Plava riba koja se ulovi oko ušća talijanske rijeke Po, najvećeg zagađivača sjevernog Jadrana, stiže i na istarske stolove. U Istri u posljednje dvije godine nije zabilježena prisutnost teških metala u ribi, tvrdi pulska veterinarska inspektorica Lovorka Tomičić. U prošloj je godini obavljena 131 analiza na prisutnost olova, žive, arsena i kadmija u ribi, no Ministarstvo ribarstva ne navodi je li u nekom uzorku otkrivena veća količina teških metala.

Riba sjevernog Jadrana nije jestiva, pogotovo ne plava, smatra pulski ribar koji nije želio da mu otkrijemo identitet. Uvjeren je da je u ovom dijelu Jadrana riba puna teških metala zbog utjecaja rijeke Po. Naime, činjenica je da se velika jata plave ribe skupljaju oko ušća te ozloglašene talijanske rijeke, za koju mnogi smatraju da je najveći onečišćivač sjevernog Jadrana, a zabrinjava to što se velike količine plave ribe izlove upravo na tom području. Ta riba potom stiže i na naše stolove, bilo prerađena ili sirova.

Doduše, kod nas je doista teško očekivati da bi unošenje teških metala konzumiranjem ribe moglo imati dugoročne posljedice po ljude, jer podaci govore da se u Hrvatskoj po glavi stanovnika troši tek oko osam kilograma ribe godišnje, no to ne znači da ne bismo trebali znati što bi se moglo dogoditi da našem želucu kojim slučajem više prija srdela od kobasice.

Nepoznato mjesto ulova

Povećana prisutnost teških metala u okolišu nije nikakva novost. Izgaranje fosilnih goriva i upotreba pesticida u poljoprivredi samo su neki od razloga zbog kojih je danas normalno raditi analize na prisutnost teških metala u raznim namirnicama, pa i u ribi. Pulska veterinarska inspektorica Lovorka Tomičić objašnjava da se u sklopu programa državnog monitoringa rezidua kontinuirano uzimaju uzorci ribe s nasumično odabranih maloprodajnih mjesta i objekata u kojima se prerađuje riba. Po njenim tvrdnjama, u posljednje dvije godine u Istri nije zabilježen nijedan pozitivan nalaz, odnosno prisutnost teških metala u ribi. No, napominje da uzeti uzorci ne moraju značiti da je riječ o ribi ulovljenoj u sjevernom Jadranu. Naime, riba za prodaju i preradu u Istru često dolazi iz drugih krajeva Hrvatske pa se zapravo ne zna gdje je ulovljena.

U Ministarstvu ribarstva kažu da je u prošloj godini obavljena 131 analiza na prisutnost olova, žive, arsena i kadmija u ribi, no ne navode je li u nekom uzorku otkrivena veća količina teških metala. Po godišnjem izvješću Hrvatskog veterinarskog instituta te programa monitoringa rezidua za 2005., bilo je kontrolirano ukupno 169 uzoraka morske ribe, od kojih je u jednom uzorku iz Dubrovačko-neretvanske županije ustanovljena prisutnost žive u visokoj koncentraciji. Ostaje, međutim, nepoznato je li ikada otkriven uzrok visoke koncentracije žive u spornom uzorku.

U resornom ministarstvu kažu da se u slučaju pozitivnog nalaza postupa u skladu s Pravilnikom o mjerama za monitoring određenih tvari i njihovih rezidua u živim životinjama i proizvodima životinjskog podrijetla. No, problem je što se u Pravilniku ne spominje što se poduzima u slučaju da se otkrije prisutnost teških metala u ulovljenoj morskoj ribi. Naime, u njemu se navodi da u slučaju nalaza rezidua u količinama većim od maksimalno dopuštenih »veterinarski inspektor mora poduzeti ili narediti poduzimanje svih mjera potrebnih za zaštitu javnoga zdravlja, što može uključiti zabranu stavljanja životinja s farme i proizvoda životinjskoga podrijetla s farme ili objekta za klanje, obradu, preradu, prikupljanje i/ili skladištenje u promet za javnu potrošnju na određeno vrijeme«. Nigdje se međutim ne navodi što se događa u slučaju pozitivnog nalaza životinje ulovljene u divljini.

Dobro upućeni izvor objašnjava nam da se u Grčkoj obavljaju stalna uzorkovanja riba te se, ovisno o rezultatima analiza, donose odluke o zatvaranju pojedinih ribolovnih područja. Na Jadranu pak ne pamtimo takav slučaj, iako je očito bilo slučajeva kad je trebalo utvrditi razlog zbog kojeg je u ribljim uzorcima pronađena prisutnost teških metala. Tako ispada da se uzorkovanje riba na Jadranu obavlja zbog znanstvenika, a ne zbog zdravlja ljudi.

