Zbog teških vremena koji su zahvatili i glazbenu scenu, poznata je činjenica kako većina mladih glazbenika u Istri ne može živjeti isključivo od prihoda dobivenih gažama već si moraju naći dodatni posao kako bi mogli preživjeti. Upravo se to dogodilo Edvardu Frančinu, članu grupe “Bez Identiteta“.

“Sad sam trenutno sav u poslu. Ostali sviraju i dalje. Nisam već mjesec dana bio na probi. Zeznuo sam par stvari u prvom mjesecu. Trebao je biti veliki koncert u Magnusu, kao što smo prošle godine bili napravili. Kako sam krenuo raditi u prvom mjesecu nemam previše vremena.

Ne radim posao u svojoj struci. Teško je danas uopće pomisliti da se možeš zaposliti u struci. Ne možeš niti stažirati niti naći mjesto za onaj minimalni poticaj od 1600 kuna. Ostatak benda svira stalno i zovu me stalno, ali teško stižem s vremenom dok ne nađem neki bolji posao. Ako dobijem koju dobru ponudu van države, idem odmah. Nemaš tu razloga za ostati. Za mlade ovdje je teško napredovati. ”

Pitali smo Edvarda, kad bi mogao birati, bi li odabrao svoju struku za koju se školovao dugi niz godina ili bi njegov izbor bila ipak glazba.

“Previše mi se uvukla u kožu. Glazba je definitivno ono čime se želim baviti u životu, ali bi s prihodima brzo krepao od gladi. Možeš stvoriti svoj đir, ali to je opet jedna kolicina ljudi. Sve je to malo. Većinom moraš potezat veze kako biš išao negdje dalje svirati u malo veći grad.”.

[youtube PHFH_qSOvPM]

Ime grupe Bez identiteta uvijek ostavlja prostor za pitanje – jesu li članovi benda napokon našli svoj identitet ?

“Našli smo se. Promijenili smo i prostor za probe. Prije smo svirali u Gračišću i onda je tamo došli do nekih problema sa strujom i s krovom. Odlučili smo onda se preseliti radi naše sigurnosti. Otišli smo u Pazinske Novake u malu kućicu do željezničke pruge. Sviramo tamo na gornjem katu. Kad dođe rulja vide nas još iz vlaka. Tu i tamo nas dođu i vidjeti posebice lokalci iz Novaki.”.

Vidjeli smo njihovo preseljenje kao dobar način promocije benda budući da ih ponekad prolaznici koji ih vide iz vlaka dođu posjetiti i poslušati. Našom pretpostavkom uspjeli smo nasmijati Edvarda te nam je odmah dao odgovor na nju:

“Da imamo promociju u selu. Dolaze nam stalno na probe. Promjenom prostora počeli su dolaziti i novi ljudi. Pretežito je to mlađa publika, srednjoškolci. Ima i onih koji znaju i naše tekstove. ”

Glazbenici mogu danas zaraditi nekakav novac od gaža te pokojih memorabilija. Ljudi dolaze na evente samo ako su dobro ispromovirani ili ako im neki prijatelj ili poznanik svira.Pitali smo Edvarda investiraju li glazbenici u Istri dovoljno u svoju promociju budući da javnost o nekim bendovima ne zna niti da postoje.

“Mi smo napravili dobru promociju za našeg prošlog albuma. Investirali smo nešto više u marketing što se relativno dobro iskazalo. Magnus je bio krcat na našem koncertu. Svi smo bili oduševljeni. Makar i oni koji nas ne slušaju došli su čuti što smo stvorili i kako napredujemo s principom ‘već kad greju svi, gremo anke mi’”.

To nas je podsjetilo na izjavu Edija Maružina kada nam je pričao zašto masa danas ide u lokale gdje se pretežito sluša folk glazba. Predstavili smo to Edvardu i on nam je ponovno s osmijehom odgovorio:

“Većinom je tako sa ljudima. Di je jato idu i oni. Tako se na takvim događanjima nađu svakakvi ljudi. Većinom ljudi misle gdje će potrošiti svoje novce i čim vide čak i mali upad od 20 kuna, odustanu od tog mjesta i idu tamo si ne plaća upad i gdje ima jako puno ljudi. Pogotovo u Pazinu. A ti kao glazbenik jer živiš isključivo od nastupa moraš si ga nekako naplatiti. Dobro je kad ulaz sam glazbenik naplaćuje. Mi smo isto tako bili napravili. Imali smo naš ulaz, nekoliko karata smo podijelili, od zarađenog počastili smo ljude koji su nam pomogli i s ostatkom sredili smo si putne troškove i cugu. To je tako s vrstom bendova u koju mi spadamo. Da bi se zaradilo u glazbi treba biti pravi.”

Na njegovu afirmaciju postavili smo mu potpitanje – treba li glazbenik, da bi zaradio, biti ‘pravi’ ili možda dobro poznavati marketinške trikove ?

“Trebaš biti spreman se medijski dobro prodati, uzmimo samo primjer Severine koja je tu na našem podneblju učinila lom na svojim koncertima. Mi nismo nikad išli na masu. Uvijek smo imali svoje, makar lošije popraćeno.

Cajkericu bolje je ne slušati. Rokerica je svakako bolja. Nema golih žena toliko koliko kod cajkerica. Rokerice su pristojnije i odjevenije. Cajkerice se napiju, skoče na stol, razbiju čašu i počinju skakati. Sve ide u zrak! To je za mene više muzika za neke krčme. Po meni je i Rozga jedna cajkerica. Ona je samo malo lošiji plagijat Severine. Kad bismo mi joj mi bili predgrupa, vjerojatno bi se prije koncerta njena publika razbježala. “.

[youtube Gc3j3R51Pps]

Podosta glazbenika se probilo obradom jednog velikog hita i time napravili preokret u svojoj karijeri. Kao primjere možemo istaknuti Robbiea Williamsa, ali i našeg Stjepana Hausera, danas jednog od najtraženijih svjetskih glazbenika. Pitali smo Edvarda jesu li članovi sastava Bez Identiteta razmatrali o tim probitačnim postupcima.

“Imamo neke stare rock obrade od Animals, Doorsa, Johnny Casha, ali je to sve u našem stilu. Trebalo bi napraviti jednu dobru obradu s novijem ruhom pjesme. Obradu treba napraviti tako da bude bolja od samog originala. To se čini uvođenjem modernijeg zvuka.”

Edvard, pa tako i grupa Bez Identiteta, većinom prati Brit rock i domaći rock.

“Kod nas danas puno bendova teži na Ameriku pa imaš jako puno njih koji se bacaju na heavy metal. Odličan bend su riječki rockeri One Piece Puzzle koji imaju malo žešći rock. Brit rock je sve što je nastalo poslije Beatlesa.” rekao nam je Edvarda te smo ga pitali kako bi izgledala obrada Beatlesa na istarskom: “Mislim da ne bi dobro zvučalo. Zamisli da se Yesterday otpjeva na istrijanskom ili Vitasovića da staviš da pjeva Yellow Submarine?! Ne. Mislim da bismo mi trebali izbaciti neki hit za širu masu jer tek onda bismo počeli nešto više svirati kako su to učinili Dječaci sa svojim hitom Lovrinac. To se čuje i na rođendanima male djece budući da su to čuli na radiju. To su neke pjesme koje su svima očito ušle u uho. Treba doći do mase i onda dirigirati svojim identitetom.”

Cijeli intervju možete pročitati ovdje (barkun.hr)

foto i tekst: barkun.hr