Iz Pazinske jame više ne smrdi

foto: Glasistre.hrPazinski gradski pročistač, smješten na zapadnom obronku kanjona Pazinske jame, neposredno ispod hala bivše Pazinke, ovog ljeta obilježava petu obljetnicu rada. Svojevrsna čestitka za njegovu petogodišnjicu nije stigla ni pročistaču kao pogonu, ni Komunalnom poduzeću Usluga, koje mu je formalni vlasnik i upravitelj, već na adresu svih gradana i tvrtki koji na području Pazina plaćaju račune za vodu. Sastavni dio cijene kubičnog metra utrošene vode (za domaćinstva ta je cijena 12,74 kuna za kubik) je i naknada za zaštitu voda koja je za Pazince do početka ove godine iznosila 0,90 kuna.

Ta se naknada isplaćuje državnom poduzeću Hrvatske vode, a ono tim novcem širom zemlje sufinancira izgradnju sustava i uredaja za pročišćavanje voda. Tri su godine Hrvatske vode nadzirale kvalitetu izlaznih voda iz novoizgradenog pazinskog pročistača, i kad je istekao taj period, ispunili su se zakonski uvjeti da se udio naknade za zaštitu vode u ukupnoj cijeni vode smanji na 0,27 kuna za korisnike koji su priključeni na pročistač. Za one koji nisu – naknada ostaje 0,90 kuna. Isti dar od Hrvatskih voda dobili su i korisnici pitke vode u Bujama, Buzetu, Žminju i Brtonigli, a to su, uz Pazin, sve mjesta s biološkim pročistačima otpadnih voda koji su uspješno položili trogodišnji nadzor.

“Poboljšivač tla” završava na otpadu Kako saznajemo od voditeljice pogona pazinskog pročistača, Mirjane Galant, parametri rada ovog uredaja izdržali bi i mnogo strože kontrole. Primjerice, na ulaznom materijalu, koji kroz sustav gradske kanalizacije dolazi do pročistača, prosječna vrijednost parametra biokemijske potrošnje kisika (što je inače pokazatelj organskog onečišćenja vode) iznosi 460 miligrama po litri, dok na izlaznoj vodi, onoj koja se pročišćena ispušta u Pazinčicu, iznosi svega tri miligrama po litri. Drugi važan parametar, onaj o kemijskoj potrošnji kisika na ulazu iznosi 900 miligrama po litri, a na izlazu samo sedam miligrama. Kod oba ova parametra stupanj pročišćavanja je veći od 99 posto. Dobro se drži i parametar zamuljenosti vode: na ulazu iznosi 370 miligrama, a na izlazu manje od deset miligrama po litri, što je upola manje od vode koja bi se uzela direktno iz Pazinčice.

Osim 99-postotno pročišćene vode koja se ispušta u Pazinčicu kroz bujicu Šaltarija, produkt rada pročistača je i suhi mulj. Godišnje se toga mulja proizvede oko 170 tona (12-13 kubika mjesečno). Iako je analiza agronomskog fakulteta u Zagrebu pokazala da se taj mulj može koristiti kao “poboljšivač tla”, on se ipak odvozi na gradski deponij i tretira se kao otpad, jer ga ima premalo da bi se isplatilo ishoditi certifikate i dozvole za njegovu uporabu. Sljedeći se spajaju Ciburi pa Stari Pazin.

