Egzorcizam

Kada Crkva javno i mjerodavno, u ime Isusa Krista traži da neka osoba ili predmet budu zaštićeni od opsjednuća Zloga i oslobođeni njegove vlasti govori se o otklinjanju (egzorcizmu) (Katekizam Katoličke Crkve). Egzorcizam smjera izgonu zloduha ili oslobađanju utjecaja zloduha i to duhovnom vlašću koju je Isus povjerio svojoj Crkvi. Prije nego se stvarno pristupi egzorcizmu treba provjeriti je li doista riječ o opsjednuću ili se radi o bolesti koju treba prepustiti medicini. Prema katoličkoj nauci egzorcizam može vršiti samo svećenik koji je dobio posebno odobrenje od mjesnog biskupa, a ima za cilj osloboditi opsjednutoga. Egzorcista treba biti čovjek duboke vjere, odlikovati se pobožnošću, znanjem, razboritošću i neporočnošću života (Kanon 1772). I kao što je opsjednuće krajnji oblik djelovanja sotone, tako je egzorcizam krajnji oblik djelovanja u ime Božje, jer je egzorcizam javna molitva Crkve, učinjena s autoritetom Crkve, jer ju čini svećenik kojeg je imenovao biskup. Za vrijeme vršenja egzorcizma potrebno je stalno moliti kako bi se dogodila Božja pobjeda i prisjetilo se vjernike da je njihov cilj trojedini Bog, a ne idoli i da je sva sotonina moć podvrgnuta Kristovoj vlasti.

Egzorcisti prije samog čina otklanjanja moraju stupiti u kontakt s demonima – moraju znati broj demona u osobi, njihova imena i razlog ulaska u čovjeka, moraju saznati vrijeme njihova izlaska iz čovjeka. Tada, ako je više demona u osobi treba svakoga istjerati posebno, što može produžiti vrijeme egzorcizma u kojima se mogu zbivati strašni prizori puni mračnih neugodnosti. Zato je potrebna čvrsta vjera egzorciste, jer ako je nema znalo se dogoditi da demoni napadnu tu osobu jer nije bio dovoljno osposobljen za vršenje te službe. Po svjedočanstvima, demoni u takvim trenucima recitiraju Sv. pismo na stranim jezicima, osobe urliču i nekoliko ih osoba ne može zadržati da se ne opiru i budu mirni, a demoni progovaraju dubokim, zastrašujućim glasom.

Donosim jedan primjer iz Amerike po svjedočanstvu pastora koji je izvršio egzorcizam. Taj pastor Prince je za vrijeme propovijedi osjetio snažnu prisutnost Duha Svetoga, a pijanistica, za koju se kasnije doznali da u braku vodi perverzan život, počela je otegnuto zavijati, dizati ruke u zrak i pala je kao mrtva na zemlju. Prince je pozvao demona da mu otkrije svoje ime, a on je rekao da se zove Laž. Nakon duge bitke demon je izašao, žena je hroptala, ispao joj je jezik iz usta, boja njezine kože poprimila je plavičasti ton i ona se bacakala. Ali u njoj je ostao još jedan demon i nju je kasnije spopao napad bjesnila. Trgala je odjeću s tijela i pokušala razodjenuti prisutne ljude. Ljudi su je čvrsto držali i vezali konopcima, ali ona je sve to nadvladala. Nakon dvosatne borbe demon je izišao, a ona je zahvaljivala Bogu za oslobođenje.

Egzorcizam je prije svega molitva za nekoga, a ne magični čin svećenika koji želi zadiviti zajednicu i napraviti spektakl. Obred koji se vrši samo nad krštenom osobom započinje znamenovanjem križem, škropljenjem blagoslovljenom vodom – to su elementi krštenja koji je prvi egzorcizam koji se vrši nad čovjekom da bi se kao novom članu Crkve od njega odmaknulo djelovanje sotone. Nakon toga slijedi litanijska molitva kojom se zazivaju sveci, mole se psalmi, evanđelje. Moli se također i vjerovanje ili Obnova krsnih obećanja i “Očenaš”. Na opsjednutoga se polažu ruke što je još od vremena prve Crkve simbol za silazak Duha Svetoga.

Egzorcist se u imperativu obraća zapovjednim tonom zloduhu najčešće riječima: “U ime Isus Krista izlazi iz ove osobe”. Taj zapovjedni ton i rečenica oslonjeni su na iscjeliteljsku Božju snagu. Razlog je u tome što egzorcist u prvom redu ne zapovijeda sotoni da odstupi, već je srž u dolasku Duha Svetoga. Krist je taj koji izgoni po služenju Crkve i po zaređenim ovlaštenim službenicima.

