Serija od četiri dana uzastopnog pada CROBEX-a, a još više mizerna izvedba u zadnjem kvartalu (indeks je trenutno u minusu od oko 3%), mnoge je, čini se, razočarala. Ponajprije stoga što se percepcija domaćeg tržišta kapitala, unatoč brojnim posrtanjima, još uvijek nije promijenila. Mijenjali su se tek izgovori i opravdanja, ali ne i temeljna premisa, sukladno kojoj tržište kapitala u glavama mnogih (ili čak većine) još uvijek figurira kao nekakav El Dorado, zlatni rudnik koji naprosto ne može presušiti. No je li baš tako? Jer konkretne brojke ipak sugeriraju drugačiji zaključak.
U odnosu na sredinu travnja, malo se toga zapravo promijenilo. Doduše, u međuvremenu smo imali prilike vidjeti još dva «peaka», kojim je CROBEX dogurao do rekordnih 5.393 boda, dok se floor tog fluktuacijskog raspona nije pomicao (održavajući se na 4.600 bodova). Što situaciju, barem iz perspektive tehničke analize, čini gotovo idiličnom. No uspješna aplikacija tehničke analize na domaćem tržištu kapitala, a osobito kada je u pitanju burzovni indeks, ionako spada u okvire prave umjetnosti.

S druge pak strane, moramo se pomiriti s konstatacijom kako se u posljednjih osam mjeseci zapravo malo toga promijenilo. Sam indeks je kojih dvjestotinjak bodova iznad travanjske razine, što u relativnim brojkama iznosi relativno skromnih – 4%. A u međuvremenu su se optimisti hranili svom silom najrazličitijih opravdanja. U svibnju je to bila politička kriza u Srbiji, koju je na svojoj koži najbolje osjetila nekolicina domaćih investicijskih fondova (a time i njihovi ulagači). Ljeto je u najvećoj mjeri obilježila relativno podnošljiva (možda čak i uobičajena) letargija, nakon čega se krenulo u grozničavo namicanje kapitala (nerijetko i likvidacijom na burzi) uoči javne ponude za dionice HT-a (HT-R-A). Nakon čega je uslijedio kratak predah, obilježen intenzivnim rastom cijena dionica, ali samo da bi otvorio prostora novoj korekciji, ovoga puta isprovociranoj predizbornom kampanjom, politički obojanim faktorima iz susjedstva, te neizbježnom subprime krizom.
Ali i u toj situaciji optimisti imaju odgovor. Čeka se, naravno, kraj godine. Jer bi već početak godine institucionalni investitori mogli učiniti prilično burnim. Naravno, s pozitivnim predznakom. A što ako se i to nekako – izjalovi? Baš me zanima hoćemo li se i tada naći pri ruci nekakvo prikladno, naizgled poprilično kredibilno tumačenje, koje opet ne mijenja (visoka) očekivanja investitora.

Seebiz.eu