Kako prepoznati suicidalne namjere?
Najviše nepoznanica u našem društvu vlada oko pitanja nastajanja raznih socijalno – patoloških pojava, od kojih je jedna i samoubojstvo. Nedovoljna razina znanja i informiranosti građana, kao i nedovoljna briga društva o tome problemu, dovodi do povećane stope suicidalnosti.
Samo ulaganje u prevenciju i informiranje o tome sve prisutnijem problemu može dovesti do smanjenja broja suicida u društvu, osim naravno većeg i kvalitetnijeg angažmana svih onih stručnih službi koje se bave tim problemom.
Stav da se to događa nekome drugome kriv je stav. Samoubojstvo ne bira ljude niti prema statusu niti prema profesiji. Samoubojstvo se može dogoditi svima nama. Društvo u kojemu živimo i način života sve više pogoduje porastu depresije, a time i povećanju suicida.
U daljnjem tekstu navode se mogući razlozi nastajanja samoubojstva, kriteriji po kojima se može prepoznati suicidalna osoba, kao i načini pomoći osobama sklonim samoubojstvu.
Livio Dolgoš, diplomirani socijalni radnik
ZAŠTO?
Mnogi su razlozi zbog kojih neka mlada osoba može pomišljati na samoubojstvo. Neki od tih mogu biti:
• Nesređeni obiteljski odnosi, zlostavljanje, nasilje u kući
• Neuspjeh u školi
• Neuspjeh u komunikaciji s vršnjacima, osoba se osjeća izolirano, neprihvaćeno, odbačeno
• Preseljenje – gubitak svega poznatog i privikavanje na nepoznato
• Gubitak bliske osobe zbog smrti ili razvoda
• Samoubojstvo prijatelja ili rođaka
• Trudnoća
• Veliko razočaranje ili poniženje
• Visoka očekivanja roditelja koja stvaraju veliki pritisak (“Moram biti najbolji, ako nisam, ja sam razočaranje za moje roditelje i bolje da me nema”)
Prekid ljubavne veze
Zloupotreba droga ili alkohola
KAKO PREPOZNATI?
Niti jedan od ovih znakova nije siguran pokazatelj da će osoba počiniti samoubojstvo! Što je više tih znakova i što su oni intenzivniji, više je razloga za brigu. Posebno je važno obratiti pažnju na one znakove koji predstavljaju promjenu od onoga što je uobičajeno za tu osobu.
• Vidljive promjene u ponašanju
• Povlačenje od prijatelja i druženja
• Problemi sa spavanjem i sa jelom
• Gubitak interesa za aktivnosti, školu i igru
• Gubitak interesa za vlastiti tjelesni izgled i higijenu
• Osoba se ne šali više ili se stalno smije i šali
• Osoba govori kako je “loša”, “svima samo smeta”, “uskoro će riješiti sve svoje probleme”, “ništa više i nije važno”, i slično
• Osoba poklanja svoje stvari, dovodi u red svoje stvari
• Posjećuje ili zove drage ljude više nego inače
• Ne mari za školu, zamjetno je popustila u školi
• Slabo je koncentrirana, izgleda kao da ne sluša i ne sudjeluje
• Piše ili čita o smrti i umiranju
• Izgubila je interes za neke drage predmete ili aktivnosti
• Postoje prethodni pokušaji samoubojstva
ŠTO UČINITI? KAKO POMOĆI?
Ako vam netko kaže da se želi ubiti, tu izjavu UVIJEK treba ozbiljno shvatiti. Ako primijetite neke od gore navedenih znakova, ili samo “osjećate” da nešto nije u redu, princip je uvijek isti: RAZGOVARAJTE, RAZGOVARAJTE, RAZGOVARAJTE! Kako?
Slušajte.
Pustite osobi da priča o tome koliko je očajna, ljuta, tužna. Slušajte kako se osjeća. Bez obzira koliko negativno osoba zvučala, već sama činjenica da to dijeli s vama je pozitivna. Ventiliranje emocija – “pražnjenje” – će već samo po sebi donijeti bar malo olakšanja.
Ne dijelite savjete.
Ne pokušavajte razvedriti osobu, ukazati joj na pozitivne aspekte situacije ili problema, ili pronalaziti jednostavna rješenja. Ne izgovarajte parole – “Moraš se trgnuti”, “Biti će bolje”, “Nemoj plakati”, “Razmišljaj pozitivno”, “U svakom zlu neko dobro”, “Kako je tek ljudima u kolicima, u bolnicama, bolesnima…” – jer će se osoba zatvoriti i neće više htjeti s vama razgovarati. Pokažite joj da je dobro učinila što vam se obratila tako što ćete biti strpljivi, smireni, topli, nježni, suosjećajni, i tako što nećete procjenjivati i osuđivati – bez obzira koliko vas ono što čujete plaši ili iznenađuje ili šokira. Pokažite svoje i prihvatite emocije druge osobe.
Ne držite lekcije o životu.
Ne raspravljajte o tome je li samoubojstvo pogrešan izbor ili nije, ima li osoba pravo što se tako osjeća ili nema i sl. Nemojte držati predavanje o tome koliko je život vrijedan. NIKADA ne izazivajte i ne provocirajte.
Pitajte.
Pitajte osobu je li razmišljala o samoubojstvu. Time joj ne namećete ideju, nego joj pokazujete da možete razgovarati i o tome, da je ozbiljno shvaćate i da vam je stalo. Ako osoba odgovori pozitivno, pitajte dalje. Važno je saznati: je li razmišljala o tome kako će to učiniti (IMA LI PLAN?); ima li sve što joj je potrebno da to učini (IMA LI SREDSTVO?); je li razmišljala kada će to učiniti (JE LI ODABRALA VRIJEME?). Većina će odgovoriti negativno na ova pitanja, što znači da ideja nije razrađena, i to je umirujuće. Ako postoji plan, sredstvo i vrijeme – situacija zahtijeva hitnu intervenciju.
Poduzmite mjere sigurnosti.
Uklonite potencijalna sredstva, ostanite uz osobu dok ne pozovete pomoć (ne ostavljajte je samu!) i razgovarajte.
Uključite još nekoga.
Nemojte obećati da ćete čuvati tajnu. Profesionalna pomoć je nužna kada se radi o nečem tako ozbiljnom kao što je samoubojstvo. Iznenaditi ćete se, ali većina osoba koje razmišljaju o samoubojstvu prihvati pomoć bez većih problema ili nagovaranja. Pored toga, uključivanje profesionalaca i drugih odraslih osoba skida dio velikog tereta odgovornosti koji možda, u tom trenutku, sami nosite. Ne možete sami pomoći. Ono što možete je pomoći da osoba dobije stručnu pomoć što prije.
IZVOR: http://ss-ri.hr/su_zasto.htm