Imamo tako opširne programe da se nastavnici ne mogu posvetiti pojedincima. Ni ova reforma tu neće ništa promijeniti. I dalje će gimnazijalci imati 17 predmeta! Zašto bismo nekoga u završnom razredu gimnazije gnjavili kemijom, ako je on talent za jezike ili umjetnost. Daj talentu da se razvije, oni su svojevrsne lokomotive

Profesor Josip Šiklić, skoro pa puna dva desetljeća ravnatelj pazinske Gimnazije i strukovne škole Jurja Dobrile, upravo je otišao u mirovinu, starosnu, s 41 godinom radnog staža, sve u prosvjeti. Gotovo punih pet mandata na čelu je škole – sljednice prve hrvatske gimnazije u Istri koja ove godine slavi 120. obljetnicu, a izrasla je u najbolju srednju školu, nadaleko poznatu, pravi rasadnik talenata. I dalje dolazi u školu, ima još posla koje treba obaviti, pomoći novoj ravnateljici Suzani Poropat Božac.

– Naši učenici bili su i mnogi liječnici iz pulske bolnice, dr. Vladimir Fedel, Marcel Pletikos. Zatim članovi etno-skupine Veja, braća Farkaš i ostali, ali to što su postali nije iz redovne nastave, nego iz izvannastavnih aktivnosti – svirali su u školskom bendu. Sanja Mikleušević Pavić sa mnom je vodila različite programe u školi i izvan škole. Naš učenik koji je kod nas maturirao napisavši jednu klasičnu skladbu, autor je glazbe za Giostru, porečki povijesni festival. To je Daniel Cunjac. Da nije bio u našoj školi, u našem školskom bendu i u vokalnoj skupini, njegov bi talent možda ostao zatomljen. Falio nam je bubnjar u školskom bendu pa su me neki učenici uputili na njega i tako se razvio taj talent.

U gimnaziji 17 predmeta

– Stigne li se danas u školama posvetiti nadarenoj djeci? S obzirom na sve obimnije gradivo. Donosi li po tom pitanju nova kurikularna reforma nešto novo?

– Danas u školama dosta pažnje posvećujemo djeci s posebnim potrebama, prilagođenim programima, to je lijepo i humano, ali smo nadarene zapostavili, a oni su isto djeca s posebnim potrebama. Imamo tako opširne programe da se nastavnici ne mogu posvetiti pojedincima. I ova reforma tu neće ništa promijeniti. I dalje će gimnazijalci imati 17 predmeta! Cijela reforma će se svesti ne na izbornost, nego ponovno na 17 predmeta odnosno kurikuluma. Programe smo pretvorili u kurikulume i to se sada zove reforma, a to nije cilj niti smisao. Zašto bismo nekoga u završnom razredu gimnazije gnjavili kemijom, ako je on talent za jezike ili umjetnost. Daj talentu da se razvije, oni su svojevrsne lokomotive. Nadarenima treba omogućiti akceleraciju, da idu brže kroz obrazovni sustav. Kao što je naš poznati klarinetist Radovan Kavalin bio na konzervatoriju dok je istovremeno redovno pohađao osnovnu školu. Naš učenik koji je bio nadaren za informatiku, a druge je predmete imao ocjene dva-tri, samo da je pozitivna, danas u Meksiku ima informatičku firmu.

– Svoje talente nosimo sobom gdje god bili. I vi ste rodom iz Dalmacije, u Zadru ste završili povijest i povijest umjetnosti. Kako ste stigli do Istre? Postali ste pravi Istrijan, vodili ste najbolju istarsku srednju školu, puno učinili na očuvanju istarske baštine. Glavni ste tajnik Čakavskog sabora, predsjednik pazinske Katedre Čakavskog sabora za povijest Istre, član ekipe koja priprema zavičajni kurikulum za srednje škole u Istri…

– U Pazin sam došao 1977. godine – ovo je moj drugi zavičaj. Ovdje živim duže nego u rodnom kraju, a i supruga mi je iz Pazina. Prije toga sam samo četiri mjeseca radio u jednoj školi u Splitu. Sve ostale godine rada proveo sam u ovoj školi, četiri desetljeća, najprije kao nastavnik, da bi od 1985. do 1996. bio pomoćnik direktora te voditelj nastave i smjene. Onda sam se 1996. vratio u nastavu jer je moj prethodnik ukinuo to radno mjesto te 2000. postao ravnatelj. Svakom poslu, pogotovo u prosvjeti, možete pristupiti zanatski, ali i kao pozivu. Ja, očito, uživam u svom poslu, a u obitelji mi je samo ujak bio prosvjetar. Otac je bio zidar, majka domaćica.

