Od danas, 11. rujna 2013. godine u izložbenom prostoru Spomen doma otvorena je izložba umjetničkih fotografija Kristiana Macinića (Poreč) iz ciklusa “Istarski kraji”, koja se može razgledati radnim danim od 8 do 21 sat do 25. rujna 2013.

O autoru izložbe i izložbi “Istarski kraji”

Kristian Macinić rođen je 26. 11.1976.godine u Umagu. Oduvijek fasciniran svim vidovima umjetnosti i kreativnim izražavanjem, Kristian se u prvoj fazi svojeg umjetničkog stvaralaštva, posvetio glazbi, zabilježivši više od 30 autorskih skladbi na dva studijska albuma, pišući i komponirajući dodatno i glazbu za druge projekte.

Od 2008. aktivno se bavi fotografijom.

Autor u ovom ciklusu predstavlja fotografije istarskih krajolika i motiva prošaranih nešto mističnijom i mračnijom atmosferom koja je ujedno i autorov prepoznatljiv izričaj.

Izložba je presjek radova koje autor predstavlja, a oni se ujedno nalaze i u knjizi koja prati nosač zvuka „Kartulina“, glazbeno izdanje istarske zavičajne glazbe koji je snimila ženska vokalna skupina „Brajde“. Macinić na projektu radi gotovo godinu te putem ove glazbene razglednice predstavlja Istru u nešto drugačijem svijetlu od uobičajenog, prikazujući ovaj prekrasan poluotok kao mjesto susreta tradicije i davno zaboravljenih krajolika.

Macinić je uz mnogobrojna priznanja u zemlji i inozemstvu, 6 puta izlagao samostalno i više 30-tak puta na skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu a ove je godine i bio nominiran kao finalista u kategoriji portretne fotografije na renomiranom rovinjskom fotografskom festivalu „Photodays“!

Ovaj osebujni autor pretače iskustvo glazbene kompozicije u maestozne fotografske atmosfere. Poznavanje informatičke tehnologije otvara autoru izobilje kreativnih potencijala, koji se očituju u efektnim vizualnim rezultatima. Te vješto izvedene kreacije nikako ne možemo smatrati nesuvislima, već naprotiv vidimo da on tehničke mogućnosti dorade fotografija koristi isključivo kao režirani, post produkcijski element naglašavanja atmosfere. Fascinantno je autorovo likovno i idejno promišljanje svake fotografije. Mistična i bizarna dramatičnost gotovo filmskih kadrova, samo je površinska razina viđenja ovog ciklusa. Mračne atmosfere, zagasite tonske palete, samo su metaforička tehnika izraza duboke kritike društva.
Autorova senzibilnost povezana je s krajolikom i arhitekturom u prostoru, te s odnosom čovjeka prema okolišu, koji nam otkriva dinamiku njegovog unutrašnjeg svijeta. Kristijanovi ambijenti samo aludiraju na ljudsku nazočnost u pustinjama uspomena.