Nakon više od četiri desetljeća u Pazinčici je ponovo ulovljena jegulja. Posrećilo se to Slavku Stanešiću, članu ŠRD-a Pazinčica, koji je jegulju ulovio u Zarečkom krovu, najvećem “puču”, jezercu, ove rijeke.

Građevinar Stanešić često sa sobom nosi ribički pribor, pa je protekle nedjelje, za posjeta kolegi koji živi nedaleko od Zarečkog krova, odlučio baciti udicu u Pazinčicu. Kao mamac koristio je glistu u namjeri da će izvaditi šarana ili soma, ali, kad je izvukao udicu, na njoj je bila jegulja.

Nije se previše iznenadio jer mu je to zapravo bila treća koju je u Zarečkom krovu upecao u posljednje vrijeme. Ova posljednja bila je duga 75 centimetara i teška 800 grama. Budući da jegulja ima otrovnu krv, Stanešić ju je odmah očistio i isprao, a drugi dan ispekao.

Jegulje su dugovječne, mogu doživjeti i više od 80 godina. One koje žive u Europi nisu spolno zrele, a kad to u dobi od šest do 30 godina postanu, odlaze u more, u kojem nakon preobrazbe počinju putovanje prema Sargaškom moru, pred obalu Sjeverne Amerike, gdje se mrijeste i ugibaju. Mriještenje se odvija krajem zime i početkom proljeća na dubinama od 400 do 2.500 metara, a nakon mriještenja larve nošene Golfskom strujom putuju natrag prema Europi.

Putovanje traje mjesecima, a ponekad i do tri godine. Putem se jegulje razvijaju u male spljoštene i posve prozirne zmije, a kada dođu na odredište, mijenjaju izgled u male jegulje i na ušćima rijeka ulaze u slatku vodu.

Prisutnost jegulje u Zarečkom krovu ne bi bilo ništa neobično da Pazinčica nije ponornica, što znači da u nju dolaze kroz Pazinsku jamu. Enco Erdfeld, Pazinac dugog sjećanja, pamti da su neki jegulje lovili u Đandamariji i Pazinskom krovu, “pučima” bliže Pazinskoj jami, ali bilo je to prije 45 godina. Od tada, kaže, nije čuo da je netko u Pazinčici ulovio jegulju. Čudi ga što je ova otplivala tako daleko uzvodno jer je do tamo trebala prijeći znatniju visinsku razliku brzaka i slapova.

Možda je ponovna pojava jegulje na Pazinčici znak da se voda u Jami, zahvaljujući pročistaču, dobro pročistila i ponovo postala pogodna za život, iako će neki šaljiviji ribiči zacijelo primijetiti da te jegulje, budući da mogu doživjeti i 80., imaju tek 50-ak godina pa nikad nisu ni napuštale Pazinčicu. Bilo kako bilo, pojava jegulja u Pazinčici dobar je znak, ponajprije za oporavak ove rijeke desetljećima opterećene otpadnim vodama.

www.glasistre.hr