– Po kojim je to parametrima pazinska gimnazija najbolja škola u Istri? Kako vam je to uspjelo, posebno s tako malim proračunskim izdvajanjima za školstvo?

– Naša škola sljednica je prve hrvatske gimnazije u Istri, bez koje bi povijest Istre sigurno izgledala drugačija. Ta je škola odgojila prve hrvatske intelektualce u Istri i nije slučajno da su u Pazinu usvojene i čuvene povijesne rujanske odluke. Tu smo tradiciju nastojali i očuvati. Kada sam postao ravnatelj, škola je već bila u novoj zgradi, ali sve ostalo je bilo u prilično lošem stanju, nismo imali opremu za suvremenu nastavu. Uspjeli smo se opremiti, ali nisam robovao samo nabavci nastavnih pomagala, već smo paralelno radili i na edukaciji. To što danas imamo modernu, suvremeno opremljenu školu, doista školu 21. stoljeća, nije rezultat sredstava koja smo dobili iz sustava, nego smo se snalazili na druge načine. Još od 90-ih godina imamo svoj učenički servis, škola posreduje u sezonskom zapošljavanju učenika i poslodavac na plaću koju isplati učeniku, deset posto uplaćuje školi kao posredniku. Posebno sam radio i na međuljudskim odnosima, jer mi radimo s ljudima, s djecom, roditeljima, nastavnicima, i to je dalo rezultate. Na prvim nacionalnim ispitima 2006. godine bili smo prvi, najbolji matematičari u državi. To je bilo čak i tadašnjem ministru obrazovanja teško izgovoriti jer, eto, najbolja je neka tamo škola u Pazinu, u provinciji, a nije neka elitna zagrebačka škola. Dobre rezultate imamo i na državnoj maturi. Pokazali smo da se može uspješno i kvalitetno raditi i u manjim sredinama.

– Taj vaš imidž kvalitetne škole privlači u Pazin učenike iz cijele Istre. Nemate problema s upisima, nepopunjene kvote?

– Našoj školi gravitiraju učenici od Višnjana, preko Vrsara, Tara i Poreštine do Labinštine i Žminjštine, tako da nemamo uopće problema s upisima. Za razliku od nekih škola, nama upisi traju jedan dan i sve bude popunjeno, i u gimnaziji i u strukovnim programima. Dobar glas se daleko čuje. Uz opću gimnaziju, tri paralelke, ukupno 12 odjeljenja, imamo po jedno odjeljenje četverogodišnjih škola, za komercijaliste, tehničare za elektroniku i upravne referente, te jedno trogodišnje odjeljenje za elektromehaničare. Ukupno 27 razreda, 650 učenika i 84 djelatnika. Velika škola, radimo u dvije smjene, imamo vrlo složenu organizaciju, ali funkcioniramo kao švicarski sat.

Učenik uključen u nastavu

– Pretpostavljam da uspjehu škole pridonose i dobri odnosi u zbornici. Kako postižete to jedinstvo, timski rad?

– U školi radimo prema idejama Williama Glassera, njegovom modelu kvalitetne škole. Osmislio je djelotvornu metodu za rad s današnjim generacijama. U to smo jako puno ulagali, nije bilo baš lako, trebalo je dolaziti na edukaciju petkom popodne, cijelu subotu, nekada čak i u nedjelju ujutro. Rezultat toga je da smo 2006. godine kada je gospodin Glasser posjetio našu školu dobili status Glasserove kvalitetne škole i jedina smo takva srednja škola u Europi. Od tri glavna načina na koja učenici uče: metoda reci mi, metoda pokaži mi i metoda uključi me, često u nastavi i u ostalim područjima koristimo metodu uključi me, jer time učenik postaje aktivan dio procesa učenja. Onda je i zadovoljniji, nastava mu je zanimljivija. Danas imamo jako puno učenika, govorim općenito, koji bježe iz škole jer im je nastava dosadna. Mi inzistiramo na timskom radu i s učenicima, a to je sutra preduvjet rada u bilo kojoj kompaniji. Drugačiji je timski od grupnog rada. U timu su podijeljene uloge, točno se zna što je čija obveza.

Više u tiskanom izdanju Glasa Istre
https://www.glasistre.hr/znanost/josip-siklic-netom-umirovljeni-ravnatelj-pazinske-gimnazije-i-strukovne-skole-jurja-dobrile-najbolje-u-istri-buducnost-ce-nam-biti-onakva-kakve-su-nam-skole-danas-596762