Teški metali nakupljaju se u vitalnim organima

Dr. Aleksandar Stojanović iz Zavoda za javno zdravstvo Istarske županije objašnjava da je koncentracija pojedinih metala u ribi povezana s okolišem u kojem ona živi, ali i kvalitetom njenog prehrambenog lanca. Napominje da bi stoga u slučaju pozitivnog nalaza trebalo vidjeti o kakvim se vrstama riba radi i koji je opseg njihovog kretanja i staništa.

Dobro je poznato da stalni unos teških metala može biti i fatalan za ljudski organizam. Zanimljivo je spomenuti slučaj muškaraca u Hong Kongu kod kojih je, uslijed stalnog konzumiranja velike plave ribe, poput tune, u kojoj su pak otkrivene velike količine žive, utvrđeno zaustavljanje razvoja spermija. Dr. Stojanović kaže da unošenje teških metala u organizam ima kumulativni učinak. Naime, oni se, po njegovim riječima, nakupljaju u vitalnim organima (jetrima, bubrezima, mozgu…) te imaju kroničan učinak na zdravlje ljudi.
I dok se prisustvo teških metala u ribi, koje je povezano isključivo s okolišem u kojem one žive, analizira nasumičnim uzimanjem uzoraka, standardni veterinarski pregledi ribe prije njenog puštanja na tržište obavljaju se svakodnevno. Osnovna veterinarska kontrola podrazumijeva organoleptički pregled u svim fazama proizvodnje. Riječ je o vizualnom pregledu u kojem veterinar može posumnjati u svježinu ribe te odrediti uzorkovanje na histamin kad je riječ o plavoj ribi ili na razinu isparivog dušika u slučaju sumnje na svježinu oslića, škarpine i lista. No, i tu postoji problem. Naime, standardni veterinarski pregled trebao bi se, osim u tvornicama za preradu ribe i sličnim objektima, obavljati i na iskrcajnim mjestima, kojih na našoj obali još uvijek nema. Nejasno je stoga na koji način i obavljaju li uopće veterinari standardni pregled ulovljene ribe, koja nakon ulova teoretski može odmah završiti kod krajnjeg kupca.

U Puli i Rovinju histamin nije utvrđen

Najčešće uzorkovanje obavlja se u slučaju sumnje na svježinu plave ribe (skuše, tune, srdele, inćuna). U tom se slučaju mjere vrijednosti biotoksina histamina koji se stvara u tkivu ribe u slučaju kad se ona duže vrijeme drži na sobnoj temperaturi. U resornom ministarstvu kažu da se i to uzorkovanje, poput onog na teške metale, obavlja nasumično. Dr. Stojanović veli da je istarski Zavod za javno zdravstvo dvije godine provodio monitoring ispitivanja histamina u plavoj ribi na pulskoj i rovinjskoj ribarnici te da ni u jednom uzorku nije pronađena povišena vrijednost tog biotoksina.
Inače, histaminsko trovanje hranom, pojašnjava dr. Stojanović, nastaje prilikom konzumacije plave ribe koja se nije držala na propisanoj temperaturi, bilo na brodu ili na prodajnom mjestu. Histamin u ribi nastaje kemijskim spojem kada temperatura plave ribe prelazi 20 stupnjeva Celzija i nemoguće ga je uništiti termičkom obradom. Ako se pak konzumira riba koja u sebi sadrži povišene vrijednosti histamina, dolazi do alergijskih reakcija, poput crvenila kože, osipa, povraćanja i povišene tjelesne temperature.

Velika plava riba često sadrži teške metale

U Italiji ribari odgovorni za stanje ribe
Od prošle godine sistem sanitarne inspekcije ribe u Italiji, kao i u ostalim državama članica Europske unije, temelji se na načelu samokontrole, a ribari su po zakonu osobno odgovorni po pitanju zdravstvenog stanja proizvoda (ribe) koji dolazi na tržište. Da bi načelo samokontrole bilo valjano, nužno je da se zna porijeklo ribe tijekom cijelog tržišnog postupka. Naime, vlasnik restorana koji ribu prerađuje i prodaje ili pak potrošač koji ribu kupuje u ribarnici ima pravo na točnu informaciju o porijeklu ribe, gdje je i tko ribu ulovio.

Do stupanja na snagu tog europskog pravila u Italiji je sanitarna kontrola obavljana u ribljim veletržnicama, gdje je djelovala sanitarna inspekcija. Prilikom stupanja u prostor veletržnice osobna bi odgovornost ribara prestajala jer bi odgovornost preuzele sanitarne službe pod okriljem gradskih, odnosno regionalnih upravnih odjela. Nakon stupanja na snagu europskog pravila samokontrole država je bitno smanjila dotaciju veterinarskim službama, koje su drastično smanjile kontrolu. Veterinari su i dalje prisutni u veletržnicama, no obavljaju kontrole po potrebi, odnosno na temelju prijava ili zahtjeva samih ribara.

Glasistre.hr