Za uhvatiti maturanta Pazinskog kolegija – klasične gimnazije Alda Foška iz Pazina, nadarenog klarinetista i klavijaturista za intervju trebalo je malo više truda. Naime, osim što je maturant u kolegiju, on pohađa i treći razred srednje glazbene škole Ivana
Matetića Ronjgova u Puli. S obzirom na to da je božićno-novogodišnje vrijeme, jedva smo uspjeli porazgovarati između dva nastupa.

Aldo trenutno svira u pazinskoj Limenoj glazbi i Puhačkom orkestru Grada Pule, u gipsy jazz bandu „Hot Club de Istra“, komornom triju klarineta pulske srednje škole, pjeva u Mješovitoj klapi kolegija Kažun, a često po potrebi svira i pjeva s ostalim glazbenim prijateljima kad se za to pokaže potreba i prilika.

Kako je sve krenulo, – Počeo sam svirati dosta kasno, tek u petom razredu. Uletio sam u pazinsku glazbenu školu sa željom da
sviram saksofon i „naletio“ na profesora Roberta Rosandu Rosa. Moram odmah naglasiti da njemu dugujem svoj glazbeni razvoj i da mi je on uzor. Zainteresirao me i za klavir. Inače, on je odličan profesor i pedagog, zna potrefit’ žicu i pomoći učenicima da glazbeno odrastu, kreće Aldo in medias res. – Jako me zainteresirao za Gershwina i za ostale stvari, te sam došao do razine na kojoj sam danas. Još uvijek puno surađujemo, a ča se muzike tiče, on mi je najveći poticaj, nastavlja Aldo. – Gershwinovu kompoziciju „Rapsodija u plavom“ koja traje 16 i pol minuta svirao sam tri-četiri godine i uspio je skoro dokraja odsvirati, no ta me skladba potiče na daljnje glazbeno istraživanje i komponiranje, veli Aldo. Želi na zagrebačkoj Akademiji upisati kompoziciju i muzikologiju, a prije tri godine je počeo komponirati te je napravio solidan opus djela – za sedam gitarskih kvarteta, tri preludija za klavir, tri stavke za trio klarineta, a u planu mu je ukomponirati simfonijsku pjesmu.

Osim klasike, svoj glazbeni izričaj potvrđuje i nastupima s vršnjacima Mateom Paulišićem, Donatom Gnjatovićem, Martinom Galantom, Dominikom Ujčićem i Markom Rocom u Hot Clubu de Istra. – Par jazz standarda sam sam napisao, a inače sviramo DJanga Reinhardta i ostale, to je takozvani manouche jazz. Za ovu vrstu glazbe oko 95% ljudi nije čulo, a ipak sudeći prema koncertima, mnogi se zainteresiraju. Uvijek prije pjesme nešto potanko ispričamo da bismo upoznali publiku, a glazba je jako primjećiva. Upitali smo ga kako usklađuje pohađanje dvije različite škole. – Za to treba puno odricanja i slobodnog vremena. Sad čak četiri puta tjedno putujem u Pulu. Prije, dok sam putovao vlakom, bilo je puno napornije nego sada kada imam vozačku dozvolu. Ponekad se znalo dogoditi da se vlak pregrije i da nastavi puževom brzinom do Pazina, odgovara.

Svoju budućnost vidi u glazbi, iako razmišlja o upisu na Šumarski fakultet u Zagrebu, smjer drvne tehnologije. Među suradnicima uz Rosandu izdvaja još i profesoricu Maricu Ursić, voditeljicu klape Aidu Vidan te Branka Družetu, predsjednika Limene glazbe. Nakon intervjua Aldo je odjurio u Rovinj gdje je s Hot Clubom nastupio na prvom Rovinjskom muzičkom festivalu.

Glasistre.hr