Nestručnost i voluntarizam nositelja općinske vlasti udružena sa samovoljom i nepoštivanjem propisa rezultirali su i u Gračišću obiljem primjera uništavanja povijesno-kulturne baštine, uz istovremenu stagnaciju i nazadovanje javnog društvenog standarda. Već nekoliko godina na djelu je devastacija graditeljskog nasljeđa ovog zanimljivog srednjevjekovnog gradića, u kojem je, prema u Istri udomaćenom načelu ‘tko nije s nama, taj je protiv nas’, nekima dopušteno sve, dok je drugima za vratom stalni pritisak ‘s vrha’.

Na niz ‘slučajeva’ u kojima se ogleda posvemašnja nebriga prema očuvanju i razvoju Gračišća upozorio nas je Bruno Balde, zaljubljenik u povijest i kulturu svog rodnog mjesta, koji bez uspjeha pokušava alarmirati nadležne institucije, prije svih službe Ministarstva kulture, odakle, međutim, odaziva ‘na terenu’ nema. – Iz Konzervatorskog ureda u Puli više su puta najavljivali provjeru mojih navoda i mijenjali zadužene osobe, da bi mi nedavno poručili da ja sve dokumentiram i pošaljem im. Nije jasno za što onda oni dobivaju plaću, kaže Balde.

Obilazak Gračišća započinjemo od crkve sv. Vida, čiji je središnji dio renoviran prije šest mjeseci, prema Baldeovim informacijama, bez javnog natječaja. Pri tome su obojana stakla na šest prozora, koja su tu stajala dvjestotinjak godina, iz nepoznatih razloga zamijenjena običnima, iako je riječ o spomeniku kulture, a gdje su završila prijašnja stakla nije poznato. Iz ranijih obnova datiraju brojne nepoznanice – zašto su maknuti spomenici s pročelja, gdje je dio nadgrobnih spomenika iz dvorišta crkve, zašto već otpada žbuka s vanjskih zidova… – Župnik nalazi opravdanja za sve propuste odgovornih u općini, a pri tome mu ne smeta što se u dvorištu crkve tijekom smotre vina banči i izvodi striptiz, a u crkvi sv. Antona prodaje odjeća i lutrija. Bitno je da na račun crkve za to plaćeno 3000 kuna, nezadovoljan je Balde. I ne samo on, ali malo ih je koji žele s tim u javnost…

Obnova kuća od kojih su u Gračišću brojne kupili i strani državljani učestalo se događa suprotno prijašnjem stanju i tradiciji, pa čak i na uštrb javnog interesa, uz blagoslov vječnog načelnika Ivana Mijandrušića.

Bivša kolarica, kroz koju je ranije bio i prolaz u susjednu ulicu pretvorena je u zgradu s četiri apartmana. Ona je samo dio apartmanskog kompleksa zbog čijeg su objedinjavanja vlasnici iz Opatije uzurpirali pola ulice u duljini od 15-ak metara i zatvorili je za prolaz.

Ispod crkve sv. Vida kuća je koju su kupili francuski državljani te za početak izmjestili ulaz, podigli neprimjereni ogradni zid te posjekli stabla za bolji pogled prema Učki.

Bespravno podignuta terasa talijanske vlasnice posve je onemogućila pristup susjednoj kući, koja se zbog toga ne može obnoviti.

Dok je, dakle, nekima dozvoljeno raditi i graditi kako im padne napamet, nekim drugima se otežava na svaki način. Ljubo Zajc podigao je ispred ulaza u svoju kuću malu nadstrešnicu i postavio tlakovac na put, da mu se ne slijeva voda u kuću. Uz sve navedene primjere bespravne gradnje i devastacije baštine u Gračišću, upravo je njemu načelnik poslao inspekciju Minstarstva kulture te Zajc sad čeka rješenje o rušenju dviju dasaka dimenzija 1 x 0,5 m.

Upoznajemo i Talijana Steffana, koji već dulje vrijeme obnavlja kuću u kojoj, između ostalog, kani otvoriti etno-muzej. Najprije je, iako je kuću normalno otkupio od bivšeg vlasnika, mjesecima čekao da se isele bespravni stanari. Kad su to učinili, uvidio je da su poprilično devastirali unutrašnjost kuće. Iako Stefano s puno truda uređuje kuću, koja će imati i kulturnu funkciju, ne samo da nema podršku vlasti, već se susreće s problemima na svakom koraku. Susjedna nekretnina, točnije ruševina površine oko 10 četvornih metara u vlasništvu je općine, a čini logičan dio njegove kuće. Međutim, traži se da prvo uloži 200.000 kuna u adaptaciju tih 10 metara, ne zna se po kakvom troškovniku, a potom još i da sljedećih deset godina plaća najam općini od 1500 kuna mjesečno, bez mogućnosti da taj dio otkupi. – U ovaj dio nije ni moguć pristup, osim kroz moju kuću. Uopće ne razumijem zašto u Općini imaju ovako nevjerojatne zahtjeve, kaže Stefano.

U takav se graditeljski ugođaj jako dobro i logično uklapaju građevinske intervencije same općinske uprave: postavljanje grla bunara iznad stare cisterne uz crkvu sv. Marije iz 15. stoljeća, gdje ono nikada nije postojalo, žestoko pjeskarenje kipa sv. Ivana, za koje su konzervatori kazali da je pogrešno, ali nitko nije odgovarao, obnove Fortece, koja je ponovo obrasla travom te obnove zvonika sv. Vida, koji je, kad je vlasnik odgovarajućeg kamena obustavio isporuku zbog neplaćanja, dovršen neprimjerenim pješčanikom. Tu je i gradnja kanalizacijske crpke na jednom od najljepših gračaških vidikovaca, ispod kojeg otpadne vode slobodno otječu nizbrdo, u potok Sopnicu uz pješačku stazu.

Ne treba posebno ni napominjati da se umjesto gradnje i otvaranja javnih sadržaja radije pristupa prodaji općinskih nekretnina, dok, primjerice, za mlade Gračišćane nema ni jednog objekta u kojem bi se okupljali i provodili slobodno vrijeme. – Dok su mi jasni i poznati motivi i način rada općinske uprave, točnije – načelnika, ne mogu se načuditi da uništavanje Gračišća ne brine one koji su plaćeni za njegovu zaštitu, kaže Balde.

ipress.hr

Vezani članak
Mijandrušić: Ako sam kriv, dobrovoljno idem u u rupu rudnika u Čileu