I otpadom treba znati gospodariti
Novi sustav gospodarenja otpadom u posljednje je vrijeme glavna tema u Pazinu. Čak se ni o uspjehu hrvatske nogometne reprezentacije u Rusiji na pazinskim ulicama i u kafićima nije toliko govorilo koliko se govori o smeću. To je razumljivo, jer, osim što za korisnike podrazumijeva veće cijene, novi sustav u velikoj mjeri mijenja način života Pazinaca, ponajprije onih koji žive u samom gradu.
Nepopularan je svaki napad na ionako skromne kućne budžete naših građana, pa se nameće pitanje koliko i oni sami mogu utjecati na smanjene troškova zbrinjavanja vlastitog kućnog otpada. Sjećam se vremena bez smeća. Do sredine 1960-tih pred kućom od 20 stanova u središtu Pazina u kojoj sam živio, a u svakom od njih živjelo je po četiri, pet članova, bile su tri kante za smeće. Za svaki ulaz po jedna. U te metalne kante uglavnom se bacao pepeo iz štednjaka, jer, drugi je otpad bio rijedak. U kupovinu se odlazilo s košarama, kruh se nije zamatao, mlijeko, ulje, vino i ocat kupovali su se u bocama koje su donosili kupci. Na tržnici se voće i povrće kupovalo bez ambalaže, a mast i marmelada omatali su se u papir kao i riža, tjestenina, keksi, bomboni i ostalo.
I onda se pojavila ambalaža. I evo smeća. Pogledamo li u svoje kante za smeće, u njima u najvećoj mjeri nalazimo plastičnu, papirnatu i metalnu ambalažu.
Poput mnogih koji žive na Pazinštini, i moja je obitelj dobila spremnik od 80 litara za odlaganje mješovitog otpada, a budući da nas to košta 46 kuna mjesečno plus 8,48 po pražnjenju, ozbiljno smo odlučili odvajati otpad. Tako u zeleni otok koji se nalazi stotinjak metara od našeg doma u zasebne spremnike odlažemo plastiku, metal, staklo i papir, a ostatke od pripreme hrane kompostiramo. Tako se dogodilo da miješanog komunalnog otpada imamo iznenađujuće malo, pa 80 litarski spremnik ne uspijevamo napuniti ni čitav mjesec.
Nasuprot tome, stanari u višestambenim zgradama našli su se u teškoćama, jer više ne mogu sav otpad bacati u kantu i kasnije sve to isprazniti u kontejner. I od njih se očekuje razdvajanje otpada u kante koje su dobili. Budući da spremnici, pogotovo zeleni otoci, nisu svima u neposrednoj blizini, treba sa svakom kantom, posebnom za svaku vrstu otpada, prošetati do polupodzemnog spremnika ili zelenog otoka. To je prilična promjena u odnosu na dosadašnje bacanje smeća u kontejner pred kućom do kojeg se moglo u pidžami i šlapama.
Može se reći da su novim sustavom gospodarenja otpadom ekolozi došli na svoje, ali ne i neki naši sugrađani koji bi trebali početi gospodariti otpadom. Dakle, spriječiti njegovo nastajanje. To podrazumijeva izbjegavanje teško razgradive ambalaže. Zato u kupovinu treba odlaziti s košarama ili torbama. Treba kupovati robu u rinfuzi. Smanjenjem ambalaže mogu se smanjiti količine otpada. Činjenica je da sve to uvelike remeti uhodani komoditet i ritam života, a gledamo li kao ekolozi, dugoročno se ipak doprinosi zaštiti prirode. Ali i koliko-toliko uštedama u kućnom budžetu.
Mirjan Rimanić / Glas Istre
26 komentara na “I otpadom treba znati gospodariti”
Komentiranje je onemogućeno.
A gdje se to moze kupiti roba u rinfuzi ?
poli banovca!
Banovac ima svega..ako rabi i kontejner ti proda za sortiranje :)
…i smeće, anke
Ovaj afirmacijski tekstić u kojem se od potrošaća i korisnika Usluge radi ljenčine i budale je uvrijedljiv toliko da je teško nešto i reći. Nama sortiranje i bacanje smeća “remeti komociju života”? Razmaženi smo i lijeni malo prošetati do kante? Ne vjerujem što čitam. Da, eto ljudi koji žive na Kolodvorskom prilazu moraju “malo” prošetati do nebodera, kao i ljudi sa Vranice. Ma stvarno sram ih bilo ljenčine jedne. Još bi im trebalo biti zadovoljstvo da tabanaju i vuku dve tri crne vreće sortiranog otpada par 100 m. koje će onda nekih 20 min vaditi rukama iz tih vreća malo na malo jer su otvori namjenjeni za po jednu bocu ili na kintejneru za papir koliko ti stane u ruku. Pa dok došetaš i sve povadiš i bacaš ti treeebaaa vremenaaa. Ne daj Bože da ste slabo pokretni, stariji i još k tome nemate auto…ma milina. Tako je. U građanima je problem, nikako u ovom vrhunskom projektu. Toliko je genijalan da se ja bavim idejom da uzmem opću uplatnicu i od srca ispunim dupli iznos. Samo za njih. Ne mogu opisati emocije “sreće” koje osjetim svaki put kad dođem do zelenog otoka i onda vadim iz velikih najlona svoj sortirani otpad. I vadim…i vadiiiim… na otvorima koji su prilagođeni skoro pa da ubacujem papirić po papirić. Predivno.
