Anton Zović i Josip Deltin bili su večerašnji sugovornici Marka Pernića, voditelja projekta Folklornog društva Pazin “Nedilja u 5 popolne” koji se u ugodnoj atmosferi održao u Brljafima. Anton i Josip nesebično su s tridesetak zainteresiranih podijelili dogodovštine koje su obilježile njihove živote, u kojima je bilo tužnih i veselih detalja. Obojica se, međutim, slažu da su “prošla vremena” bila bolja nego današnjica, jer su, kako sami kažu: “u svakoj fameji svaku večer kantali”.

Prve stvari koje su se obojca sugovornika sjećala je bježanje pred Njemcima u šumu, što je, na sreću za obojicu, prošlo uspješno. Prisjetili su se kako su radili za gospodare koji su im za godinu dana rada, osim uobičajenog smještaja i hrane, dali tek 100 kg pšenice da ponesu doma. Josip Deltin je počeo raditi rano, sa 16 godina, u građevnom poduzeću koje je tada djelovalo upravo u Brljafima. Iako je promijenio nekoliko poslova, a samim time i mjestima obavljanja posla, oduvijek je bio radišan i u polju i kod kuće. Unatoč svemu, nalazio je vremena za zajedničke zabave koje su se organizirale u selu. Anton je, s druge strane, bio i ostao organizator takvih zabava na kojima su, davnih godina, svirali njegov otac i djed. Sa svojih 14 godina počeo je izrađivati bačve i naučio zanat kojim se bavi i danas, iako je kroz život radio u tupljačkim rudnici, tvrtkama za preradu kamena, u vađenju boksita, …

U njihovim se selima, ali i okolici, uglavnom sviralo vijulin i bajs, te tek kasnije harmonike. Pjevalo se, prisjećaju se, “na tanko i debelo”, ali se unatoč tome nisu svirale sopele i mih, već samo šurle. Pjesma se uvečer mogla čuti iz svake obitelji. Anton se prisjetio kako je njegov otac svaku večer zagrlio majku i kako su zajedno zapjevali neku od pjesama iz bogate zbirke. I sam bi, kaže, zapjevao, jer to jako voli, ali nema više s kim.

Kako se godinama unatrag informacije nisu distribuirale tako brzo kao danas, folkloraši su se zapitali kako se to nekad odvijalo. Doznali su da je postojala odgovorna osoba, poveznica između općinskih činovnika i običnog puka, koja je svake nedjelje na kraju mise čitala proglase i obavještavala svih o zakazanim događajima za sljedeći tjedan.

Prilikom odvijanja ovog projekta u Lindaru, domaćini su spomenuli kako su “barufe z Gračišćanima” skoro pa dio njihovog folklora. Anton i Josip su itekako bili upoznati s događajima, međutim, uvijek su ih uspješno izbjegli.

FDP / iPazin.net