Nakon Šiške iPazin vam donosi intervju s pazinskim košarkaškim draguljem. Pankracije Pani Barać govori o životu u Belgiji, prisjeća se mladih dana u Pazinu, govori kako je u Zagrebu igrao profesionalno, a paralelno studirao na FER-u te nam otkrio kako misli da je Grbešić možda i zaslužio MVP nagradu na All Star susretu u Pazinu.

Pankracije Pani Barać koji će sljedeći mjesec proslaviti svoj 27 rođendan, ima puno velikih rezultata u mlađim kategorijama s Istraplastikom (sadašnji Puris). Do svoje 18 godine igra za klub iz Pazina, a tada kao većina igrača odlazi na fakultet, ali nastavlja trenirati i baviti se košarkom.

U Zagrebu od 2000. do 2004. igra za Hiron (današnju Cedevitu) da bi iste godine prešao u Zadar, u klub i grad koji živi za košarku. S Zadrom je osvojio 2 prvenstva i 3 kupa, ali nikad nije dobio minutažu u kontinuitetu kakvu igrač njegovog kalibra zaslužuje, te ove godine potpisuje za belgijski Spirou iz Charleroi kojeg vodi hrvatski trener Anzulović.

– Dobar dan Pani, nakon četiri sezone u Zadru ove sezone potpisao si za belgijskog prvaka Spiroua iz Charleroia, kako si se uklopio u novoj sredini?

Pani: Pa za sada mogu reći da je sve stvarno ok, uvjeti su super, ljudi su ok, suigrači i treneri su svi korektni, a tu će biti i cura Sonja samnom, tako da nije i nadam se neće biti nikakvih problema u prilagodbi. Što se mene tiče ovo je promjena nabolje jer sam ušao u puno kvalitetniji sustav treninga i organizacije.

– Da li ti je možda David Grba Grbešić dao koji savjet, koji je ako se ne varam igrao u susjednoj Francuskoj?

Pani: Je, Grba je igrao u Nantesu, pričao sam sa njim općenito, pa i o tome, s obzirom da sam ja u valonskom (francuskom) djelu Belgije, atmosfera je dosta slična kao i u Francuskoj.

– Uz tebe ove sezone je u Charleroi došao i Lalić, također iz Zadra, kako su vas prihvatili u ekipi ali i u gradu?

Pani: Sigurno da je i meni i njemu bila lakša prilagodba s obzirom da smo zajedno došli ovdje, zato jer su nam treneri domaći, tako da nije bilo nikakvih poteškoća u navikavanju. U ekipi i u gradu smo dobro prihvaćeni, ljudi su ljubazni, a kod stvaranja ekipe se pazilo na to da se ne dovode igrači problematičnih karaktera, tako da i tu nema nikakvih problema.

– Pazinska publika te voli, Zadarska isto..možemo očekivat da ćeš postat uskoro i ljubimac belgijske publike?

Pani: Tko zna, treba dobro igrati pa neće bit problema, da te publika zavoli treba nešto odigrat prvo, a ja se nadam da ću to i učiniti.

– Sezona je počela pobjedom u belgijskom kupu, ali na službenim stranicama kluba te nema u momčadi, ozljeda u pitanju?

Pani: Točno, ozljeda je u pitanju. Zadnji dan priprema na Bjelolasici sam zaradio distorziju zgloba tako da nisam trenirao nekih 2 tjedna nakon čega sam počeo, odigrao superkup i na toj utakmici sam dobio nezgodan udarac koji je pogoršao stanje opet. Od tada sam opet pauzirao do jučer kad sam počeo trenirati. Danas neću opet bit u sastavu jer nisam još ni blizu spreman.

– Kakva su očekivanja kluba i trenera Anzulovića, obrana naslova sigurno, a što se tiče Europe?

Pani: Očekivanja su 2 domaća trofeja – kup i prvenstvo definitivno, a u ULEB Cupu je prvi cilj da prođemo skupinu za što postoje realne šanse, a nakon toga ćemo vidjeti, s tim da se pritisak ovdje ne može ni približno usporedit s pritiskom u Zadru, ovdje toga nema puno.