Najveća sreća me obuzme kada dođem do tih kontejnera pa shvatim da im ne mogu niti prići jer vreća već ima okolo za napuniti 20 kontejnera. Pa elegantno ostavim i ja na hrpi. To je tužno, ali valjda nije dovoljno novaca da se levaju pobrat to više od dva puta na tjedan. Predlažem ih za neku nagradu godine. Jer ovaj omjer cijene i kvalitete ne znam da li je negdje viđen.
Ali poć do oštarije i sidit tri ure na biri ili kafelu, to nije problem. Za do se vajk naaaajde vreemmeenaaa i šoldi.
Ako ti sidis u ostariji ne znaci da svi side u ostariji.
Meni to uopce nije preokupacija, ali i da je… Za nešto što plaćam želim znati što plaćam i da je omjer onoga što plaćam vrijedno tih novaca. Zakrcani zeleni otoci nisu argument na strani Usluge. Ili možda malo plaćamo? Možda da još duplo platimo? I ako ti misliš da neka nonica sjedi u oštariji i zato nema vremena oteglit vriću punu plastike 3 ulice dalje svaka ti čast. Možda da stvarno razmislite da se kandidirate za neki prijekt godine ti i kolege u Uslugi.
Umjesto da se pozabave proizvođačima proizvoda koji proizvode takvu ambalažu oni se bave nama.
Žalosno je samo to da išta osim zabrane takvih proizvoda bi dovelo do toga da ti proizvođači to samo prebace na kupce tako da smo mi opet sjebani.
Tu kod nas sam vidio 1 zeleni otok za skoro pa 3 sela a udaljenost do toga sigurnih pola km,a možda i više za mnoge ljude.
To sam i ja već reka. Mi nismo onečišćivaći već su proizvođači sa svojom ambalažom ti koji stavraju smeće a mi nemamo izbor. ne možemo kupiti jogurt rinfuzo, ulje i sve ostalo. Dio te politike bi trebao plaćati onaj koji svoje proizvode plasiraju na tržište. Ali kako smo već zaključili u ranijim debatama, mi smo najbolja vrsta ovce za šišanje koja daje najbolju vunu uz malo meketanja. Dok ne izajđemo na ulice, nič od tega.
Bravo Karla svaka ti je na mjestu!
Ovo je već drugi tekst istog autora na istu temu koji prikazuje stvar sa istog kuta gledanja – onog Usluge. Za svaku pohvalu na revnosti. Koliko to košta, novinaru, pa da ti mi sa druge strane platimo da stvari sagledaš sa naše strane? Nevjerojatno! U Glasu izađe članak koji lako more proć kao reklama za Uslugu. Sve ča su tamo rekli nije jednostavno istina i “novinar” bi to jednostavno dozna samo da je naša jednu četveročlanu familiju iz Pazina koja je dobila karticu i prijedlog Ugovora di bi crno na bijelo vidija da njegova draga Usluga za takove fameje predviđa 240l (130,80kn) + odvoz 25,44kn + 3kn po otvaranju spremnika + PDV što iznosi 232,80kn mjesečno(ako samo deset puta na misec otvoriš spremnik)!!!! A do sada smo plaćali cca177kn na TRI miseca tj cca 60kn mjesečno!!
Ali to je valjda previše za očekivati od jednog novinara….Sramota.
240 l tjedno, ne mjesecno… znaci mozes otvorit spremnik skoro 40 puta mjesecno…
Ne kužin ča govoriš, ča tjedno, ča 40 puta? Niti je moja fameja dobila kontejner niti oni ukopani spremnik moren otvorit za niš. Ja govorin o zakupljenemu ZRAKU od 240l koji je u njihovom prijedlogu ugovora. Koji košta koliko san napisa. Pa da i ne hitin ni papirić od žvakače ja po njihovo moran platit 130,80+25,44 + PDV MJESEČNO. A ovi “novinar” trubi o komoditetu i još koječemu. Poanta svega je u LOVI koju ovi lopovi iz Usluge žele maznut ljudima a “novinar” to relativizira po naputku partije, valjda. I prije je lopovluk bija u điru, npr. kada su ljudima naplaćivali po kvadraturi hiže a unutra je živija jedan penzioner koji je skoro sve hita u gnjoj. Ali je poanta da je onda cifra koju su mažnjavali bila niska pa je pasivalo uz brundanje. A sada su se osilili…
Ti anonimno ili stvarno ne kužiš sustav obračuna ili namjerno valjaš.
