Iz jedne krajnosti u drugu
Hrvoje Žužić, sin vlasnika Soliduma koji je prije nekoliko mjeseci zbog alkohola i neprilagođene brzine usmrtio na velikogoričkoj cesti 19- godišnju Ružicu Pavić, a teško ozlijedio njezina 22-godišnjeg dečka, Hrvoja Matijašića, danas je pred sutkinju Općinskog suda u Karlovcu iz pritvora doveden u lancima na rukama i nogama. Stravičan zločin počinio je Žužić, ali je isto tako nehuman bio prizor na fotografijama i televizijskim snimkama dok je policija iz stražnjeg dijela kombija izvodila Žužića okovanog lancima na nogama.
Iz jedne krajnosti u drugu
Žužićev slučaj proteže se iz jedne krajnosti, u kojoj je zbog svojega imena i veza njegovog oca imao povlašteni status, do druge, u kojoj je 23-godišnji mladić zbog medijskog linča tretiran kao zloglasni ubojica. S jedne je strane, mladi Žužić koji je, prije nego što je ubio Ružicu Pavić, bio evidentiran za 19 prometnih prekršaja od čega čak pet puta zbog vožnje u alkoholiziranom stanju i šest puta zbog prebrze vožnje. S druge strane, za to nikad nije bio kažnjen. Danas ga, zbog ubojstva 19- godišnje Ružice, okovanog lancima na nogama vode na suđenje. A riječ je o istom pravosuđu, onom hrvatskom.
Srđan Dvornik, izvršni predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava osudio je dovođenje Žužića u lancima, te je naglasio kako je propisano da se takve mjere provode nad okrivljenicima koji su skloni nasilju i bijegu.
– Ako se želi trenirati strogoća, neka se to primjeni u kažnjavanju, a ne u ovakvom postupanju prema optuženima- rekao je Dvornik dodavši kako mu sve ovo izgleda kao priprema spektakla za medije koji već tjednima vrše pritisak na pravosuđe zbog ovog suđenja.
Sredstva vezivanja trebala bi se skinuti zatvoreniku kad se on pojavljuje pred sudom
‘Lance’ je žestoko osudio i Žužićev odvjetnik Ante Madunić, te je rekao kako je ovo katastrofalan i u najmanju ruku neprimjeren čin zbog kojeg će on napisati prigovor načelniku zatvora i predstavnicima suda.
Tin Gazivoda iz Centra za ljudska prava naglasio je kako se Žužićev slučaj proteže iz jednog ekstrema u drugi, te nam je obratio pažnju na europske standarde o postupanju sa zatvorenicima.
Naime, još 1955. godine su na kongresu Ujedinjenih naroda o tretmanu zatvorenika određeni standardi postupanja prema zatvorenicima u kojima je određeno da sredstva vezivanja nad okrivljenicima ne smiju biti korišteni kao kazna već kao prevencija u slučaju da je osoba nasilna, sklona bijegu ili ako postoji mogućnost samoozljeđivanja.
Nadalje se navodi kako se sredstva vezivanja trebaju skinuti sa zatvorenika kada se on pojavljuje pred sudskom ili administrativnom vlašću.
Zaključno tome, Žužićev slučaj se protivi standardima UN-a koji su propisani još davne 1955. godine.
