Generički lijek je lijek koji je jednako vrijedan originalnom lijeku, a koji više nije zaštićen patentom.
Osnovna razlika generika i originala je u tome da generik ne mora proći skupa pretklinička i klinička istraživanja (istraživanja na ljudima i životinjama) i to je ono što mu snizuje cijenu odmah u početku.

Jedino što se mora dokazati kod generika je istovjetnost s originalom ili stručnije rečeno bioekvivalentnost.

Generički lijek sadrži istu aktivnu supstanciju i dozu, uzima se na isti način, iste je kvalitete, neškodljivosti i učinkovitosti kao original. Ti lijekovi prolaze iste stroge provjere, baš kao i original, prije nego što bude odobren za upotrebu.

Prema generičkim lijekovima često se pristupa sa skepsom i nevjericom te je često uvriježeno krivo mišljenje o generičkom lijeku kao manje vrijednoj zamjeni originala. Postoje i drugi razlozi zbog kojih ljudi ne žele prihvatiti generički lijek, kao što je „izgled“ i „ime lijeka“ kojeg otprije uzimaju ili nemaju povjerenja u osobu koja im ga propiše.

Zamislimo generik kao konkurenciju originalnom lijeku. On automatski uklanja monopol kojeg ima proizvođač originala, potiče inovaciju i unaprjeđenje proizvodnog postupka kod svih proizvođača.

U današnje vrijeme kada su troškovi zdravstvene zaštite sve veći, trebalo bi se težiti jeftinijem i racionalnijem liječenju. Prema Agenciji za lijekove, u 2005. godini potrošeno je nešto manje od 3,2 milijardi kuna na lijekove izdane na recept, dok generici donose uštedu od oko 400 miljuna kuna. U Italiji je 2002. godine ušteđeno 415 miljuna eura nakon uvođenja generika na Listu lijekova, a u Novom Zelandu su u 3 godine samo na jednom lijeku generiku (ciprofloksacinu) uštedjeli 3 miljuna dolara. Procjena je da će 2010. godine udio generika u ukupnoj potrošnji lijekova u svijetu iznositi 75%.

Generik pruža visokokvalitetno liječenje po povoljnijoj cijeni, gdje uštedi onaj tko sve to plaća, a to je vlada, zdravstveno osiguranje i sam pacijent.

Dino Srdoč, magistar farmacije