Ne kuže ljudi, jednostavno većina i dalje ne kuži osnovne stvari. A dio nas se žilavi promijenit one bitne i stvarno problematične.
tekst ko da sam izvukao članak iz juge gdje se hvali težački život jugoslavena i kako partija uz dozu obrazovanja uvodi promjene u život običnog čovjeka. možda mi fali malo više hvalospjeva vizionarstvu naših upravitelja, ali to je to. bravo!
Jednoumlje onda … Jednoumlje sada… Nema vece cenzure od ove koja je sada oko nas. Samo su onda ljudi delali I imali za zivjet a sada su u apatiji jer nemaju ni za dostojanstven zivot …
ja sam sretan za obitelj Gosp. novinara, jer druge obitelji na Pazinštini nisu dobile 80 litarsku kantu, već 120 ili 240. A 80 litarsku će dobit nakon što plate pokoju skuplju ratu.
Apsolutno se slažem s tobom ovaj je “novinar Glasa Istre za tročlanu ili čak četvero članu obitelj dobio kantu od 80 litara, ja i moja žena i svi slični nama kantu od 120 ili 240 l. Osim toga podaci o cijeni koju iznosi novinar su prikazani bez pdv-a jer sa pdv-om, to iznosi 51,98 kn fiksni dio i 9,58 kn jedno pražnjenje ( pdv je 13%). No suština je ipak u veličini spremnika, fiksnoj cijeni proporcionalnoj veličini spremnika, a sve uzrokovanom krajnje lošim rješenjem i tehnologijom zbrinjavanja.
Puno sam o tome pisao, puno o tome znam i sve što je Jašić pisala na tu temu potpisujem. Na tribini, ali i godinama ranije upozoravali smo odgovorne što se može desiti.
Nema prostora na ovom portalu da nanovo i detaljno obrazlažemo sve već do sada izrečeno.
Evo neki dan čitam izjavu glasnogovornice Usluge, imao sam je prilike čuti i u živo. Žena definitivno manipulira činjenicama ili naprosto ne poznaje stvari, ili tako mora postupati.
Članak M.R. ide na ruku Uslugi i gradskoj upravi, to je neosporno i uopće me ne čudi da li je to politika “kuće”, vjerujem da je.
Dodatno me zabrinjavaju neke činjenice:
– evo nama će svima dati manje kante, kamo će usluga sa ovim ne primjereno velikim kantama koje su nam bez pitanja i mimo važeće Odluke “uvalili”. Hoće li ih vratiti dobavljaču i za to ishodovati povrat novac,
-hoće li nam Usluga nadoknaditi štetu za bespravno otuđene kontejnere koje smo do sada koristili, i sami ih kao stanari kupili,
-ma hoće li zaista kiosci koji nemaju komunalnog otpada (ali njima slični) plaćati minimalnu zapreminu od 120 litara. Takav objekt ne može predmetni kapacitet sa komunalnim otpadom napuniti dvije godine,
-ma zar mi zaista nećemo prodavati otpad pogodan za reciklažu,
-i na kraju hoće li cijene zbrinjavanja otpada dodatno rasti obzirom na strukturu otpada?
Jako dobro poznajem mentalitet naših ljudi i tvrdim ( mogu milijunom primjera to argumentirati) da su naši građani krajnje odgovorni i da će takvi biti i u pogledu gospodarenja otpadom. Gospodarenje podrazumijeva organizaciju i upravljanje, a za to nije kriv naš građanin nego oligarhija koja upravlja.
Gledam oko i kontejnerima na zelenim otocima razne vrste otpada pa i komunalnog kojega ne bi smjelo biti. Nije li to više rezultat revolta građana, a ne njihove neodgovornosti za gospodarenjem otpadom.
Iskoristi ću slobodan prostor da ukažem ne još jedan detalj:
Prošli tjedan u “Glasu Iste” čitam intervju sa Mariom Radešićem koji tvrdi kako su austrijanci spremni uložiti 15 miliona eura za izradu postrojenja koje bi na Kaštijunu na potpuno neškodljiv način od otpada za “oporabu”, odnosno goriva iz komunalnog otpada (SRF) proizvodili bio plin i električnu energiju.
2005. godine počinje se intenzivnije razgovarati o Kaštijunu, sjedim sa gospodinom Radešićem u istoj prostoriji i sjećam se kako argumentirano prigovara tenologiji MBO otpada, radi zastarjelosti, načina i kvalitete obrade otpada te skupoće. On tada ne lobira već predlaže moderniji pristup rješavanja problema, ali očito ne čuje se.
