Jožić motorićem tri puta “obišao” zemaljsku kuglu!
Josip Jadrejčić već trideset godina dostavlja poštu, a u svojoj dostavljačkoj karijeri do sada je prešao 510 tisuća kilometara. Moran priznati da nas breki ne vole. Imamo dosta problema s njima. Većinom su to baštardi breki, lupeti ćemo reć. Ipak, najhuji su oni školovani, dresirani. Tako me je jedan pusti do vrata, ali me ni te pustiti nazad iz dvorišta dok se ni vratija gazda, kaže Josip Jadrejčić.
Trideset godina dostavljajući poštu po selima Pazinštine, Josip Jadrejčić poznatiji kao Jože, Jožić, Joso ili Pepi, probijajući se kroz ljetne sparine, kišu i maglu malim motorom marke »tomos APN 4« do najudaljenijih sela i zaseoka, svojom pojavom uvijek izmamljuje široke osmjehe na licima mještana, jer njegova je susretljivost i dobronamjernost neodoljiva.
Ne može brže od 40 kilometara na sat
– To je kontakt s ljudima, to je jedan lijep posal, da kad ti vidiš da moreš s ljudima poćakulat, razveseliti ih, to je jena velika stvar. Pogotovo sa starima. I dicu ja volim najviše na svijetu, to je normalna stvar, zadovoljno klima glavom Jožić, trpajući u bisage ovješene na malom, neuglednom motoriću dnevnu poštu.
– To su jako slabi motori za ova područja, usredotočuje naše poglede na »žmareni« motor s neproporcionalno velikim zaštitnim blatobranima.
– Pune kasete imamo pošte, novina, reklama, cijeli cirkus. Po neke pute iman trideset kil materijala pošte za ponest dnevno po terenu, a motorić ne može brže od 40 kilometara na sat, priznaje Jože. Ipak, brzom računicom, pomnoživši godišnji prosjek prevaljenih kilometara na motoriću s trideset godina poštarskog staža našeg sugovornika, dolazimo do nevjerojatnog podatka da je Jožić sveukupno na motoru u svojoj dostavljačkoj karijeri prešao 510 tisuća kilometara, što je dovoljno da se tri puta obiđe zemaljska kugla!
– Najgora je zima. Mi imamo ta zaštitna odjela, kacige i kožne rukavice, ali zima je zima. A ako je još i kiša, onda si mokar i leden. I to utječe na zdravlje. Sve te godine na motoriću ja san upija i teplo i zimu i mokro i hladno, i to ti se nakupi u tebi, u zglobovima, kolenima i tako dalje, klima glavom Jožić osvrćući se nervozno oko sebe.
– Šteta da baren malo ni benificiran taj radni staž na motoriću, zaključuje i brzo dodaje: »A što se tiče plaća, nama poštinima je ona već deset godina ista, a našin šefovima se plaća osjetno digla kroz ove godine. A u biti mi smo oni koji privređujemo na kraju, jer bez nas ne bi pošta bila dostavljena«, smiješi se šireći ruke.
Potisnuti strah od pasa
Lindar, u kojemu Jožić živi sa suprugom Dinkom i sinovima Nikolom i Markom, tradicionalno je uporište poštara i poštarskog poziva na Pazinštini. U posljednjih trideset godina desetak ljudi iz tog malog mjesta dostavljalo je poštu.
– Sada nas je iz Lindara samo dva, ja i Zdenko, zaključuje Jožić.
Vozni park Hrvatskih pošta u Pazinu sveo se na četiri motora »tomos APN 4« i dva dostavna vozila za pakete. Ipak, bez obzira na sve prisutniju konkurenciju prijenosa informacija putem interneta i mobilne mreže, po riječima našeg sugovornika, poštari imaju sve više posla.
– Više nema pisama tipa: »pišem ja tebi i ti meni«, ali ima sve više računa i reklama. Mjesečno bude najmanje šest, sedam reklama za dostavu na svaku adresu u rajonu. To je dobro da imamo više posla jer ćemo imati i bolju plaću, optimističan je naš sugovornik.
– Nekada je po familiji za Božić i Novu godinu bilo u prosjeku 20 čestitki, a sada najviše četiri, pet. Nekad, kad ni bilo toliko vetur, ja san pelja na motoriću i koju spežicu, neko ulje, neki cuker, neku sol, starijima ljudima va selu. A sada je toga sve manje. Eventualno starijima, koji ne moru poć u grad, storim uslugu pa in platin račune na ZAP-u ili u pošti, zaključuje Jožić.
Ipak, ono što se nije mijenjalo kroz sve godine Jožićeve poštarske karijere permanentan je oprez i potisnuti strah od pasa.
– Vjerojatno im smeta taj zvuk motora, uniforma ili forši mirisi koje prenašamo s pastolama, podiže obrve naš sugovornik, nemoćno zaključujući: »Uglavnom, moran priznati da nas breki ne vole. Imamo dosta problema s brekima. Većinom su to baštardi breki, lupeti ćemo reć. Ipak, najhuji su oni školovani, dresirani breki. Tako me je jedan pusti do vrata, ali me ni te pustiti nazad iz dvorišta dok se ni vratija gazda. Čeka san dve ure pred vratima«, priznaje Jožić.