Još jednom treba napomenuti kako treba biti jako oprezan jer pravih opsjednuća ima zapravo jako malo i treba najprije proučiti medicinske i psihološke fenomene te “opsjednute osobe” i tek onda kada znanost više ne može dati odgovor pristupiti egzorcizmu.

 www.kriz-zivota.com

7 komentara na “Egzorcizam”

  1. Anonimno napisao:

    Kako vas nije sram ovo staviti u rubriku edukativno?!?

    1. tomcub napisao:

      molim vas objasnite mi u čemu je problem, s više riječi, da mogu razumijeti način razmišljanja, jer ovo nije prvi tekst koji “ne bi trebao biti ovdje”

      1. Anonimno napisao:

        U tome što čitava ova priča pretpostvalja vjerovanje u Boga (katoličkog), sotonu, opsjednutost i slično, a ne temelji se na znanosti odnosno znanstvenim, do sada dokazanim, činjenicama. Treći odlomak (i ne samo taj) neodoljivo podsjeća na Lov na vještice, a kako znamo tada su brojne žene mučene i ubijene pod krinkom vjere, opsjednutosti i istjerivanja đavla. Može ovaj članak biti objavljen bilo gdje, tko vjeruje neka vjeruje – ne tiče me se, ali staviti u rubriku edukativno je u najmanju ruku neozbiljno.

        1. Anonimno napisao:

          …ma lov na moj da ne rečen ča!
          Egzorcizam nije postupak ubijanja nego duhovnog ozdravljenja…
          I to slobodno može ić u tu rubriku edukativno jer govori ljudima što je to… A svatko ima pravo na svoje mišljenje…
          Napiši i ti svoju definiciju egzorcizma ovdje na ipazinu… nitko ti ne brani…

        2. tomcub napisao:

          Ma jasno da se ne temelji na znanosti i činjenicama, ali rubrika se zove edukativno, a ne znanstveno ili sl.
          I ovaj tekst, treći objavljeni u ovoj rubrici, isto nije znanstveno utemeljen.
          Takve tekstove treba promatrati ili kao jedan način razmišljanja koji je prisutan u društvu, ili samo kao informaciju.
          Sada bi mogli povesti raspravu o dva pristupa informiranju, spoznavanju, učenju. Jedan pristup je, proizvoljno ću ga nazvati, servirajući, ili dogmatski, serviraju se nečije istine bez preispitivanja i diskusije.
          Drugi način je otvoren pristup i sagledavanje materije s raznih strana i svjetonazora. Naše školstvo se također polako transformira iz prvog modela u drugi.
          Ne treba se bojati drukčijih pogleda i vjerovanja, oni sami po sebi ne čine zlo. Nametati jednu “istinu” za istinu je loše, ali predstaviti više “istina” i onda povesti diskusiju o njima je prava stvar.
          Preduvjet za to je mladog čovjeka, jer je on najdublje u procesu edukacije, makar bi to svi trebali biti dok smo živi, osposobiti za slobodno i samostalno procesiranje informacija i izvođenje vlastitih zaključaka temeljenih na “zdravoj logici”, razumu (koristim jedan sustav) jer nam je ta sloboda dana od Boga (koristim drugi sustav), lijepo i slikovito opisana u prvim poglavljima Biblije.

  2. Anonimno napisao:

    Svatko ima pravo na svoje misšljenje i svatko ima pravo na svoju vjeru. Ipak, vjera nije isto što i činjenice a rubrika edukativno bi po mojem mišljenju trebala govoriti o činjenicama. Iz članka se da iščitat da je opsjednutost Zloduhom i iscjeljenje uz pomoć Isusa Krista realna stvar i mogućnost, a ne stvar nečijeg vjerovanja i zato mi ne spada u edukativno.

    1. Anonimno napisao:

      ma, u članku piše ča je to Egzorcizam i kako se provodi. Pa nemoreš objasnit egzorcizam pomoću “Jedi vjere” kad tamo te riječi nema. Dakle, ako želiš to nekome predstavit, predstaviš mu kako je. A ne afrikancu na jedan način, pravoslavcu na drugi, korejcu na treći, marsovcu na četvrti…
      po meni je ok to ča stavljaju u “edukativno”, više neki informativni način informiranja…

Komentiranje je onemogućeno.

Komentari
Najčitanije u 7 dana
Anketa

Jeste li zadovoljni dijelom proračuna o kojem odlučuju građani


Pogledaj rezultate

Prethodne ankete

Najčitanije u 30 dana

© iPazin.net portal 2001. - 2019.