno oduzimanje slobode trajalo dulje od petnaest dana, ili je počinjeno na okrutan način, ili je osobi kojoj je protupravno oduzeta sloboda zbog toga teško narušeno zdravlje, ili su prouzročene druge teške posljedice, ili je djelo počinjeno u sastavu grupe ili zločinačke organizacije, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od tri do deset godina.
(4) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka prouzročena smrt osobe kojoj je protupravno oduzeta sloboda, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora najmanje tri godine.
(5) Za pokušaj kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka počinitelj će se kazniti.
Rasna i druga diskriminacija
Članak 174.
(1) Tko na temelju razlike u rasi, spolu, boji kože, nacionalnosti ili etničkome podrijetlu krši temeljna ljudska prava i slobode priznate od međunarodne zajednice, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko progoni organizacije ili pojedince zbog njihova zalaganja za ravnopravnost ljudi.
(3) Tko javno iznosi ili pronosi zamisli o nadmoćnosti jedne rase nad drugom, ili širi rasnu mržnju, ili potiče na rasnu diskriminaciju, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.