Kako, zašto i pošto radi pazinski pročistač otpadnih voda
Pazinci ne bacaju svašta u WC školjke – u dvije godine rada »grablje« na ulazu u pročistač otpadnih voda izvukle su tek jedan ručni sat i jednu novčanicu od deset kuna. Pročistač trenutno radi s pola kapaciteta, ali se širenjem kanalizacijske mreže povećava broj korisnika, pa bi tijekom ove godine trebao početi poslovati pozitivno. Kroz ovaj tunel do pročistača dolazi sva gradska kanalizacija.
Sjećate li se kako su u seriji »X-files« agenti Mulder i Scully jednom nešto istraživali u njujorškoj kanalizaciji pa zatekli klošare kako mrežama postavljenim ispod preljevnih otvora »filtriraju« vodu nadajući se nekom komadu nakita koji je nemarnom vlasniku upao u zahod? Baš to mi je palo na pamet kad sam s predsjednikom Uprave pazinske Usluge Draganom Šiprakom, voditeljicom uređaja Mirjanom Galant i radnikom na održavanju Antonom Lukežom krenuo u obilazak svih ključnih točaka kroz koje moraju proći dnevni produkti fiziologije života Pazinaca na gradskom pročistaču otpadnih voda. Pročistač je strateški pametno smješten na obronku sa zapadne strane Pazinske jame, nešto niže od negdašnje Pazinke, pa i položajem ispunjava svoju temeljnu namjenu: da pročisti sve što se u tekućem obliku ranije nepročišćeno slijevalo u to prirodno grotlo, šireći pritom i pripadajuće olfaktorne senzacije. Upravo je smrad ranijih godina onemogućavao da se od Pazinske jame išta učini i u prirodno-zaštitarskom i u turističkom smislu, a otkako je prije nešto više od dvije godine pročistač proradio, ona puno manje smrdi i sad se već može planirati njena turistička eksploatacija. Štoviše, ni na području samog pročistača ne smrdi onoliko koliko je nekad znalo smrdjeti u Jami i oko nje. Za to se brinu tehnologija i ljudi.
Da se vratimo na »X-files«: ulazna točka pročistača je tunel kroz koji se na ovo mjesto dovodi sva gradska kanalizacija, a nekoliko metara nakon izlaska iz tunela u sustav ulazi još jedna dovodna cijev iz pravca crpne stanice Stari Pazin i industrijske zone Pazinka, kao i treća kojom je spojen silos u koji se prazni cisternama dovezen sadržaj septičkih jama. Sav taj sadržaj, dakle, u nastavak procesa ulazi kroz zajednički kanal, koji se na početku pročešljava uređajem nalik na grablje: tu se iz kanalizacijskog sadržaja izdvajaju krupniji sastojci (papir, plastika i drugo što neraspadnuto prođe kroz gradsku kanalizaciju). Na tom sam mjestu pitao djelatnike na pročistaču jesu li štogod zanimljivoga »izvukli«, no za razliku od sretnika iz »X-filesa«, ovdje se dvogodišnji ulov neobičnih stvari sveo na jedan ručni sat i jednu novčanicu od deset kuna.
Pročišćavanje: korak po korak
Sljedeća faza mehaničkog pročišćavanja je finije filtriranje, a potom otpadne vode cijevima ulaze u zgradu pročistača gdje se u jednom uređaju najprije obavlja odmašćivanje. Odvojene masnoće odvode se u poseban spremnik zapremine devet kubika (koji u dvije godine rada pročistača nije ni približno napunjen). Odmašćena voda zatim ide na »pjeskolov«, kojeg se izdvaja znatno više, i tek zatim izlazi iz zgrade i ulazi u glavni bazen pročistača.
U glavnom se bazenu, pod utjecajem bakterija i drugih mikroorganizama te uz neprestano upumpavanje zraka u tekućinu, odvija najveći dio procesa biološkog pročišćavanja. Svi štetni sastojci iz kanalizacijske vode ovdje se kemijskim procesima razgrađuju na elementarne sastojke. Ne preživljavaju čak ni deterdženti i jaka sredstva za čišćenje kojima je glavni sastojak ionako amonijak, a njegovo je razlaganje rutinski postupak. Pri toj razgradnji na površini tekućine u bazenu stvara se tzv. aktivni mulj, u kojem su koncentrirane bakterije i mikroorganizmi koji pročišćavaju vodu. Iz tog se bazena voda s muljem cijevima odvodi u nešto manji, u kojem se mulj taloži, sakuplja i odvodi na jednu stranu, a preljevnicom se pročišćena voda, puno bistrija nego u gornjem bazenu, slijeva u završni odvodni kanal, u koji su smješteni i mjerni uređaji. Odatle se kroz nekoliko stotina metara cijevi voda odvodi do ispusta u potok Šaltarija, koji ubrzo utječe u Pazinčicu, a ona u Jamu. Voda koja se ispušta iz pročistača pročišćena je do te mjere da se neškodljivo može vraćati prirodi »na dalju obradu«.
Mulj koji se iz taložnika odvodi natrag do posebnog dijela zgrade pročistača prolazi potom kroz dva uređaja u kojima se dehidrira i miješa sa živim vapnom (koje efikasno ubija sve mikroorganizme u njemu), i iz sustava izlazi u skoro suhom stanju, puneći kontejnere koji se kasnije prazne na gradskom deponiju. Teoretski, taj bi se mulj mogao kompostirati, ali količina koja se »proizvodi« zasad ne bi opravdala investiciju u njegovu dalju preradu. Slično je i s pročišćenom otpadnom vodom: i ona bi se, jer zadovoljava propisane parametre, mogla koristiti primjerice za zalijevanje zelenih površina ili kao tehnološka voda, ali je još nema dovoljno da bi se isplatilo postaviti uređaje za njezino iskorištavanje, odnosno za zalijevanje i za dio procesa obrade mulja još je uvijek jeftinije koristiti vodu iz vodovoda.
