Koliko god to možda zvučalo apsurdno u trenutku kad moja djeca boluju od neizlječive bolesti, mi smo sretna obitelj. Sretni smo jer smo zajedno i jer se volimo, sretni smo jer smo okruženi prijateljima, i sretni smo zato što su nam ova humanitarna akcija i ovakav odaziv ljudi dobrog srca pokazali da nismo sami, kaže nam Pejo Jurić, tata neizlječivo bolesnih Ivone i Blaža.

Već je dvadesetak dana svaki razgovor na tržnici, u trgovinama i na terasama ugostiteljskih objekata posvećen samozatajnoj obitelji Jurić iz Rovinjskog Sela. Njihova sudbina, napose djece, petogodišnje Ivone i njenog dvije godine mlađeg brata Blaža, koji boluju od neizlječive, nasljedne, progresivne i iznimno rijetke bolesti, dotakla je srca ljudi. Djeca, kako samo ona to znaju, u ovoj su, nažalost teškoj i nesretnoj situaciji, sve nas natjerala da na trenutak zastanemo i promislimo kakvi smo ljudi, što nam je u životu važno i kojim stvarima i vrijednostima trebamo težiti? Odjednom je velika većina onih uobičajenih (ne)prilika, u kojima se svakodnevno nalazimo i zbog kojih danima znamo dramatizirati, nakon ispričane i odgledane priče o Jurićima postala manje važna. Životna priča ove skromne obitelji potakla je u nama ono najbolje. Natjerala nas je da ponovno budemo ljudi.

Koliko god šutjeli o tome – mediji čine čuda

O bolesti male Ivone i Blaža nedavno smo u više navrata pisali i na stranicama našeg lista. Jesmo, i nastavit ćemo, jer ako smo i sami doprinijeli tome da netko sazna za njihovu sudbinu i učini dobro, isplatilo se. A dobri su se ljudi počeli javljati. Već prvog dana po objavi članka telefonom nam se obratio Ivan Čekić, vlasnik kanfanarskog kamenoloma Maklavun.

– Čim sam u Glasu Istre pročitao članak o sudbini obitelji Jurić posegnuo sam za telefonom. To je bilo jače od mene, to je bila prva i iskrena reakcija. Njihova me sudbina pogodila ravno u srce i odmah sam se zapitao kakav bih ja čovjek bio kad ne bih pomogao, kaže nam Ivan Čekić, koji je za potrebe gradnje njihove nove kućice, o kojoj sanjaju, odlučio zajedno sa svojom obitelji i svim radnicima kamenoloma pokloniti 50 kubika pijeska. Čekić, koji je u više navrata sudjelovao u humanitarnim akcijama, ne smatra da je učinio nešto posebno. Naglašava da je upravo on blagoslovljen i sretan čovjek jer može pomoći drugome pa će uvijek u skladu sa svojim mogućnostima to činiti.

Ruku pomoći obitelji Jurić pružila je i seljanska obitelj Banko, koja im je po cijeni povoljnijoj od tržišne prodala građevinsku parcelu, odnosno poklonila prilazni put i četiri tisuće eura.
– Oprostite, ali vrlo mi je neugodno pričati o tome. Učinio sam ono što sam osjećao i tu ne vidim nikakav materijal za eksponiranje i pojavljivanje moga imena u novinama. I sam imam troje djece od 17 do 24 godine i mogu samo pretpostaviti kakva se tuga nadvila nad njihovim domom. Ponavljam, nisam učinio ništa posebno i tome ne želim pridavati nikakav značaj, najmanje medijski, rekao nam je u telefonskom razgovoru Valter Banko.

