Intervju: Marko Šišović (MTB Istra Pazin)

marko_sisovic.JPGPrvak Hrvatske u disciplini downhill je stolar koji noćima svira bubnjeve kako bi zaradio za život i bicikl, najveću ljubav u životu! Marko Šišović!

Biker: Tko je, što je i od kuda dolazi Marko Šišović?

Marko Šišović: Natjecatelj sam u brdskom biciklizmu, disciplina downhill – spust, i višestruki (op.a. 4 godine uzastopce) državni prvak u toj disciplini. Dolazim iz grada Pazina u središtu Istre.

Biker: Čime se baviš dok ne voziš bicikl? Pretpostavljamo da radiš?!

Marko Šišović: Imam niz hobija i podhobija. (smijeh) Ne znam od kuda bih počeo nabrajati: strastveni sam podvodni ribolovac, a budući da sam završio školu za stolara logički je bilo da počnem izrađivati drvene podvodne puške! Već sam ih izradio desetak. Jedno vrijeme sam se bavio slobodnim penjanjem koje isto tako jako volim, ali jednostavno nemam za sve vremena pa sam to ostavio malo po strani. Još od malena sam okružen glazbom, sviram nekoliko instrumenata, između ostalih, puhački bariton i bubnjeve koje sviram u bendu! U biti, sviranjem zarađujem za život i financiram sportska natjecanja i treninge u downhillu. Ima tu raznih “potrošača” vremena, ali nije toliko ozbiljno pa da ne nabrajam.

Biker: Kada i kako je započela ljubav prema biciklima općenito?

Marko Šišović: Ljubav prema biciklima je započela još od malih nogu. Budući da na neki način živimna selu uvijek je bilo puno društva iste ili približne generacije koji su imali puno slobode koju smo intenzivno iskorištavali.  To je uglavnom uključivalo i vožnju biciklom kojem smo „vadili mast“. Svaki sam bicikl rasturio do neprepoznatljivosti što je rezultiralo logičnom odlukom roditelja da mi više ne kupuju bicikl nego da se koncentriran na nešto drugo. (smijeh) I tako sam neko vrijeme bio bez bicikla, a u Pazinu je taman počeo intenzivnije djelovati moj donedavni klub MTB Istra Pazin. Puno mladih iz mog naselja se priključilo klubu i ubrzo su počele kružiti „ozbiljnije pile“ u okolici. Naravno, to me nabrijalo samo mi još uvjek nije padalo na pamet pitati roditelje da mi kupe bicikl. (smijeh)  Bio sam tada u sedmi razred Osnovne škole i uletila je blažena krizma (smijeh), pokloni, “ovo, ono“ i moj dragi  kum me pošteno pitao da izaberem: sat ili bicikl?! Normalno, odabrao sam bicikl! Doduše, na kraju sam dobio i sat i bicikl, ali ni jedno ni drugo nije bilo prilagođeno mom načinu upotrebe i to je također rezultiralo bacanjem u smeće nakon nekog kraćeg vremena. (smijeh)

Biker: Kada i kako je započela ljubav prema downhillu?

Marko Šišović: E, tu sad slijedi nastavak priče. Budući sam se vozio  s ekipom koja  je vozila XC utrke i da se meni od čitavog XC-a sviđala samo nizbrdica, tako sam i nastavio. Kada sam sredio taj prvi poklonjeni bicikl već sam počeo svirati sezonu s folklornim društvom i zaradio nešto novaca. Tu je krenulo  napredovanje. Prvi bicikl  Wheeler buddy 2 nije bio baš kvalitetan. Sljedeća ušteđevina omogućila mi je Da bomb molotov s malo ozbiljnijim dijelovima. E, tu se dogodila prekretnica jer su se u međuvremenu pojavili dečki  koji su se već neko vrijeme bavili downhillom, ali su bili malo stariji pa ih nisam znao. Tu sam prvi put otišao na našu opaku gradsku stazu „Antenu“ s našom legendom: Robertom Jedrejčićem – Jedretom i još jednim prijateljem koji su bili već prilično uhodani. Već sam ih na prvoj vožnji uspio “držati” po stazi, čak i s neispravnom biciklom, pa mi je to dalo motiva za daljnji napredak.