U pregledu petogodišnjeg rada gradskog pročistača s preciznim podacima pomaže nam direktor pazinske Usluge Dragan Šipraka. Kvantitativno, pročistač je projektiran za 7.000 tzv. ekvivalenata stanovnika (ES), no kad je prije pet godina počeo raditi, na njega je bilo priključeno tek 2.500 ES-a, da bi trenutno kapacitet iznosio oko 4.000 ES-a. Povećanje njegove iskoristivosti dogada se usporedno sa širenjem kanalizacijske mreže po Pazinskoj kotlini. Ukupno su u izgradnju pročistača te kanalizacijskih kolektora i ogranaka u zadnjih pet godina uložena 32 milijuna kuna, od čega 17 milijuna vrijedi samo kanalizacija izgradena u tom razdoblju. Daljnje širenje kanalizacijske mreže uslijedit će najprije spajanjem desetak industrijskih objekata u zoni Ciburi, što je posao vrijedan 1,9 milijuna kuna, a pri kraju je natječajni postupak odabira izvodača radova. Slijedi priključivanje starog dijela Starog Pazina: taj se dio upravo projektira, do jeseni trebale bi biti gotove i sve dozvole, a zatim će se potrebna četiri milijuna kuna tražiti kroz evropski fond IPARD i druge izvore. Nakon toga na red bi trebali doći kolektori Stancija Pataj-Maršeti te Dubravica, za koje je izrada projekata u tijeku, a zatim će se raditi projekti za Rijavac, Rogoviće i druga rubna gradska područja. S obzirom na recesiju, Šipraka nije mogao izričito navesti moguće rokove izgradnje tih posljednjih preostalih dijelova kanalizacijske mreže, ni činjenica da je dosad već 80 posto korisnika, i domaćinstava i poslovnih objekata u Pazinskoj kotlini, spojeno na kanalizaciju, a time i na gradski pročistač. O rokovima se teško može nešto konkretnije reći i s obzirom na proračun jer za spajanje svega što još nije spojeno na pročistač treba – 25 milijuna kuna.
Pet godina bez havarije i zastoja Je li u prvih pet godina rada pazinski gradski pročistač pokazao neku svoju slabu točku, pitamo Šipraku i voditeljicu objekta Mirjanu Galant. Nijednog krupnijeg tehničkog problema
nije bilo, kažu oni, kvarili su se jedino manji sklopovi, pojedine crpke ili elektromotori, ali budući za svaku bitnu funkciju u postrojenju pročistača postoje po dva uredaja, nije bilo ni poremećaja ni zastoja u radu.

Svojevremeno su nam pojedini gradani javljali da iz pročistača u Pazinčicu teče crna ili obojana voda. Provjera svakog takvog slučaja pokazala bi da onečišćenje nije iz pročistača, već iz nekog drugog izvora, a u Usluzi su pretpostavljali da je riječ o nekom od novonastalih poduzeća na području bivše Pazinke. Nedavno je provedeno istraživanje, odnosno trasiranje putova otpadnih voda iz svih danas postojećih proizvodnji u krugu bivše Pazinke. Utvrdeno je da od osam tamo djelujućih tvrtki pet nije spojeno na gradski pročistač, već imaju vlastite predtretmane iz kojih svoje otpadne vode ispuštaju u istu bujicu Šaltarija u koju dolazi i voda iz pročistača. Šipraka veli da su vlasnici svih pet tvrtki na nedavnom sastanku izrazili spremnost da se i oni priključe na pročistač, pa bi do 2011. na uredaj za pročišćavanje bila povezana cijela bivša Pazinka. To bi napokon onemogućilo sva eventualna ispuštanja “obojane vode” u Pazinčicu.

Cijene rastu, troškovi isti Godišnji trošak rada pročistača kroz svih je pet godina konstantan – nešto manje od milijun i pol kuna. Dio tog iznosa pokriva se subvencijom iz gradskog proračuna (lani smanjena s 500 na 400
tisuća godišnje), stotinjak tisuća kuna namakne se iz osiguranja za kvarove na manjim uredajima, oko 400 tisuća kuna stiže kroz obračun amortizacije od Hrvatskih voda, a 454 tisuće kuna naplaćeno je lani od domaćinstava i poslovnih korisnika kroz naknadu za pročišćavanje otpadnih voda koja se plaća u cijeni utrošene vode (1,45 kuna po kubiku za domaćinstva, četiri kune za industriju). Usluga je smanjila i broj zaposlenih na uredaju, pa tako danas uz voditeljicu na pročistaču stalno radi samo jedan komunalni radnik, a ostali u slučaju potrebe dolaze na ispomoć. Poslovanje pročistača ponekad ispašta i zbog “pehova” u poslovnom okruženju: primjerice, prestankom rada tvrtke Pazin Textiles (dio bivše Pazinke), pročistač je izgubio stalni godišnji prihod od oko 120 tisuća kuna. “Industrija koja troši puno vode sigurno bi donijela više sigurnog prihoda pročistaču”, komentira Šipraka, no i sadašnja “razmjena nematerijalnih dobara” izazvana izgradnjom i radom pročistača nije zanemariva, a medu njima jedna je od činjenica i prilično važna za druge razvojne
planove grada – iz Pazinske jame više ne smrdi.

Davor Šišović / Glas Istre

1 komentar na “Iz Pazinske jame više ne smrdi”

  1. G napisao:

    do danas

Komentiranje je onemogućeno.

Komentari
Najčitanije u 7 dana
Anketa

Jeste li zadovoljni dijelom proračuna o kojem odlučuju građani


Pogledaj rezultate

Prethodne ankete

Najčitanije u 30 dana

© iPazin.net portal 2001. - 2019.