Pazinski punk rock bend Bez Identiteta je skup dečki različitih glazbenih identiteta što svojim radom gledaju iz svoje raznolikosti stvoriti originalna autorska djela u kojima se može osjetiti mješavina laganih, žešćih i veselih glazbenih ritmova.

«Ritmovi su ono što potiče publiku.» rekao je bubnjar Matko Peroš.

Ime grupe stvorilo se u prolazu zahvaljujući curi koja se našla u pravom trenutku u vrijeme kada su dečki tražili rješenje kako se predstaviti publici s imenom koji će se lako upamtiti i zarezati u pamćenje.

«Nismo znali koje ime si dati. Nismo našli ništa pametno. Onda jedan dan došla je jedna cura i rekla da smo mi grupa bez identiteta te kako nam takvo ime baš pristaje. Odlučili smo tako prozvati bend i postali ˝Bez Identiteta˝.» ispričao nam je gitarist Marko Jedrejčić Jedro.

Od svog početka pa do danas, bend je prošao kroz nekoliko promjena u svojoj strukturi. Kao glavne krivce, začetnike benda, vokal Edvard Frančin navodi Jedra i basistu Ivana Bolanca Đovu.

«Bili su još u srednjoj školi te puni ambicija krenuli s radom i vježbama u garaži kod Đove usred Pazina. Od samog početka, stvarale su se autorske pjesme. Imali su melodiju, ali nedostajao je bubanj. U potražnji za bubnjarom, našli su još jednog gitaristu. Gitarist nije mogao nastaviti s njima radi privatnih razloga, ali ih je povezao sa svojim poznanikom bubnjarom Cinom.» rekao je Edvard.

«Nakon 4 mjeseca probe, ostvarili smo svoj prvi koncert u Buzetu za Buzetsku udrugu mladih (BUM). Gitarist je, u biti, izašao iz benda nakon koncerta. Ostali su grupi bubnjar, basist, dva gitarist i vokal te odradili deset koncerata. U 2008. snimili smo demo album u studiju, nakon čega je bubnjar odustao od svirke.» nadovezao se Jedro, nakon čega je Edvard nastavio s daljnjim upoznavanjem s poviješću grupe koja zrači svojom društvenošću.

«Bez bubnjara, bend je ostao bez prostora za vježbe zbog čega nastala je mala stanka u stvaranju novih stvari. Nakon nekog vremena, Jedro uspio je kontaktirati Matka koji već svojedobno svirao u grupi Sida te smo se uspjeli uštekati za prostor. Nakon njega, došao je i drugi gitarista Dražen Ivaninić Žika te sada svi zajedno radimo na novom demo albumu.»

Od onda, imali su veći broj samostalnih svirka, ali i svirka gdje su nastupali s velikim bendovima kao što su to Let3 i Kud Idijoti. Istra upoznala ih je tijekom većeg broja pučkih fešta te u klubovima kao što su Rojc i Magnus, no, iako uživaju u svakom nastupu jer su svi skupa i složni te praćeni svojom publikom, najdraži im je nastup kojeg su imali na RiRock festivalu u Rijeci.

U početku, bili su usredotočeni na punk, a sada njihov stil teži k rocku i alternativnoj glazbi. Za tekst brine se Jedro koji priznaje da najbolje tekstove piše kad ga nešto muči. Nakon stvorenom teksta, pokaže svoju ideju ostalima na što se svatko nadoveže sa svojom idejom. Zbog različitih glazbenih afiniteta, stvori se mala napetost. No, ta napetost kratko traje te se zajedničkom odlukom, gdje su svi ravnopravni, stvara djelo kojim su svi zadovoljni.

«Sviramo da bi si ispunili vrijeme. Umjesto da sjedimo bez veze u jednom bircu, skupimo se i sviramo. Za sada tako upotpunjujemo dan te se samozadovoljavamo, a za dalje ćemo vidjeti.» riječi Đuva.

Trenutno su dečki usredotočeni na završetku novog demo albuma koji se nadaju da će se svidjeti publici te da će s njim krenuti nove uzbudljive gaže po Istri i Hrvatskoj te nastupi na zanimljivim festivalima poput pulskog Art & Music Festival.

Pitali smo dečke što bi poručili svojim fanovima koji ih prate na Facebook stranici (http://www.facebook.com/group.php?gid=44503978182) te čitateljima Barkuna. Rekli su nam sljedeće: «Važno je ostat normalan i pronaći svoj identitet.».

Ostale informacije o bendu pronaći ćete na njihovom MySpace profilu (http://www.myspace.com/bezidentitetaband).

barkun.hr