Biker: Tko ti je pomogao ili te uputio u svijet downhilla? Jesi li, kao i većina ostalih, imao nekoga uz sebe tko te vukao ili si jednostavno sve samoinicijativno prolazio?
Marko Šišović: U svijet downhilla sam se praktički sam uputio, ali od samih početaka sam imao prijatelja koji se vozio sa mnom, a to je bio Noel Dušić. Bio je izvrstan vozač i godinu prije mene počeo je s natjecanjima jer je igrom slučaja imao pravi downhill bajk. KONA STINKY  tada je bio pojam za nas. Nakon što je odradio jednu sezonu,  nagovorio je predsjednika kluba Mtb Istra Pazin, Eugena Ujčića, da me prihvati u klub. To je bilo početkom 2009. godine. Moram se zahvaliti Eugenu na  prihvaćanju u klub i to bez nikakvih uvjeta.  Na nama je bilo samo da vozimo! Nije me pitao tko sam, niti je znao kako vozim. I eto, suradnja je trajala šest dobrih godina. Svakako, od uključivanja na natjecanja nezamijenjiva podrška bio je i ostao Robert Jedrejčić koji je i mene i Noela nesebično vozio na utrke ali nam i nebrojeno puta popravljao i servisirao bicikle. Bio je i ostao i glavni motivator za što intenzivnije i češće vožnje. Naravno, on to čini i dan danas pa zato: hvala barba Robi! Obavezno moram tu spomenut i svog brata koji je odigrao sigurno najvažniju ulogu što se tiče financija. Od samoga početka mi je podrška u ovom ludom hobiju pa mi je posuđivao i novac kada sam počeo kupovati natjecateljske bicikle. Vozio me više puta po Sloveniji kada nisam imao vozačku da pogledam i probam bicikl koji bi kupio. Nepotrebno je opisivati koliko je bitno imat nekoga takvoga uz sebe na samom početku.

Biker: Sezona koja je iza nas bila je ponovno uspješna za tebe! Naslov prvaka Hrvatske zasigurno ti puno znači?

Marko Šišović: Da, sezona iza mene je ponovno bila uspješna i sretan sam najviše zbog toga jer je protekla bolje nego što sam planirao. Budući da sam s bendom počeo intenzivno raditi,  a u savezu se nije znalo koje će utrke biti održane postojala je šansa da mi se poklope utrke sa svirkama. Tu onda nemam puno prostora za  kalkulacije – zna se da je posao na prvom mjestu.  Ako otkažem svirku 4 člana benda gube novac i sve je tu jasno kao dan, tako je to. Na sreću, lani sam imao samo malo poklapanja, ali sam odradio nekako i zato sam najsretniji. Sljedeći plan mi je bio obrana državnog naslova što mi je posebno drago jer je opet bilo nekoliko prepreka koje sam na kraju prešao. Imao sam već unaprijed  dogovorene tri svirke – petak, subota, nedjelja. Petak sam odradio, slabo se nešto naspavao i otišao na Ivanščicu. Odradio  sam 4 treninga, niti jedan spust u komadu, previše snage sam trošio na spržene kočnice, znao sam ja i tako odvozit utrku, ali za državno to nije bilo primjereno  jer  mi je to najvažnija utrka. Glavna fora je da sam nove kočnice naručio 15 dana prije državnog, ali su stigle taman drugi dan nakon natjecanja. Tako je ispalo – peh na peh.  Moram spomenuti da sam taj problem s kočnicama sredio uz veliku pomoć kolege Santa Tessarija koji mi je  posudio njegove rezervne i tako mi pružio priliku da obranim naslov!  U suprotnom ne bih imao šanse. Hvala kolega! A svirke u subotu i nedjelju, sam morao otkazati. (smijeh)

Biker: Cijele si godine najveće bitke vodio s Berislavom Topolom i Santom Tessarijem?! U nekim si utrkama ti bio uspješniji, a u nekima oni! Na kraju je Topol ipak pobjedio u Kupu Hrvatske za samo 5 bodova! Što je presudilo?

