Vladati građanima Hrvatske postaje neizazovan posao.

Građani su poput male djece – sasvim im je lako odvratiti pozornost. Imalo spretan roditelj će djetetu koje je nakanilo iskušati kako radi pećnica pozivom na omiljenu kompjutorsku igricu odvratiti pozornost i tako otkloniti opasnost. Sličnom metodom služi se vrlo spretno i Vlada premijera Sanadera. Javnost se stalno zasipa temama koje nisu najvažnije za budućnost Hrvatske. Čak i bolne teme, poput inflacije, koriste se za odvraćanje od biti. Nagradna pitanja glase: Kad ste posljednji put čuli da netko iz Vlade govori o stopi rasta BDP-a, vanjskom dugu ili deficitu platne bilance? To su teme o kojima se ne raspravlja. Ne završavaju ni na stranicama najtiražnijih novina ni u televizijskim dnevnicima. Zezalice kojima se zaokuplja naivna masa može se podijeliti u nekoliko skupina: jedna od njih su vječne teme poput rada trgovina nedjeljom ili članstva ministara u nadzornim odborima državnih tvrtki.

Razumljiva je lakoća kojom javnost ‘puši’ temu o radu nedjeljom.

Većina želi imati slobodu odlaska u trgovinu kad god želi. Radnici u trgovini, naravno, željeli bi slobodnu nedjelju. Kad se tomu pridodaju stavovi crkve i sindikata, za Vladu je to naizgled vruća, a zapravo je sasvim bezazlena tema – koju treba držati neriješenom što se god dulje može. Najbolje još desetak godina. Slično je i s nadzornim odborima. Svojedobno je čelnica HSLS-a Đurđa Adlešič odigrala predstavu inzistiravši na tome da ministri moraju otići iz nadzornih odbora. Naivna se javnost, naravno, ‘zakvačila’ za priču. Doista je krajnje vrijeme da se ministrima zada ozbiljan udarac. Sada, kad su se ministri počeli formalno povlačiti iz kontrolnih tijela, pokazuje se sva naivnost puka. Umjesto ministara, u nadzorne su odbore sjeli njihovi prijatelji ili pouzdanici.

Tako je samo dodana još jedna – posrednička – faza, jer sada će zamjenski ‘nadzornik’, prije nego što ode na sastanak, morati po upute ministru. A od početka je bilo jasno da vlasnik (država, tj. stranka na vlasti) jednako kontrolira tvrtku u državnom vlasništvu bio ondje ministar ili ne bio. Ali javnost je jedno vrijeme imala igračku za razbibrigu. Dokazano su efikasno sredstvo odvraćanja pozornosti i izborne teme. Uvijek se pojavljuje neko novo glasovanje. Kao da će lokalni izbori ili Mesićev nasljednik nešto bitno riješiti. Treća skupina tema za odvraćanje pozornosti naizgled su važne teme koje to, međutim, ipak nisu. Tipičan je primjer inflacija. Koliko god izgledalo da Vladi ne odgovara nervoza javnosti zbog rasta cijena, ona je to uspješno iskoristila.

Sada se pravi predstava od dogovora Vlade s trgovcima koji će sniziti cijene nekih proizvoda, pa će građanima sve biti lakše.

Rasprave o inflaciji koristile su Vladi jer više nitko ne pita gdje je obećani rast od sedam posto na godinu. Očekivanja javnosti smanjila su se, pa neprimjećeno prolaze najave ekonomista da će rast ove godine biti tek 3,7 posto ili čak samo tri posto. Takvim nastavkom smanjivanja 2009. bi se dogodila recesija.
Da javnost ne bi počela pitati takva neugodna pitanja, njezin se fokus zanimanja danas usmjerava na energetiku. Kad narodu dosadi rasprava o radu nedjeljom, otvorit će se rasprava o tome graditi ili ne graditi, i gdje, nuklearnu elektranu. Sad bi netko mogao reći da je predstavljanje energetske strategije važna stvar za svaku zemlju, pa onda i za Hrvatsku.

Dakle, Vlada ipak ne bježi od bitnih pitanja. U tome ima istine, ali u normalnoj zemlji najprije bi se osmislila opća strategija rasta. Koalicijski sporazum jest bitna tema, ali kad netko poput Ivana Čehoka spomene mogućnost njegove revizije, brzo će ga se ušutkati. Uzdajući se da nitko neće čitati koalicijski sporazum (jer ima 110 stranica), HSS-ov čelnik poručuje Čehoku da ondje sve piše i da ništa ne treba mijenjati. A u temeljnom dokumentu vladajuće koalicije nema riječi o dopuštenoj inflaciji, nužnoj stopi rasta, dopuštenoj razini vanjskog duga ni o izvozu koji će se ostvariti. Nema opasnosti da bi javnost stala na Čehokovu stranu. Na Tajlandu su izbili nemiri, a baš se ondje treba odvijati nova sezona ‘reality showa’ Big Brother. Što ako projekt propadne?

Miodrag Šajatović
www.liderpress.hr