Srijedu, središnji dan festivala, organizatori su nazvali etno-danom, s više dogadaja u sličnom duhu i atmosferi. Tijekom cijelog dana Maja Radešić izvodila je performans “Breastfeeding”, mijeseći kruh u obliku ženskih grudi. Cijeli je proces sniman, kruh je predvečer ispečen u pazinskoj pekari te navečer izložen u Kaštelu, uz projekciju ranije snimljenog materijala, a na kraju su “cice od kruha” i pojedene, uz ćevapčiće koje je pekao Darko Pekica.

Drugi dan osmog medunarodnog festivala Sedam dana stvaranja, što ga u Pazinu organiziraju udruge I i Veliki mali čovjek, bio je djelomično reprizni. U crkvi pazinskog    franjevačkog samostana je, naime, u ponedjeljak navečer izvedena druga verzija glazbeno-vizualnog performansa “Slučaj fratri z Buraji”, kojim je u nedjelju navečer i otvoren
festival. U nastavku je predstavljena izložba litografija Valtera Černeke “Lito-grota” (koja je i dalje postavljena u nadsvodenom prolazu k dvorištu pazinskog Kaštela); a večer je završila koncertom ska reaggae benda Antenat.

Srijedu, središnji dan festivala, organizatori su nazvali etno-danom, s više dogadaja u sličnom duhu i atmosferi. Tijekom cijelog dana Maja Radešić izvodila je performans “Breastfeeding”, mijeseći kruh u obliku ženskih grudi. Cijeli je proces sniman, kruh je predvečer ispečen u pazinskoj pekari te navečer izložen u Kaštelu, uz projekciju ranije snimljenog materijala, a na kraju su “cice od kruha” i pojedene, uz ćevapčiće koje je pekao Darko Pekica. Ovaj performans predstavlja, kako je obrazložila autorica, sarkastičan pogled na današnje trendove prepravljanja grudiju zbog estetskih razloga, zbog čega se gubi njihova izvorna funkcija.

Tijekom cijele večeri u predvorju Kaštela vrtjela se snimka performansa “Vogrda” udruge Šikuti Machine. Na livadi Vogrda, dok čuva krave, Darko Pekica leži i čita poeziju Walta Whitmana: to je sadržaj snimke i performansa koji u sebi sjedinjuje elemente pastorale, pejzažne umjetnosti i spuštanja zanosa univerzalnog pjesnika na sitni komad istarske zemlje.

Program u dvorištu Kaštela otvorio je pak Dario Marušić, koji je predstavio svoj novi glazbeni materijal, dijelom i uz pomoć Gorana Farkaša. Riječ je o već petnaestom Marušićevom glazbenom projektu, nazvanom “Music for Minorities and Losers”, koji, medutim, nikad neće biti objavljen na CD-u, već će biti ponuden za besplatni download na internetu. Kao što je Marušić u ovom svom novom materijalu ponudio sintezu svih glazbenih utjecaja s kojima se ikada sreo s učinkom koji je “istarskiji” više nego ikad tako je i sljedeći program, najavljen kao glazbeni performans, ali više nalik na probu za koncert s tumačenjima što je što, tražio medu izmedu istarske glazbene prošlosti i sadašnjosti, tradicije i modernog,
sjevera i juga i navodio na zaključke da je istarski glazbeni kozmos (bez mikro ili makro odrednica) još više eklektičan no što se uobičajeno misli.

Noel Šuran, Branimir Šajina i Goran Farkaš kao predstavnici “sjevera”, te Egle Cetina i Daniele Ferro iz Vodnjana kao predstavnici “juga” najprije su primjerima pokazali sličnosti i razlike tradicijske glazbe iz njihovih krajeva, a zatim su s par eksperimenata pokazali kako je sama sredina i u prošlosti mijenjala svoj glazbeni identitet, pa to mogu i smiju i oni
kao današnji izvodači. Popularne se pjesme mogu pjevati kao narodne, narodne kao šlageri, partizanske kao narodne, pa čak se i državna himna može otpjevati na tanko i debelo, pokazali su ovi pjevači i performeri. Začin njihovu intrigantnom nastupu bile su i instrumentalne inovacije, uz pitanja koja su ostala u zraku: ako od tradicijske cindre napravimo električni instrument, ili ako mih umjesto od kože napravimo od plastičnog šlaufa (“To je mih za vegetarijance”, našalio se Šuran), je li glazba koja se na njima izvodi manje tradicijska?

Bez uzaludnog traženja odgovora, etno-večer je nastavljena i završena uz koncert uobičajeno izvrsne pazinske etno-grupe Veja.

Glas Istre, 18. kolovoz 2011.