Marko Šišović: Hehe, nema tu bitke,  barem ne s moje strane. Svi se mi vec dobro znamo i znamo kome koja staza odgovara i kako će odvoziti.  Tu smo si negdje i samo pogreške i padovi nas koštaju pozicije, ne nečija izvrsna utreniranost. Kako ste i primijetili, uglavnom se isti miješamo na vrhu. Što se tiče Kupa, ima tu više shema budući da se boduju i kvalifikacije i finale. Na Lošinju sam napravio kiks ostvarenim 2. mjestom iza Santa. Mislim da sam mogao mnogo bolje odvoziti, ali nisam bio koncentriran samo na utrku nego i na ambijent i na druženje pa sam izgubio te dragocijene bodove. Još jedan kiks bio je na utrci u Buzetu gdje sam napravio pogrešku! Otklizao sam u oštrom zavoju u drvo! Nije bilo ništa strašno, brzo sam to izvukao, ali nije bilo dovoljno za zadržati tempo ipa me preteklo puno naših vozača. Mislim da sam završio na šestom mjestu i izgubio puno bodova.  I eto, ode Kup. (smijeh)

Biker: Na prvenstvu RH iza sebe si ostavio sve Hrvate, ali i neke Slovence. Sve se očito posložilo? Kako to komentiraš? Gdje smo u odnosu na Slovence?

Marko Šišović: Mogu slobodno priznati da se tu najviše posložio nedostatak vozača općenito! Ne mogu shvatiti da nema zainteresiranosti iz godine u godinu za tako fenomenalnu utrku i neponovljivu stazu kao što je „DH IVA“. Slovenaca je bilo svega nekoliko, a od jačih bili su tu Wolf i Virtič. Poredak se je dalo unaprijed prognozirati uz naravnoneke iznimke kao što se na kraju i dogodilo. Ja sam odvozio izvrsno, čak i iznad svojih očekivanja! Baš sam bio ponosan na svoju vožnju. Cijelu stazu sam grizao do maksimuma, vozio bez greške i cijeli zadnji dio odpedalirao muški! To je  i štoperica pokazala! Vrijeme od kvalifikacija sam popravio za sedam sekundi!. Bero je isto bio odličan, ali nije bilo dovoljno! Imao je mali zaostatak. Wolf je imao slično vrijeme kao Bero, a Virtič je bušio ali svejedno odvozio zmajski. Mislim, da nije bušio ja bih bio drugi, nekih  osam do devet sekundi iza. Eto, toliko smo od Slovenaca! Na nekim stazama i više od trideset sekundi. To ti je najslikovitiji odgovor što se tiče Slovenaca. (smijeh)

Biker: U downhillu dolaze neke nove, mlade, nade! Kakvi su oni i vidiš li nekoga kao ozbiljnu prijetnju u budućnosti?

Marko Šišović: Svake godine se pojavljuju neki novi klinci. Uglavnom je to ekipa koju niti ne stignem upoznati. Nemaju novi klinci prediskustva! Rekao sam prije kako sam ja počeo, a pritom nisam rekao niti pola od mojih početaka. Ne vozi downhill bicikl nego vozač! Zato treba imati filling, a filling se dobiva s jako puno vožnje! Dok si mlad brzo učiš i još ako se naučiš na nekoj hardtaill „rasipelini“ za očekivati je kad sjedneš na fulku s kočnicama da ćeš biti “zmaj”. Većina novih, mladih, vozača koja se pojavila voze bicikle u rangu mojeg ili čak boljeg! Meni je trebalo sedam godina da si zaslužim bicikl koji imam sada! Nema naglo ništa! Tko naglo dođe, naglo i ode!. Ja bih iz cijele ekipe po kvaliteti izdvojio Antonija Holjevca, Matea Primožića i Luku Šimunca! Oni su super vozači i dobri dečki i sigurno će u budućnosti, ako nastave s takvom vožnjom, biti jaka konkurecnija. Možda već i sljedeće sezone tko zna!? Ako smijem usporediti, kada sam kao junior krenuo voziti, imao sam dvije do tri utrke adaptacije na natjecanja i nakon toga sam imao rezultat za rezultatom u rangu s elitom ili sam bio čak i prvi. 2010. sam za dlaku mogao osvojiti  prvo mjeto u kupu ukupno među u elite natjecateljima, ali kao junior! Tada sam bio jako ponosan i to me je još više poguralo naprijed. Imao sam i nekoliko pobjeda ukupno! (smije)

Biker: Gdje su trenutno Hrvati u usporedbi sa susjedima? Kome možemo konkurirati, a kome smo “vreća za napucavanje”?

Marko Šišović: (Smijeh) Hrvati se u downhillu nalaze kao i naša država na zemljopisnoj karti! Oni na sjeveru su bolji, a prema jugu! U globalu, nismo visoko na ljestvici na našem bližem području, ali nekolicina nas možemo konkurirati npr.  u Sloveniji! Možda ne za prva mjesta, ali ponekad od top 10 do top 15 vozača!  Nisu ni svi Slovenci baš vrhunski! Što se tiče ostalih, nažalost ne izlazi se puno van voziti pa je teško nas uspoređivati s ostalim zemljama.

