Bračni par u tridesetima, znanstvenici u najboljoj formi, doktori znanosti, viđaju se vikendom, jer ona ima tromjesečne istraživačke ugovore u Chietiju, on u Barceloni, pa je sreća da je Ryanairom jeftinije iz Pescare do Barcelone i nazad, nego autobusom od Pescare do Rima.

Oni barem rade ono za što su se školovali, jedno za 1600 eura a drugo za 800 u mjesecima kada rade – ali raseljeni, o rađanju da se ni zbori.

U Rimu je ostao apsolvent zračne i svemirske tehnike, koji zarađuje 1100 eura kao učitelj plivanja djece na bazenu i spominje svoje kolege diplomirane inženjere: jedan radi za 500 eura mjesečno u talijanskoj tvrtki za svemirska istraživanja, a drugi čak za 800 u Evropskoj svemirskoj agenciji.

To je generacija koja ponovo uspoređuje cijene po dućanima, pazeći i na 10 centi razlike – što nisu činili njihovi roditelji iz generacije “baby boomersa”. Observer sadašnji naraštaj mladih stoga naziva “baby losersima”.

Većinom rade na određeno vrijeme, na zamjenu, ne znaju ni hoće li raditi sutra, a kamoli što ni gdje – ali znaju da ne mogu dobiti kredit, da ne mogu kupiti stan, te da imaju dvostruko veću šansu za rak od stresa nego njihovi vršnjaci u stalnoj službi.

Tako je u Italiji koju je Prodi ostavio Berlusconiju, slično je u Sarkozyjevoj Francuskoj, nešto bolje u Zapaterovoj Španjolskoj, gdje mladi mogu računati na povoljan i dijelom bespovratan kredit za kupovinu prvog stana – ali i u Madridu je šok kada porodom stižu nova usta, i pelene, a prihod za kaznu pada sa 1600 eura plaće na 1000 eura naknade.

Inoslav Bešker
www.jutarnji.hr

Brojni nezaposleni s diplomama

Prije 35 godina u Francuskoj je samo 6 posto diplomiranih na sveučilištima bilo neuposleno, a danas ih je 25-30 posto. U Italiji se plaće ne povećavaju od početka stoljeća (kaže Istat), u Francuskoj (kaže Observer) stagniraju 20 godina, dok su se cijene udvostručile ili utrostručile.

Dok su u šezdesetim godinama XX. stoljeća siromašni bili uglavnom stari, danas su to uglavnom mladi, sa šansama da skončaju u bijedi. U Hrvatskoj se prije dvadesetak godina išlo u mirovinu sa 80 posto zadnjih plaća, sada s manje od 40 posto. Prije 40 godina, u svibnju i lipnju 1968., studenti su – zastrašeni nezaposlenošću i iznervirani vijetnamskim ratom – prevrnuli pola Evrope. Sada šute – ali dokad?