Vrijedno je doći do Grdosela i spustiti se stazom do potoka pa potom njegovim tokom, u idiličnim prizorima prašume, doći do Zelengrada i spustiti se u kanjon. Stazu su uredili tamošnji izviđači, uložili su veliki trud da pješacima bude lijepo i da po stazi koračaju sigurno.

Ipak, nekoliko dobronamjernih primjedbi i preporuka. Putokaz na kojem piše “Izvor Malenica” trebao bi biti na cesti, svakako vidljiviji negoli je sada, položen na srušenom stablu. Oni koji znaju gdje je ulaz, njima lako, ali onaj koji se na pješačenje Grdoselskom stazom uputio prvi put, neće zapaziti putokaz i bez potrebe će pješačiti asfaltom, pa se vraćati.

Usto, bilo je potrebno na nekim mjestima na stazi izdubiti škaline da bi se sigurnije hodalo. A bilo bi korisno i kada bi na nekoliko punktova bila ona ista info-ploča, manjih dimenzija, da bi pješak imao u vidu gdje se nalazi. I još nešto, a tomu nisu krivi izviđači, ako s potoka ili sa zaravni Zelengrada želite nekome mobitelom poručiti da je tu lijepo i divno, nećete moći jer nema signala.

Potok do Zelengrada premošćuje desetak drvenih mostova. Voda je čista, nisam vidio račiće, ali jesam jednu pastrvu. Ono što se čini da je prljavo, nije prljavo, riječ je o mineralnim naslagama.

S jedne strane potoka na drugu preko mostića, eto izvora Malenica. I njega su uredili izviđači grdoselskog odreda Huhober. Tu su postavili poučnu ploču u povodu Svjetskog dana vode 22. ožujka 2008. Na ploči piše: “Prema pučkom vjerovanju voda iz ovoga izvora ima ljekovita svojstva. Od davnine ljudi su vodom iz ovoga izvora liječili bolesti očiju i tegobe vida. Vjeruje se da vodena žila prolazi ispod crkve svete Marije na Škriljinah kod Berma”.

Prizori u potoku su zaista jedinstveni, kažu – istarska prašuma. Gusto raslinje, drveće obloženo mahovinom, porušeno drveće, lijane, paprat (ima ga valjda svaka prašuma). A onda u toj divljini, kosmatom zelenilu s avetinjskim granama stabala, ugledate ciklame. Ima ih u Grdoselskom potoku, ne puno, ali ih ima. Tu me više iznenadio lovor: je li lovor, sliči lovoru, otkinem list, pomirišem – lovor. Grdoselski potok ni po čemu ne liči mediteranskom krajobrazu.

Idem dalje. Od izvora Malenica do Zelengrada ima pola sata hoda.

Zelengrad se prvi put spominje 1102. u Istarskom razvodu. Vladari Zelengrada bili su do početka 17. stoljeća moćni zemljoposjednici, vlasnici desetak mlinova u koritu grdoselskog potoka, dvaju rudnika ugljena i jednog rudnika salitre te plodnih njiva koje sada više ne postoje.

Utvrda je u uskočkom ratu (1615. – 1618.) uništena i potom poharana kugom. Tada se premješta na današnju lokaciju. A prema legendi, krajem 17. stoljeća dogodila se nezapamćena kataklizma: kiše nisu prestajale padati i došlo je do strahovite erozije tla. Vidljivo je to u dubokome kanjonu. Tako je Zelengrad ostao bez glavnih prihoda i bio je osuđen na propast.

Zvonik grdoselske crkve izgrađen je kamenim blokovima koje su mještani na rukama prenijeli s ruševina župne crkve sv. Jakova i još dviju manjih crkava. I u mnoge kuće u Grdoselu ugrađeni su kameni elementi sa Zelengrada. U crkvi sv. Ane nalazio se Grdoselski ulomak, glagoljički natpis iz 12. stoljeća s imenom župnika Goloba iz Tinjana i feudalca Pongraca.

Ruševine Zelengrada treba pažljivo obilaziti jer staza vodi rubom kanjona. Na zaravni je kameni spomenik na kojem piše: Sv. Ivan Krst.(itelj)/crkvica ispred Grdosel/zvanog Stari grad/2009. Ova je crkva povrh potoka Butoniga bila kaštelanijska kapelica i napuštena je nakon uskočkog rata.

Kanjon je prelijep, pravi kanjon. Potok Butoniga tu je svoje korito urezao u kamen. U dnu kanjona vidljive su četvrtaste usjekline u kamenu u kojima su nekad bili postavljeni nosači brana brojnih vodenica. Domišljati iz okolnih sela u brdima provukli su do potoka cijevi iz kojih pumpama vuku vodu.

Tu je i simpatičan slap Črni puč, i kupalište, beach. Taj dio, od Zelengrada do Črnog puča, bila mi je najteža dionica. Lako je bilo spustiti se, ali teško uspeti. Nitko taj atraktivni put, čitavu Grdoselsku stazu od 15 kilometara, neće propješačiti ničim izazvan. To je pješačenje i svojevrsna avantura i ispit vlastitih fizičkih mogućnosti, kondicije, ali i iskustvo iz još jednoga lijepoga dijela Istre.

glasistre.hr