Biker: Koja utrka ti se najviše urezala u pamćenje i zašto?

Marko Šišović: Utrka koja mi se najviše urezala u pamćenje je sigurno „DOWNTOWN RIJEKA“ 2009! Onda sam bio još prilično nepoznat starijim kolegama, a iznenadio sam sve s vrhunskim rezultatom! 5. mjesto ukupno i prvi Hrvat. Sjećam se svakakvih komentara! To je bilo preštosno koje gluposti su valjali neki! Najjači komentar je bio taj da je CULT mashina, koju sam onda vozio, idealna za downtovn i da mi se zato posrećilo! Dobar je to bio bicikl, ali daleko od idealnog! Svi su mi čestitali i od tada me smatrali ravnopravnom  konkurencijom. Tu je još utrka u Gračišću, kod nas doma, kada sam u finalu napravio salto preko volana na jednom skoku u full speedu, pošteno se izlupao, podigao i nastavio dalje! U cilj sam došao kao 2.! To je bio posao, puno njih bi odustalo. (smijeh)

Biker: Koji rezultat smatraš svojim najboljim rezultatom?

Marko Šišović: Iako  mi je 1. mjesto  ukupno ove godine na „DH IVA“ najbolji rezulat u karijeri, isto tako vrlo važan rezultat smatram osvajanje državnog prvenstva 2011. godine u Gračišću. Iako mi je na početku te godine bio ukraden bicikl uspio sam ga vratiti isplatom neke cifre 15 dana prije utrke u Gračišću! Na brzinu sam se sredio, uspio utrenirati  i pobijediti! Nitko sretniji od mene. (smijeh)

Biker: Gdje i kako treniraš? Imali smo prilike razgovarati s tvojom klupskom kolegicom, Družetom! Otkrila nam je neke svoje trikove! Daj nam i ti neke?!

Marko Šišović: Trenutno najviše treniram kod kuće! Vježbam snagu s vlastitom težinom. To mi je isto neka vrsta hobija i jako mi godi taj način baznog treninga. U downhillu je, što se mene tiče, prilično bitno da si što jače fizički razvijen jer su teški padovi izvjesni, pa ako si ti čvrst onda možeš dobro proći u raznim situacijama! To se pokazalo pravim putem u nekim situacijama pa se držim toga. U tjednom rasporedu su mi i barem dva izlaska na pedaliranje a za vikend treniranje na downhill stazi! To je definitivno najbitniji trening!

Biker: Ima li istine u tome da Hrvati koji voze downhill žive preopušteno? Mislimo tu prije svega na način i količinu treninga? Ozbiljni DH natjecatelji treniraju po nekoliko sati dnevno…kondicija, tehnika… Kako to komentiraš?

Marko Šišović: Ovo pitanje mi je teško odgovoriti jer se s kolegama, osim na utrkama, ne viđam pa ne znam konkretno što rade i kako. Ono što mogu pretpostaviti je da  se cijela situacija u sportu pa tako i u downhillu svodi na profesionalizam, a mi to nemamo i izgleda da smo daleko od toga. Za sve  bolje vozače u Hrvatskoj znam da nam je downhill sporedna stvar,  barem u zadnjih par godina otkad nas vecina radi. Čim radiš nemaš dovoljno vremena, nemaš dovoljno novaca i ne smiješ se udariti jer onda gubiš sve. Da sam pred dvije godnie uspio uhvatiti nekog ozbiljnijeg sponzora onda bih se usudio posvetiti samo sportu i siguran sam da bi se rezultati vidjeli. To se dogodilo kod Slovenaca s Unior tools timom. Zamisli da umjesto da radim, ja treniram! Dobro to zvuči! (smijeh) Dakle, ne mislim da vozači downhilla u Hrvatskoj žive preopušteno! To je viša sila!

 

Biker: Što je s utrkama u inozemstvu? Gdje si bio? Što si vozio?