Guma na podu
U pazinskoj pošti Jožić je prošao sve rajone i uže, gradske dostave, a posljednjih godinu i pol dostavlja poštu u rajonima u kojima je započeo svoju poštarsku karijeru. Da bi obišao sva sela na relaciji Kašćerga – Trviž, Jožić na motoru dnevno prijeđe 65 kilometara, a kad pokriva rajon oko Kršikle u jednom danu prevali i 70 kilometara. Nekad se za dostavljanje pošte na tim najširim pazinskim rajonima koristio automobil, ali zbog štednje danas se dnevno sedamdeset kilometara mora preći motorićem.
– Najhuje je kad imaš puno pošte, reklama, računa, penzija, i nisi doša do pol rajona, a guma je na podu, priznaje naš sugovornik.
– Još uz to daš pada, blato, zima, i evo ti guma na podu. I sad vidiš, ča se dešava. Hoćeš li mijenjat tu gumu, krpat ili pješke nastavit, a u cilju ti je da poneseš tu poštu jer ljudi očekuju. I onda dojdeš do sela, predaš pismo, a neki komentira: »E, mi se zmočilo pismo«. A ja rečen, ma šinjora vidite kako san ja »suh«. Ku san ja mokar se je malo i pismo zmočilo, je tako?, znakovito dižući obrve zaključuje Jožić.
Radenko Vadanjel
Glasistre.hr
17 komentara na “Jožić motorićem tri puta “obišao” zemaljsku kuglu!”
Komentiranje je onemogućeno.
Legenda…
jožić zaslužuje nagradu grada pazina
bravo Jožić
svaka čast za taj članak o našemu slavnemu i jedinemu Jožiću!!!
ča još za dodat?
eko ki ga ne pozna čuda gubi, a ki zna , taj zna da je čovik i po!!
svaka mu čast i zaslužuje sve hvale i nagrade!
i za kraj nikad ne zabin kad san bi mali, onu njegovu:
BOH MINJI!!!! KAKO SI!!!! EKO TI PISMA ZA MAMU I BUDI DOBAR!!!!!
boh!!!!!!!………. WRUMMMMMMMMmmmmmm
;-))
dada…legenda…bravo bravo…
meni je najbolji onaj njegov motorin….hhe =))
neki tu nezna računat… 510 000? Današnja izmjerena vrijednost opsega Zemlje iznosi oko 40.008 km. (wikipedia) ..
inače, svaka čast jožiću!
Opseg ekvatora je 40 076,592 km, a opseg meridijanskog kruga 40 009,114 km. Radenko je uvijek bio gl…p pa ni čudno da ni to ne zna izračunat. Dakle Jožić je Zemlju obišao skoro 13 puta. BRAVO i 13 PUTA BRAVO!!!!!
Za to bin mu, bez zajebancije, da Nagradu Grada Pazina. Zašto da ne?
Ajmo onda po uzoru na Nagradu Grada Pazin oformit i nagradu IPazina. Najprije npr. 15 dana skupljat kandidature i obrazloženja, a onda 15 dana glasovanje. Ima li tehničkih mogućnosti za fer glasanje iliti glasovanje online? Da vidimo da li bi se i koliko rezultati online javnosti poklapali s onima Gradskog vijeća.
odlična ideja
a zašto jednostavno ne predložite Gradskom vijeću neke ljude kad je natječaj?
:)
Upravo tako!
Nećemo to, to je protokolarno priznanje koje se jednom godišnje mora nekom dodijeliti, nema nikakve koristi od toga, treba gledati prema naprijed, nešto sam osmislio, naziv nisam smislio niti nemam razrađene sve detalje, ali ukratko, natječaj za ideje i razvojne projekte za Pazin koji će biti u skladu sa tj. ispunjavati Viziju Grada Pazina.
Natječaj neka traje ako bude trebalo i godinu dana, neka se pročuje među ljudima i bude što više prijavljenih ideja/projekata. U tom vremenu oformiti ćemo nagradni fond, prikupiti sredstva i nagraditi npr. 3 najbolje ideje/projekta.
Posjetitelji portala će glasati za projekte, ali ne preko obične internet ankete, jer to nije vjerodostojno, nego treba osmisliti neki bolji sistem, npr. ako bi gradska uprava izašla u susret i dala bazu s brojevima računa komunalne naknade (bez imena, jer nisu potrebna) onda bi se moglo napraviti da se sa svakim računom može samo jednom glasati, da ne bude pogađanja brojeva – brojevi se zakodiraju, nešto slično kao sa prepaid karticama za mobitele.
Na kraju se nagrađeni projekti predstave Gradskoj upravi, a oni neka onda rade s njima što hoće, barem će dobiti informaciju što žitelji žele i kako razmišljaju.
Nešto slično kao što je Gong napravio za srednjoškolce, ali otvoreno za sve građane i više usmjereno na samu razradu ideje, a manje na učenje demokracije.
nije istina da je to “protokolarno priznanje koje se jednom godišnje mora dodijeliti” .. ne pričaj gluposti.
jednom godišnje se dodjeljuju priznanja, no zadani uvjeti moraju biti zadovoljeni. a ako ih nitko ne zadovoljava, onda neće nagrade niti bit dodjeljene (npr. ovogodišnji Grb Grada Pazina nije dodijeljen).
ok, greška, ispričavam se, nisam računao s tim da priznanja i ne moraju biti dodijeljena
Tako je!! Jožiću Nagrada Grada Pazina!!
Zemlja ima opseg 40 070 km, to bi značilo da je 510 000 km 10 puta oko Zemlje a ne 3??
u svakom slučaju Jožić- the legend
pohvale za članak!!