Dan ili dva kasnije u istom Glasu Istre intervju sa ekipom Kaštijuna na čelu sa direktorom Višnjićem od tome kako će se otpad iz Kaštijuna ili kako ona kaže gorivo iz otpada (SRF) gotovo sigurno koristiti u termoelektrani Plomin.
Gorivo iz otpada sastoji se od papira, kartona, drva, tekstila i sitne plastike, suho je i stabilno te bez neugodnih mirisa. Zbog visoke ogrijevne vrijednosti koristi se kao gorivo širom Europske unije u različitim postrojenjima, od cementnih peći do toplana i termoelektrana, dakle, na prvu sve ok. Međutim dali tehnologija mehaničko biološke obrade otpada ( MBO) kakvu koristi ŽCGO Kaštijun može udovoljiti standardima kvalitete tog goriva, te kolika će biti i tko će platiti cijen otvorena su pitanja.
Predstavnici cementare u istom članku potvrdili su da su napustili razgovore sa predstavnicima ŽCGO zbog nekvalitetno goriva iz otpada koje je nuđjeno.
Spominjem Kaštijun zato što je najveći dio naših problema uzrokovan upravo tim i takvim ŽCGO i svime što se oko njega dešavalo i dešava.
Usput mi smo postali dioničari te firme i solidarno ćemo dijeliti “dobit”, a po potrebi i pokrivati gubitke.
Isti je novinar jednom prilikom sudionike ekoloških akcija i eko aktiviste
posprdno nazvao “besplatni škavacini”,toliko o njegovom razumijevanju problema zbrinjavanja otpada.
Naravno i sva okolna sela su dobila spremnike od 240l te nakon toga ugovor dali se slažemo i koliko mi je poznato većina je zatražila manje spremnike jer ne bi bilo logično kao u nekim gradovima prije poslat ugovore pa da si građani odaberu spremnik a da ne spominjem da ima mjesta koja ni nemaju zelene otoke za odvojen otpad pa fino doma osvajaš pa vozi do najbližeg zelenog otoka …tako mi je rekao gospodin kad sam zvala u Uslugu….možda da Usluga ima i stavku na računu da upisujemo troškove samostalnog razvažanja otpada pa nam umanje račun…
Već kad smo opet kod teme smeće bilo bi dobro znati po kojim kriterijima su se djelile kantice za sortiranje otpada. U Usluzi ne možeš dobiti pravi odgovor, svatko ima svoju priču. Mi u malim stanovima imamo problem jer se moramo snalaziti po sistemu snađi se. Kad bi imali kantice, mogli bi ih držati na balkonu ili u zajednčkim hodnicima. Ovako smo prisiljeni se ponašati upravo kao Usluga prema nama. Snađi se, pa se i snalazim.
Evo ja san posla potpisanu Izjavu prije 3 dana i zatražija spremnik od 60 lit. i manji po uvođenju, jednom mjesečno tražim odvoz MKO a ne jednom tjedno kako predlažu.
Na dnu izjave stoji napomena da ako “trenutno nemaju” manji spremnik, more ostat i ovaj od 120 lit. ča se mene tiče, ali na računu ima da piše 60 lit. Po primitku računa za spremnik od 120 lit. isti gre smenon u veturu i pravac Usluga i nekega ću složit unutra jer su mi puna jaja njihovih pametovanja.
Ni toliki problem platit (nama mlađima) koliko nas iritira kad nas neki drži za štupide. Ako se sve odvaja, najviše je plastike, metala i tetrapaka, onda papira i na kraju stakla u jednon prosječnoj familiji. Još ako imaš tzv. gnjoj za hitat ostatke hrane ča pojedu beštije ionako preko noći, nema šanse da jedna familija ima MKO od 120 lit. tjedno, a niti mjesečno. Svaki zna za sebe naravno, ali ove velike kante neka si međusobno podijele i neka si sade limune nutra jer kad su već bez pitanja odredili volumen umjesto kilaže, kako bi nas bolje pokrali, mislin da će nas se onda pitat barem koliki će bit taj volumen…
…zaboravih napisat, dobija san potpisanu izjavu nazad mailom nakon dva dana (svaka čast), prema tome smatram da je Usluga suglasna sa napisanom im napomenom pa vjerujem da neće bit problema :-)
Te izjave koje potpisujemo ne mogu biti legalne, jer na drugoj strani su objavljene cijene mjesečnih naknada u neto iznosu. Nema spomena PDV-u. Kada sam drugi put došao upitati za neke druge detalje brzo su mi pojasnili da je cijena ne ona koja piše već neka veća!