Marko Šišović: Budući da radim to što radim više volim odraditi utrke kod nas kako treba, hrabro. Od utrka u inozemstvu  odvozio sam ih nekoliko, a neke su mi ostale u sjećanju! Najzahtjevnija staza u karijeri bila je na Svjetskom Kupu 2010. godin u Champeryu! Brutala! I još k tome po stravičnom blatu! Svjetsko prvenstvo u Leogangu 2013.! Prava maratonska staza za nas poluspremne! Bugarska UCI C 1 utrka u Sopotu, predivna staza i društvo u reprezentaciji te odvožena finalna vožnja po felgi bez vanjske gume! I naravno prošle godine Europsko prvenstvo u 4x i downhillu u Pamporovu u Bugarskoj gdje smo vozili treninge po snijegu! Pravi šou program! To su mi najdraže inozemne utrke!

Biker: Reprezentacija! Imaš li kvalitetnu podršku u reprezentaciji ili se tu malo kiksa?!

Marko Šišović: U cijeloj priči s reprezentacijom meni je najvažnije dobit poziv pa makar ne vozili ništa cijelu sezonu! Onda sam ja na miru što god da se dogodi. Bilo je situacija da sam bio najjači vozač u poretku, a ostao sam doma iz XY razloga zbog XY uvjeta.  Tako je to, izbornik je bog i batina i on je jedini koji se sluša. Sve ukupno sam zadovoljan  što sam prošao s repkom, ali bilo je tu svega a moglo je i moralo je biti bolje  i više! Nadajmo se da će sada biti bolje kad su se u HBS-u malo promijenile i posložile kockice.

Biker:Koliko dnevno/tjedno vremena odvajaš za trening?

Marko Šišović: Uglavnom pokušavam dva puta tjedno napravit konkretan trening što podrazumjeva i vožnju bicikla. Budući da nisam profesionalac svi ti treninzi su podložni promjenama i termina i dužine trajanja! Baza su mi, kako sam rekao vježbe snage i to pokušavam raditi svakodnevno.

Biker: Kako se nosiš sa ozljedama? Jesi li kada nešto slomio, pomaknuo?

Marko Šišović: Hvala Bogu, od kad sam živ nisam se pošteno ozljedio. Prva ozljeda, možda i najjača, je bila na onom biciklu od krizme dok sam bio pravi početnik. Iščašio sam zglob lijeve podlaktice i zaradio kao neki gips na mjesec dana. Nakon toga u Buzetu na treningu sam imao lom ligamenata četvrtog prsta na desnoj ruci. Gadno je izgledalo ali na kraju nije bilo ništa ozbiljno. Najopasnija ozljeda bila je ipak na prvoj utrci koju sam odvozio! Na treningu sam na DH Avče 2009 na jednom strmom dropu izletio sa staze i u priličnoj se brzini zaustavio s kičmom u drvo. I još preletio preko! Tu sam se po prvi i za sada zadnji puta našao na nosilima, doduše samo s ukliještenim živcem u križima. Nisam nekih 2 mjeseca mogao ništa konkretno raditi, jedva sam spavao, ali uspio sam to doma zataškati! Ni sam neznam kako, da se to doznalo završila bi moja karjera.  Tu  mislim da me je kao prvo spasila kvalitetna zaštitna oprema za kičmu i kvalitetno ojačana  leđa. To su one vježbe snage o kojima sam prije govorio. Ostalo  su sve zanemarive ozljede! Ja sam svakako padao, ali sam se uglavnom nekako snašao i izvukao. Tu radi iskustvo, treba se naučiti i padati kako spada, a ne samo voziti brzo. (smijeh)

Biker: Koji bicikl trenutno voziš?

Marko Šišović: Već dvije sezone vozim Santa Cruz v 10 carbon. Okvir mi je nabavio prijateljI Ivan Brajković, bivši vozač downhilla, po prilično dobroj cijeni i na tome sam se zadržao. Jako sam zadovoljan s biciklom, iako su ostali stari dijelovi od stare bicikle. To je stroj i gotovo!

Biker: Koristiš li bicikl i za svakodnevni prijevoz ili ti ga je dosta?

Marko Šišović: Nedavno sam si, napokon, ostvario želju i kupio enduro biciklGiant Reign  i stvarno se ne skidam s njega. Pokušavam ga maksimalno iskorititi  da si opravdam novce,  a i realno vidim koliko mi malo treba auto na području u kojem živim. S biciklom mi  je brže, bolje i zdravije barem duplo!

Biker: Nema muškarca koji ne sanja neki bijesan BMW, Audi, Mercedes, da ne spominjemo Ferrari i sl. marke. Koji bicikl bi htio kao poklon pod bor?

