Ekonomski institut: U Istri treba ukinuti pet gradova i 20-tak općina
U Hrvatskoj je velik broj općina i gradova koje ne mogu pružiti kvalitetne javne usluge svojim stanovnicima. Više od polovica općina i gradova čak 50 posto svojih proračuna troši na vlastite zaposlenike i materijalne troškove. To je izrazito loša struktura proračuna. Zato se gradovi i općine ne mogu razvijati. Takve općine i gradovi bi se trebali povezati u osiguranju javnih dobara, pružanju javnih usluga i u financiranju razvojnih projekata – smatra znanstvenica Dubravka Jurlina Alibegović s Ekonomskog instituta u Zagrebu.
Pod njenim vodstvom, tim stručnjaka proveo je opsežno istraživanje raspodjele javnih poslova između različitih razina vlasti i njihovog finaciranja s ciljem da utvrde koje su mogućnosti daljnje decentralizacije. Studiju je naručila Hrvatska zajednica županija i napravljena je 2010. na temelju podataka o izvršenju lokalnih proračuna u 2009. Ova studija koja je rađena četiri mjeseca mogla bi poslužiti kao svojevrsni orijentir u decentralizaciji koju je najavila nova Vlada.
Hrvatska je podijeljena na 21 županiju uključujući i grad Zagreb, 127 gradova i 429 općinu. Jurlina Alibegović smatra kako je osnovni problem velikog broja teritorijalnih cjelina njihov ograničen kapacitet i nemogućnost financiranja javnih potreba stanovnika. Najveći dio prihoda općine, gradovi i županije ostvaruju od poreznih prihoda. No, tu postoji veliki nesrazmjer: 429 općina ostvaruje 15,8 posto, 126 gradova 39,9 posto, Grad Zagreb 28,9 posto, a 20 županija 15,4 posto ukupnih prihoda lokalnih proračuna.
Treba ukinuti općine ispod 2000 stanovnika
Posebni problem je veliki broj općina s malim brojem stanovnika. U više od trećine od ukupnog broja općina živi manje od 2000 stanovnika, a u 36 općina živi manje od 1000 stanovnika, još je 121 općina u kojoj živi između 1000 i 2000 stanovnika. Stoga Ekonomski institut predlaže da minimalni broj stanovnika za općinu bude dvije tisuće, za grad 10 tisuća a za veliki grad 35 tisuća stanovnika.
Ekonomski institut, nadalje, predlaže uvođenje kriterija minimalnog vlastitog prihoda koji treba iznositi 1900 kuna po stanovniku za općine, a 3100 kuna po stanovniku za gradove. Analiza je pokazala da čak 77 od ukupno 127 gradova ostvaruje ispodprosječan prihod po stanovniku. Više od polovice gradova je u 2009. imalo prihode manje od 3000 kuna po stanovniku, a više od trećine manje 2000 kuna po stanovniku. Loša slika prihoda je i kod općina. Njih čak 66 posto ima prihode manje od 2000 kuna po stanovniku (ne računajući pomoć), a samo 5 posto općina ostvaruje prihode iznad 6000 kuna po stanovniku.
Iako ova studija pokazuje kako su unutar sustava lokalne samouprave najveći problem gradovi i općine, ministar uprave Arsen Bauk nedavno je utvrdio da nisu općine problem te da nije rješenje problema u pripajanju neuspješne općine susjednoj – uspješnoj. Dapače, naglašava kako nije protiv osnivanja novih općina.
No, ova analiza stručnjaka sa Ekonomskog instituta pokazuje kako je sadašnji sustav lokalne samouprave neodrživ. Veliki broj općina i gradova ovisi o pomoći države. Iako bi trebali služiti razvoju svojih teritorijalnih jedinica i stanovništvu, veliki broj gradova i općina postoji rade sebe samih i nekoliko službenika koji tu rade.
Nova decentralizacija
Tome bi u novom sustavu decentralizacije, koji se najavljuje, trebalo stati na kraj.
– Cilj buduće decentralizacije treba biti usmjeren na to da općine i gradovi pružaju svojim stanovnicima visoku kvalitetu javnih usluga, a svoje postojanje trebaju temeljiti na fiskalnoj neovisnosi i povećanju odgovornosti prema trošenju javnih sredstava – smatra znanstvenica Dubravka Jurlina Alibegović, piše Jutarnji list
U Istri će ih malo preživjeti
Prema posljednjem popisu stanovništva od deset istarskih gradova, prema kriteriju broja stanovnika, preživjelo bi tek njih pet. ‘Nestalo’ bi i dvadesetak općina.
Podsjetimo, u Bujama živi 5.127 stanovnika, u Buzetu 6.105, u Labinu 11.703, u Novigradu 4.328, u Pazinu 8.630, u Poreču 16.696, u Puli 57.765, u Rovinju 14.367, u Umagu 13.594 i u Vodnjanu 6.144 stanovnika.
Što se, pak, tiče općina u Istri Bale broje 1.129 stanovnika, Barban 2.715, Brtonigla 1.607, Cerovlje 1.671, Fažana 3.569, Funtana 924, Gračišće 1.408, Grožnjan 733, Kanfanar 1.538, Karojba 1.442, Kaštelir-Labinci 1.459, Kršan 2.958, Lanišće 327, Ližnjan 3.916, Lupoglav 935, Marčana 4.260, Medulin 6.552, Motovun 1001, Oprtalj 862, Pićan 1.820, Raša 3.197, Sveta Nedelja 2.960, Sveti Lovreč 1.017, Sveti Petar u Šumi 1.067, Svetvinčenat 2.183, Tar-Vabriga 1.996, Tinjan 1.672, Višnjan 2.266, Vižinada 1.155, Vrsar 2.152 i Žminj 3.470 stanovnika. (iPress/foto Lucijan Blagonić)
7 komentara na “Ekonomski institut: U Istri treba ukinuti pet gradova i 20-tak općina”
Komentiranje je onemogućeno.
Ča reć drugo nego: “Bogu hvala!”. Zajno sutra ih moru poj ukidat. Ča se mene tiče more se puštit 2-3 grada po županiji i to je to.
u ovom slučaju je bog,Ekonomski institut u Zagrebu
Baš da ću se kandidirat za selonačelnika. A joh, ode mi plaća. A joh.
Čim prije
Zamisli, više od pol općina i gradova troši 50% šoldi na svoju administraciju! To je strašno ljudi! Nevjerojatno! Stvarno su sami sebi svrha!
Broj općina u Istri, ali i u Hrvatskoj općenito, je prevelik i trebalo bi ga smanjiti. Jedno Lanišće sa 327 stanovnika je općina? Zašto?
Što se gradova tiče mislim da oni i nisu toliki problem.
Grad Vodnjan?