– Kao i svako ljeto, proveo si ga djelomično u rodnom Pazinu, kako ljudi reagiraju kad te vide na ulici, na hakli da li imaš privilegije ili se ide na tebe čvrsto bez imalo respekta?

Pani: Meni je uvijek drago doći u Pazin, vidjeti prvo roditelje, pa prijatelje, a na hakli sam bio redovit ovo ljeto, dosta ljudi se skupljalo na igralištu, a nema nikakvih privilegija i tako treba biti. Treba ti uvijek bit motiv veći za nadigravati se kad dođe netko kvalitetan na teren.

– Imao si i takozvanu parlaonicu s mladim pazinskim košarkasima koji su te rasipali pitanjima, kakva je tvoja vizija pazinske košarke sada i nekad? Da li si kod njih vidio želju za radom i uspjehom kao kod sebe?

Pani: Je, to je gospodin Ćus organizirao, što se tiče današnje pazinske košarke, meni je stvarno teško išta uspoređivat jer nisam u mogućnosti pratiti Puris, većinom saznam od Nermina Hodžića šta se dešava i to je to, a u svakom slučaju drago mi je vidjeti da se sa mlađim kategorijama i dalje dobro radi. Neki klinci stvarno imaju dobar duh i stav za sport, dok mi se čini da kod nekih fali više žara i želje, ali na kraju krajeva to bi u njihovim godinama još uvijek trebala biti zabava prije svega.

– Ti i Grba ste briljirali All Star susretom koji je održan na kraju prošle godine u Pazinu. Kako je bilo igrati opet doma, pred domaćom publikom?

Pani: Doma je bilo odlično igrati opet nakon dugo vremena, drago mi je da je i Grba bio tamo i da smo obojica dobro odigrali i nadam se da nismo razočarali, možda je i on trebao dobiti naslov MVP-a – ipak su oni pobijedili.

– Tvoja generacija Pazinu je donijela mnoge pobjede, koja je tvoja najdraža pobjeda kao i uspjeh u dresu Istraplastike, današnjeg Purisa?

Pani: Pa dragi su mi uspjesi u kadetima gdje je naša generacija bila među najjačima u Hrvatskoj, a prije svega smo bili super klapa i prijatelji. Kasnije mi je najdraža zadnja seniorska sezona sa 17-18 godina u tadašnjoj Istraplastici.

– Nakon odlaska iz Pazina u Zagreb, igrao si za Hiron (sadašnju Cedevitu) a među rijetkim profesionalcima paralelno i studirao na FER-u. Možes nam opisati kako si proživljavao te trenutke u Zagrebu? Jesi li došao blizu toga da napustiš košarku radi fakulteta kao većina mladih igrača?

Pani: Je, kad sam otišao u Zagreb odlučio sam probati igrati na višem nivou, ali prioritet mi je 1. godinu bio FER. Dosta je malo vremena uz treninge i FER bilo za išta drugo, tako da nije bilo lagano, pogotovo jer je dvorana bila u Podsusedu (nekih 40-ak min javnim prijevozom). Tu godinu sam na faksu uredno riješio, al nisam uspio trenirat dovoljno tako da sam dalje odlučio staviti košarku u prvi red, s obzirom da sam vidio da se mogu bez problema nositi s prvoligaškim igračima, a faks se od tada šlepa tako da sam ga na kraju morao stavit u mirovanje na 3.godini.

– Kakvi su tvoji budući planovi što se tiče studiranja?

Pani: Budući planovi su definitivno završiti studij, kada će to biti teško je reći, sigurno ne tako skoro jer nisam u nikakvoj mogućnosti ništa rješavati dok sam u inozemstvu, a na FER-u ima dosta obaveza gdje moraš fizički bit prisutan ili ne dobijaš potpise.

– Pani to bi bilo to, hvala ti puno na intervju za iPazin i svi mi ti želimo puno uspjeha u inozemnoj karijeri i nadamo se da ćeš se jednog dana vratit u pazinski klub, makar kao trener. Dokle, iPazin će te sigurno pratit u tvojin nastupima za Charleroi.

Pani: Hvala na lijepim željama. Pozdravljam sve u Pazinu.

Intervju za iPazin uredio i obavio:
Antonio Češić
[email protected]