Jučer su znanstvenici okupljeni oko IPCC-a u velikom zajedničkom izvještaju objavili kako su 95% sigurni da je za globalno zatopljenje najviše kriv čovjek. Stručnjaci su zaključili da je samo čovjekova aktivnost zaslužna za prosječno povećanje temperature zraka i oceana, a pritom nisu ostavili nimalo prostora za malo sumnje ili za drugačija mišljenja. Znanost bi trebala počivati baš na sumnji, da li je zaista tako kao što se tvrdi, što je sa onih 5%, i što je sa prirodnim oscilacijama klime? I naši domaći znanstvenici ponavljaju napamet poznatu dogmu, “kriv je CO2, ukoliko ne smanjimo emisije doći će do katastrofe”. Nimalo prostora za drugačije scenarije!

Nerazumno bi bilo tvrditi da globalno zatopljenje ne postoji. Rast temperatura zraka i oceana intenzivirao se početkom 90-ih godina prošlog stoljeća, ali isto tako rast se značajno usporio u proteklih 10-ak godina. Proteklih godina, naročito početkom novog stoljeća moglo se čitati o kataklizmičkim predviđanjima prema kojima će primjerice do 2010. godine nestati ledeni pokrov na Sjevernom polu, drastično će se podići razina mora i slični katastrofalni scenariji. “Podizanju svijesti” oko globalnog zatopljenja sigurno su doprinijeli i trećerazredni američki ZF filmovi koji su tada bili aktualni. Kako vrijeme odmiče vidi se da je sveopći cilj bio animirati ljude, da prihvate teoriju znanstvenika kao zdravo za gotovo i da ne reagiraju burno na nove velike poreze na CO2 koji su ubrzo stigli (neko vrijeme bila je aktualna i ideja uvođenja poreza na CO2 koji nastaje disanjem!).

No nije sve išlo po planu znanstvenika, kataklizme se nisu počele ostvarivati. Posljedično je sa vremenom iznikla druga strana. Počeli su se javljati znanstvenici koji su tvrdili da nam stiže ledeno doba. Mediji su to u cilju povećanja čitanosti (pošto priča o zatopljenju već bila dosadila) zdušno prihvatili, iako je cijela priča opasno šetala po rubu znanosti. Dio vrhunskih fizičara, među kojima su i neki domaći priključili su se ovoj struji, ali kako se čini više zbog razloga da pokušaju kontrirati znanstvenicima koji su okupljeni oko “CO2 teorije”.

Ono što nedostaje cijeloj toj priči je umjerena struja znanstvenika, odnosno oni koji će realno, ali sa sumnjama predočiti istraživanja. Oni koji će ostaviti prostora da možda nisu u pravu, te dati priliku novim ljudima. Oni koji će organizirati javne rasprave! Nažalost do toga će teško doći, jer čini se da ukoliko nisi “ekstremist” nećeš dobiti ni sredstva za istraživanja. Sve se vrti oko novca. Države i različiti fondovi puno radije financiraju istraživanja čiji temelji počivaju na nekim ekstremnim predviđanjima. Također, u umjerenoj struji ne vide se ni različiti lobiji koji prema svemu sudeći masno sufinanciraju znanstvenike kako bi promovirali određenu teoriju, i jednu i drugu. Mediji, odnosno medijski mulj kakav je prisutan proteklih godina također snosi velik dio krivice, baš kao i građani koji se okupljaju oko fluorescentnih kipova umjesto da se žestoko založe za vlastitu budućnost.

Što nam donosi budućnost, teško je reći. Sigurno će teorija globalnog zatopljenja dalje evoluirati. Detaljnijim čitanjem izvješća može se uočiti da su se već sada predviđanja značajno ublažila u odnosu na prošla, pa se možda sa vremenom cijela stvar racionalizira. Iza cijele priče naravno stoje i interesni lobiji kojima je cilj samo zgrtanje profita. Uz to puno se pokušava svaliti krivicu na “malog čovjeka”, ali realno mi ne možemo samo promjenom navika napraviti puno toga. Dok navodno štedimo vodu i struju, negdje se grade termoelektrane na ugljen, korita rijeka pretvaraju se u kanale, a proizvođači zdrave hrane na tržnicama zalijevaju salatu fonjom.

istramet.com