Marko Šišović: Ma to mi je isto kao da izabirem automobile iz pitanja – svi su oni izvanredni. Ja bi bilo koji samo da je sponzorski. Kratko i jasno. (smijeh)

Biker: Od kuda se uopće financiraš? Imaš li kao prvak Hrvatske neke svoje sponzore? Primaš li kakvu stipendiju? Može li se uopće od downhilla zaraditi koja kuna za čevape?

Marko Šišović: Zadnjih nekoliko godina se financiram 100% samostalno! Klub mi je riješavao jedan dio troškova za natjecanja. Dakle, oprema, bicikl, troškovi treninga, rezervni dijelovi, sve apsolutno sam! Ispada da lažem da se sam financiram kad bih trebao već četvrtu godinu za redom dobivati stipendiju HOO-a kao kategorizirani sportaš na račun državnih prevnstava, ali tih 600 kn mjesečno je samo kap u moru. Moram tu naravno, još spomenuti i Bajkmaniju.si, trgovinu koja mi uvelike pomaže u nabavci opreme. Snađem se nekako (smijeh).

Biker: Odlaziš iz svog dosadašnje kluba, MTB Istra Pazina?

Marko Šišović: Budući da je prošlo već puno godina otkad sam se učlanio u naš gradski klub i od kada sam ostvarivao vrhunske rezultate, čekao sam priliku za nešto novo i bolje. Zašto čekao, a ne i tražio? Zato što sam ipak više želio predstavljati svoj grad, nego za tri lješnjaka raditi iste rezultate drugom klubu u vjerojatno nekom drugom gradu. Sada se pojavio novi klub, BK TNT, pa ipak ostajem u svom gradu (smijeh). Pokušati ćemo sami pa kud puklo da puklo! Ima to smisla, siguran sam.

Biker: Koja staza u RH ti je najdraža i zašto?

Marko Šišović: Sve staze kod nas su mi jako drage jer svaka ima nešto specifično. Da bi mi staza bila savršena gledam i ambijent i sve druge karakteristike. Iako ju nisam odavno vozio, na prvo mjesto bih stavio stazu u Gračišću. Kada su idealni uvjeti, kada je u savršenom sanju, dakle skoro nikad ili samo za utrku, ima neopisiv krajolik, ali i dužinu! Raznolika je i zahtjevna podloga, a na nekoliko mjesta postiže se i prava pravcata downhill brzina! Sigurno preko 60 km/h. E, to je staza!

Biker:S kim najčešće i najradije treniraš?

Marko Šišović: Nema tu ni najčešće ni najradije. Već nekoliko godina tu je ista ekipa iz kluba: Merklin, Jedro, Dubravka, Širol. Standardno! Iako, malo za promjenu, volim na treninzima ili na utrci potegnut i za nekim boljim ili u rangu sa mnom! To je onda prilika da se pravo izguštiram!

Biker: Kojim sportom bi se bavio da ne voziš downhill?

Marko Šišović: Ima ih nekoliko: podvodni ribolov, ronjenje na dah, slobodno penjanje i već neko vrijeme popularno „street workout“! U svakom slučaju s nekim sportom bih se sigurno bavio!

Biker: Koji su ti planovi za budućnost? Nastavljaš li iduće godine s aktivnim natjecanjem?

Marko Šišović: Sigurno nastavljam s natjecanjima, ali kako ce se rasporedi posložiti i što će financije dopustiti to ćemo još vidjeti. Planiram odvoziti utrke domaćeg Kupa, Nacionalno prvenstvo, barem jednu utrku u Sloveniji i, ako budem  pozvan, koju utrku s reprezentacijom.

Biker: Za kraju, poruka za čitatelje Bikera?!

Marko Šišović: Dragi čitatelji, a pogotovo mladi, bavite se sportom! Ako se želite natjecati budite uporni i volite sport kojim se  bavite pa rezultati sigurno neće izostati! Ako se sportom bavite rekreativno dozvolite si luksuz i bavite se s nekoliko sportova! Istražujte! Svaki sport nosi svoje ljepote.

Photo: Biker / Lorena Gellini, Damir Sefić i Velimir Kokot

biker.hr

Komentari
Najčitanije u 7 dana
Anketa

Jeste li zadovoljni dijelom proračuna o kojem odlučuju građani


Pogledaj rezultate

Prethodne ankete

Najčitanije u 30 dana

© iPazin.net portal 2001. - 2019.