Kroz sav taj sustav lani je prošlo 130.000 prostornih metara pročišćene vode i 263 kubika prosušenog mulja. Pročišćavanje tolike količine tekućeg otpada cijevima dovedenog iz svih gradskih WC školjki, kada i umivaonika, kuhinjskih sudopera, odvoda perilica suđa i rublja, izljeva obrtničkih i industrijskih pogona te iz ispražnjenih septičkih jama koštalo je ukupno milijun i 628 tisuća kuna.
Koliko pročistač pročišćuje?
Toliko je koštalo, a je li se po rezultatima isplatilo? Po vodopravnoj dozvoli koju su pazinskom pročistaču izdale Hrvatske vode, županijski Zavod za javno zdravstvo pretprošle je godine jednom mjesečno, a lani svaka tri mjeseca, mjerio i uspoređivao ulazne i izlazne parametre, odnosno sastav otpadnih voda prije i poslije pročišćavanja. Uz redovito mjerenje PH vrijednosti, čiji poremećaj ukazuje na pojavu neželjenih tvari u pročistaču, onih koje, primjerice, industrijski pogoni sami moraju pročistiti prije nego svoje otpadne vode ispuste u kanalizacijski sustav, nadzor je usmjeren na tri parametra kvalitete vode.
Prvi je sadržaj suspendiranih, odnosno krutih tvari koje su u otpadnoj vodi razmućene ili otopljene, a mogu se odvojiti filtriranjem ili centrifugiranjem, poput razmočenog papira, zemlje, fekalija, ostataka hrane i slično. Na ulazu u pročistač izmjereni sadržaj suspendiranih tvari iznosi 414 miligrama po litri, a na izlazu rezultat je šest, dok je zakonski dozvoljeno 60 miligrama po litri. Drugi parametar je takozvani BPK, odnosno biološka potrošnja kisika. Njime se mjeri koliko se kisika u pet dana potroši za razgradnju tvari – ta brojka pokazuje koliko je zagađenje vode organskim tvarima. Na ulazu BPK iznosi 464 miligrama kisika po litri, na izlazu je 7,8, a dozvoljeno je 40 po litri. I naposljetku, treći parametar je takozvani KPK odnosno kemijska potrošnja kisika, što je pokazatelj ukupnog, i organskog i anorganskog, onečišćenja vode. Na ulazu KPK iznosi 1.154 miligrama kisika po litri, na izlazu 23, a dozvoljeno je 150.
Brojke dakle pokazuju da je učinak pazinskog gradskog pročistača otpadnih voda 98 posto, odnosno da je stupanj uspješnosti pročišćavanja izuzetno velik, jer izlazne su vrijednosti višestruko manje od zakonski propisanih minimuma. Za usporedbu smo snimili, u istim staklenim posudama, izlaznu vodu iz pročistača i vodu iz vodovoda: ova iz pročistača je žućkasta, ali bistra, vjerojatno čak puno čišća nego voda iz toka Pazinčice.
Mjesta ima za još jedan bazen
Iako je efikasan i ispunjava svrhu zbog koje je izgrađen, pročistač još nije isplativ: predlani je poslovao s gubitkom od 461 tisuću kuna, dok mu je lanjski gubitak bio 77 tisuća. Sustav bi se trebao financirati kanalizacijskim doprinosom što ga domaćinstva i gospodarstvo plaćaju kroz cijenu utrošene vode, no lani i predlani je u njegovom financijskom »pokriću« sudjelovao i Grad Pazin s pola milijuna kuna, što je skoro trećina troška njegova rada. Međutim, Dragan Šipraka najavljuje da bi već tijekom ove godine pročistač mogao »sam sebe financirati« porastom broja korisnika odnosno izgradnjom i širenjem kanalizacijskog sustava na cijelu pazinsku kotlinu.
To će povećanje pročistač bez problema podnijeti, jer trenutačno radi s tek polovicom projektiranog kapaciteta. Kad iskoristivost dostigne 70-80 posto, odnosno kad količina pročišćene vode dostigne 200 tisuća kubika, pročistač ulazi »u plus«, veli Šipraka. Tada više neće biti potrebna gradska dotacija niti pokrivanje minusa iz poslovanja Usluge. Rentabilni kapacitet dostići će se izgradnjom kanalizacije do postojećih potrošača koji je još nemaju, a bržem porastu iskoristivosti pridonijelo bi i otvaranje novih gospodarskih pogona (koji su veliki potrošači vode), što se i očekuje u industrijskim zonama na zapadnom izlazu iz grada. No, što kad kapacitet pročistača postane nedovoljan za sve buduće korisnike? Ni za to nema problema, ističe Šipraka, jer je u projektu kraj glavnog bazena za biološko pročišćavanje ostavljeno dovoljno mjesta za još jedan takav.
Davor Šišović
Glasistre.hr
1 komentara na “Kako, zašto i pošto radi pazinski pročistač otpadnih voda”
Komentiranje je onemogućeno.
Odličan članak, kolegica Galant je iste struke kao i ja, i drago mi je da je stvar sa pročiščivaćem profunkcionirala. Sad se samo nadam da će proraditi s punim kapacitetom i da neće biti oscilacija i out of spec. rezultata posebno BPK-ova i uz definiranu razinu pouzdanosti i izvedbenih značajki uređaja.