Najtraženiji lijek današnjice, onaj protiv raka, mogao bi se otkriti upravo u Hrvatskoj. Iako zvuči nestvarno, izgledi za takav scenarij nikad nisu bili veći.

“Glavni krivac” je Marijana Hranjec, mlada znanstvena novakinja na Fakultetu za kemijsko inženjerstvo u Zagrebu koja je u posljednje dvije godine sintetizirala čak 29 novih kemijskih spojeva. A jedan od njih, inače ciklični derivat benzimidazola, pokazao je jako antitumorsko djelovanje. Posebice kad je posrijedi rak debelog crijeva i gušterače, ali i dojke te grlića maternice.

Sva dosadašnja istraživanja Marijanina spoja zasad su obavljena samo in vitro, odnosno na uzgojenim stanicama tumora, no dobiveni rezultati i više su nego optimistični.
Biološka su istraživanja pokazala da spoj djeluje na molekulu DNK i sprečava diobu tumorskih stanica. Zbog toga imamo opravdan razlog da obavimo i skuplja, in vivo istraživanja na miševima, vjerojatno u idućih godinu dana kaže M. Hranjec. Jedina je prepreka koja bi mogla usporiti istraživanja, kao i uvijek u nas, novac.

Samo patent, koji je M. Hranjec za svoje otkriće i prijavila, u Hrvatskoj stoji oko pet tisuća kuna, a u zemljama Europske unije i po četiri do pet tisuća eura. Osim toga, patente treba i održavati. No s druge strane, ako je vjerovati stručnjacima, nijedna potrošena kuna, kad je posrijedi ovo istraživanje, ne može biti bačena.

Mogućnost da spoj bude iskoristiv u borbi protiv raka velika je i gotovo sam sigurna da će utjecati na rast tumora. Jedino je pitanje koliko će spoj biti toksičan, što će pokazati istraživanje na miševima. No može se i taj nedostatak ukloniti manjim dozama lijeka tvrdi Marijeta Kralj, voditeljica Zavoda za molekularnu medicinu na Institutu “Ruđer Bošković”, koja je i ispitala djelovanja Marijanina kemijskog spoja na tumorske stanice, kao i još 750 kemijskih spojeva u posljednje četiri godine, koliko se Zavod sustavno bavi antitumorskim istraživanjima, i to po uzoru na Nacionalni institut za rak u SAD-u, po čemu su jedinstveni u ovome dijelu Europe.

Ruđer prati trendove
Zavod za molekularnu medicinu nedavno se povezao i s kolegama iz informatičkih znanosti pa se na Ruđeru izvode i najmodernija in silico istraživanja, koja su trenutačno svjetski trend u istraživanju lijekova.
Riječ je o istraživanjima u kojima se kompjutorskim alatima i algoritmima pokušavaju predvidjeti mehanizmi djelovanja i tako odrediti aktivnosti molekula. I to koristeći se našom bazom podataka ili onom svima dostupnom preko interneta objasnila je Marijeta Kralj.

No unatoč svoj stručnosti, znanju i volji kojih nam očito ne nedostaje, put od zaštite kemijskog spoja do istraživanja na pravim pacijentima, koja se usput i ne izvode u Hrvatskoj, jako je dug. U bogatim zemljama koje na istraživanjima ne štede od prijave patenta do konačnog proizvoda prođe i desetak godina. A mi u te bogate, na žalost, ne spadamo. Primjer je Plivin sumamed, koji je u uporabu došao nakon čak 30 godina istraživanja.

Večernji.hr