Iako zvuči nevjerovatno, ali zaista je istina da med može pomoći svima sa prekomjernom težinom da zdravo smršave. Nekoliko napisa u britanskom tisku izazvalo je pražnjenje polica sa medom u prodavnicama, naročito u Škotskoj. Otuda je potekla priča da se prekomjerna tjelesna težina može lako savladati jednostavnim postupkom: konzumiranjem pčelinjeg meda neposredno pred spavanje! Konačno, autori ovakvog naučnog koncepta (Mike McInnes, Stuart McInnes) objavili su ove godine i knjigu sa detaljnim objašnjenjem cijele ideje pod nazivom “Hibernacijska dijeta”.

Sigurno se pitate kako je ovo moguće kada je opće poznato da je med visokoenergetska hrana. To je točno, ali je i tzv. “eurokrem” visokoenergetska hrana, pa nitko od njega još nije smršavio. Razlika je jednostavna: med je PRIRODAN proizvod, a priroda je svakoj bolesti našla lijeka.

Kao i sva savršena i genijalna rješenja velikih problema, i objašnjenje za ovaj efekt je jednostavno. Med sadrži visok postotak fruktoze. Odnos glukoze i fruktoze u medu je otprilike 1:1. Sličan odnos je i u voću, ali ga ono sadrži u znatno manjim količinama. Med je pogodniji, jer se isti efekt dobiva konzumiranjem veoma male količine meda, svega nekoliko žličica, ili 1 žlica pred spavanje.

Mali broj ljudi danas može poverovati u to da med dovodi do smanjenja nivoa glukoze u krvi, a ne do njenog povećanja, ali treba im reći da je to nedavno i dokazano, mada stručna medicinska javnost u našoj zemlji sa tim još nije upoznata. Kod bolesnika sa šećernom bolešću, unos meda izaziva veći rast glukoze u plazmi nakon 30 minuta nego što je to slučaj kod unosa bijelog šećera (saharoze), ali nakon 60, 120 i 180 minuta, taj rast je bio veći kod saharoze nego kod meda! Uz to, med izaziva veći porast inzulina u krvi nego što to čini saharoza, kako nakon 30, tako i nakon 120 i 180 minuta. Razmislimo o tome sa aspekta činjenice da prosječni Amerikanac godišnje pojede oko 75 kg bijelog šećera!

Mozgu je najneophodnija glukoza, a nema skladište energije? Skladištenje glukoze zahtjeva mnogo prostora, a u mozgu tako velike “sobe” nema. Svima nam je poznato koliko je teško da i ovolika glava čovjeka prođe kroz porođajne kanale. Da postoji skladište za glukozu, glava bi bila veća za oko 25%, i tada bi porođaji bili nemogući. Svaki pad glukoze u krvi je opasan za mozak. Čak i na mali pad njene razine mozak panično reagira. Odmah se aktiviraju adrenalne žlijezde i stavljaju u maksimalni pogon, te proizvode adrenalne hormone, koji su u tim visokim dozama praktično toksični i djeluju stresno. Ako se luče kronično, dovode do bolesti organizma. Na žalost, njihovo kronično lučenje prati modernog čoveka i dovodi do bolesti srca, osteoporoze, gojaznosti, inzulin nezavisne šećerne bolesti, pada imuniteta, depresije… Izbalansirani unos ugljenih hidrata (medom) otklanja prekomjernu aktivnost adrenalnih žlijezda i sprečava efekte koje njihovi hormoni izazivaju. A istovremeno smo stabilizirai krvnu glukozu i optimalno ishranili mozak. Može li bolje od toga?

Ovdje treba napomenuti da sve ovo funkcionire samo uz pomoć fruktoze iz meda, ili voća i povrća. Ako se koristi visokofruktozni kukuruzni sirup izostaju svi spomenuti pozitivni efekti. Metabolizam takve fruktoze se okončava pretvaranjem u masti umejsto u glikogen, krvna glukoza opada, luče se adrenalni hormoni na zahtjev mozga, i slijede gojaznost i šećerna bolest.

Stabiliziranje razine šećera u krvi omogućava organizmu da proizvodi “oporavljajuće” (anaboličke) hormone koji popravljaju oštećene mišiće i regeneriraju tkiva. Ovi hormoni sagorjevaju masti i reguliraju nivo šećera u krvi. Ako nivo glukoze u krvi nije stabilan i koncentracija pada, luče se adrenalni stresni hormoni koji se trude ponovo stabilizirati poremećenu razinu glukoze. Ti hormoni koče oporavak. Masti tada ostaju zatvorene u masnom tkivu, a mišići se degradiraju da bi se stvorila glukoza za mozak. Ali, ako je jetra nahranjena medom, sve se odvija željenim planom: luče se oporavljajući hormoni koji okrepljuju organizam i sagorjevaju masti. Znači, konzumiranjem meda prije spavanja pomažete boljem sagorevanju masti tokom sna.

dr. Rodoljub Živadinović
Pčelinjak.com