Svaka je donacija vrijedna spomena

No, osim značajnih donacija, primjerice one Grada, koji će snositi troškove gradnje infrastrukture, potom agencije za nekretnine Bussines Company koja je preuzela obvezu financiranja i pripreme projekta i dozvole za gradnju te tvrtke WATS zadužene za elektroinstalacije, kao i čekova Turističke zajednice, Ive Balaban i obitelji Kalačić, ne treba zanemariti ni sve ostale male, ali velike ljude koji su svojim prilozima pomogli da se prikupi više od sto tisuća kuna. Samo je tijekom prodaje grančica mimoza i dječjih radova prikupljeno 20 tisuća kuna pa ne treba puno razmišljati o tome koliki je bio odziv građana Rovinja, kad se zna da je za grančicu mimoze trebalo izdvojiti tek pet kuna. Staro i mlado, turisti i domaći punili su kasicu za Ivonu i Blaža, koja je u jednom trenutku postala premala da primi sve novčane priloge. Ipak, ono što je svih posebno potreslo bio je dokumentarni film o Jurićima, koji je snimio Boris Haber Vučković. U nekoliko potresnih minuta on nam prikazuje djevojčicu koja se smije, igra na snijegu, samostalno jede, ide u vrtić, vozi bicikl… Tri godine kasnije ona ne može bez 24-satne pomoći. Hrani se uz pomoć trbušne sonde. Ivona je bolesna, a ista je bolest prošlog ljeta otkrivena i kod njenog brata Blaža, dok je David, njegov brat blizanac, zdrav. Lijeka za tu bolest, koju na cijelom svijetu, uz Ivonu i Blaža, ima još samo devet osoba – nema, a najduža zabilježena životna dob oboljelih bila je petnaest godina. Nakon filma – muk u dvorani. Suze na licima gledatelja govorile su više od bilo koje riječi.

Kućica s dvorištem san Jurićevih

Jurići žive u višekatnici u Rovinjskom Selu, u stanu od 45 kvadrata. Bolest dvoje od troje djece majci Dragici onemogućuje posao izvan kuće. Djeca zbog učestalih epileptičnih napada ne mogu iz kuće. Njihov je jedini kontakt s vanjskim svijetom – zabrtvljeni prozor stana. Upravo je stoga kućica s dvorištem velika želja roditelja i san koji godinama sanjaju, mjesto na kojem će djeca bez straha od ozljeđivanja i građevinskih barijera moći uživati na travi i svježem zraku.

– Uvijek smo bili sami i nije nam na pamet padalo potražiti ičiju pomoć. Susjeda Ankica Durrer bila je uz nas i na tome joj neizmjerno hvala. Ona je uostalom i pomogla da se naša priča čuje i izađe u javnost. U samom smo se početku opirali toj zamisli smatrajući da možemo i sami pomoći djeci. No, drago nam je da smo joj vjerovali i da smo se naposljetku uvjerili da oko nas ima puno ljudi koji nam istinski žele pomoći, kaže mama Dragica. O ljudima, novim prijateljima i novoj nadi govorio je i tata Pejo.

– Koliko god to možda zvučalo apsurdno u trenutku kad moja djeca boluju od neizlječive bolesti, mi smo sretna obitelj. Sretni smo jer smo zajedno i jer se volimo, sretni smo jer smo okruženi prijateljima, i sretni smo zato što su nam ova humanitarna akcija i ovakav odaziv ljudi dobrog srca pokazali da nismo sami, kaže Pejo Jurić, koji je uz Ankicu Durrer stekao i novu prijateljicu, Mirjanu Kmačić-Pellizzer, koja je svojom upornošću i organiziranjem humanitarne priredbe dala poticaj mnogim ljudima da se pridruže akciji i pomognu Ivoni i Blažu.

Akcija »Mi – Za Ivonu i Blaža« trajat će čitavu godinu

Humanitarna akcija »Mi – Za Ivonu i Blaža« potrajat će čitavu godinu. Već 9. travnja, na inicijativu područnog odjeljenja Dječjeg vrtića i jaslica Neven u Rovinjskom Selu, održat će se nova akcija prikupljanja pomoći. U lipnju, konkretno 13,. u Pougarju u Bosni i Hercegovini, odakle su rodom Jurići, na blagdan svetog Ante također će se organizirati humanitarna akcija. Nina Badrić poručila je da će na poziv organizatora bilo kada i u bilo koje vrijeme održati humanitarni koncert. Dražen Ladić, selektor mlade nogometne reprezentacije, također je obećao pomoć, kao i čitava hrvatska rukometna reprezentacija na čelu s izbornikom Linom Červarom. Za Ivonu i Blaža zainteresirali su se mnogi pa uskoro slijedi i već najavljeni dolazak ekipa HTV-a i drugih komercijalnih televizija. Jurići, niste sami, osnovna je poruka koju je iznjedrila velika humanitarna priredba, koja je, kako kaže Kmačić-Pellizzer, nadmašila očekivane granice i prešla okvire Rovinja i Istre.

Svi koji žele pomoći mogu svoj prilog uplatiti na poseban žiro račun »Mi – Za Ivonu i Blaža« broj 2484008-1000000013 s pozivom na broj 116-20-09005 u Raiffeisen banci.

Glasistre.hr