Kaštel i Pazinska jama kao živo biće
Na recepciji Etnografskog muzeja Istre, u prizemnom kamenom predvorju Kaštela, tamo gdje se kupuju ulaznice, katalozi i suveniri, tablet kojeg ranije nije bilo emitira video-zapis u kojem tisućugodišnja pazinska tvrđava doživljava čudesne metamorfoze. U prvoj dvorani starog stalnog postava, onoj s narodnim nošnjama, u jednoj je vitrini nešto na što oko čestog posjetitelja muzeja nije naviklo: čudan kostim iz kojeg vire kablovi, pletenice, tako nešto. Na zid su na nekoliko mjesta pričvršćeni polirani i izbrušeni ali očito korozijom nagriženi dijelovi nekih metalnih predmeta: jednako bismo mogli pomisliti da su to ostaci kosira, kao i klingonskoga bat’letha.
U sljedećoj prostoriji, prozora zastrtih crvenim folijama, središnju poziciju zauzima antropomorfna skulptura od žičane konstrukcije, stiroporne mase, i još mnogih drugih materijala i detalja; na zidu se sivi višeslojna grafika s tajanstvenim oblicima i simbolima, na jednom se zidu projicira novi video sa snimkama čudnih bića iz podzemlja, dok iz kutaka motre figure filmskih izvanzemaljaca, ali malih. Usponom preko dviju-tri stepenica dolazi se do prostorije u kojoj je rekonstruirana tradicijska istarska kuhinja, ali tamo za stolom sjede čudni patuljci glatkih voštanih glava, bez očiju, nosova ili usta, a pod stolom se kriju ostaci ogromnoga kostura…
U starija vremena ovakvi bi se neobični dodaci standardnim muzejskim eksponatima nazivali “umjetničkom diverzijom”, no opisani prizori pripadaju izložbi odnosno instalaciji koju je u dijelu prostora pazinskog etnografskog muzeja Istre postavila umjetnička skupina Tarwuk iz New Yorka, koju čine umjetnici Bruno Pogačnik i Ivana Vukšić. Uz pomoć kustosice Tamare Nikolić Đerić oni su u dio stalnog postava pazinskog muzeja “intervenirali” unoseći u njega sadržaje koji po njihovoj zamisli mijenjaju koncept i značenje čitave lokacije. Zatečeno stanje isprepliće se s mitološkim i literarnim nasljeđem, zamisli Julesa Vernea kroz tu njihovu intervenciju susreću se s istarskim divovima, štrigama, macvalićima i ostalim nadnaravnim bićima, zapravo se cijeli kompleks Kaštela i Pazinske jame pod njim interpretira kao živo biće s vlastitim svojstvima i htijenjima, s nizom sebi podčinjenih neobičnih bića, stvari i pojava.
Čitava ova intervencija naslovljena je poduljim i na prvi pogled neobičnim nazivom – “Tout est pret. Au premier signal que vous nous enverrez de Trieste, tous se leveront en masse pour l’independence de la Hongrie. Xrzah”. Riječ je međutim o tekstu šifrirane poruke koju su urotnici iz Trsta poslali sunarodnjacima u Mađarskoj u romanu Julesa Vernea “Mathias Sandorf”, koja je poslužila kao svojevrsni okidač daljeg tijeka radnje koji je Verneove junake doveo do pazinskog Kaštela i odveo ih dalje kroz pazinsku jamu. Kako je rečeno na otvorenju ove neobične izložbe, umjetnički tandem Tarwuk je svojim “ulaskom” u institucionalnu strukturu Etnografskog muzeja Istre nastojao ukazati na ono što u svakodnevici ne vidimo, a pripada sferama fantastike i magije, naglašava iznimnost mjesta i premošćuje jaz između kulturnih razdoblja i pogleda.
Slične vizualno-tehničke intervencije pretrpjele su i muzejske službene web-stranice. Ova će neobična intervencija u postav pazinskog Etnografskog muzeja Istre posjetiteljima biti dostupna do 1. prosinca. (Napisao i snimio Davor ŠIŠOVIĆ, Glas Istre)
9 komentara na “Kaštel i Pazinska jama kao živo biće”
Komentiranje je onemogućeno.
Užas. Postava je to koju Pazin i pazinjani ne zaslužuju. Počelo je to još s onim nakaradnim instalacijama i performansima tog profila u dvorištu Kaštela. Tragično je predstavljati Kaštel i Pazinsku jamu u tom svijetlu. Kaštel i Pazinska jama jesu povezana cjelina, ali u drugom kontekstu.
jedino tragično,je neargumentirani komentar šabana.
https://www.youtube.com/watch?v=1OqA0GHthfw
Kakva drzava takav i tvoj komentar. http://thedubrovniktimes.com/news/croatia/item/3147-croatia-most-uncultured-nation-in-european-union
Kaštel i Jama su u dekontekstu. šamane tragičaru, ne zaslužuješ ništa osim epizode “Lijepom našom”.
šaman argumentirano komentira. Postoje zapisi, snimke i publika. U ljetnom periodu su organizirani performansi šamanskog profila – sekta ? Na primjer: Prisutnima je poslužen vol na ražnju površinski ispećen, a ispod par centimetara sirovo meso. Posjetitelji su dobili plastične tanjure, vilice i noževe, a s takvim se priborom nisi mogao poslužiti. Simbolika ? Plesačica je plesući u dvorištu na velikom bijelom platnu – lancunima nabacivala boje po sebi i podlozi na tlu. Simbolika ? U dvorani Kaštela je Mag – slikar (?) po polugolom tijelu ženske osobe ocrtavao simbole, od glave do pete. Simbolika ? U nastavku performansa si je druga ženska osoba žiletom rezuckala podlaktice stvarajući rane na koje se cijedila krv. Simbolika ? Dovoljno je to primjera za potvrdu komentara šamana. A čoban tjera ovčice…
Pokazi nam snimke stavi na jutjub., zvuci zanimljivo. Sekta.!? Prije bi rekao los i jeftin catering., ako pitas za simboliku vola i plasticneg bisteka ?
Plesuci po lancunu i nabacivajuci lalncunom boju ova djevoka se cini jako spretna., za simboliku bi bilo vrlo vazno znati sta je plesala i kakva je bila glazba jel pleaala valcer tehno balun ili tango? ?? Jako bitno za simboliku! ?
Polugola? Koja polovica? Jesu koristene ekoloske boje? koji simboli su bili na glavi a koji na peti., !? Jako bitno za simboliku ?jeli bila zgodna???
I secer na kraju., ova djevojka sta je rezala zapesca zna sta radi i ocito joj nije prvi put/! ??
Naslov teksta “Kaštel i Jama kao živo biće” je pozitivan primjer opisa Pazina. I u tom kontekstu treba biti oblikovana “Slika Pazina”. Institucije – EMI, MGP, TZSI i drugi odgovorni moraju svoju djelatnost usmjeravati u tom pravcu. Njihova djelatnost mora biti pozitivno oblikovana da bi izazvala pažnju javnosti, posjetitelja. Pozitivne poruke ponuđjenog u tom arealu će privući više posjetitelja. U turističkoj ponudi središnje Istre je to prioritetna zadaća. Postava EMI opisana u članku autora je simbolična u negativnom kontekstu. Nije joj mjesto u ovom arealu. Odbija većinu posjetitelja, a privlači manji broj poklonika ove i ovakvih tema.
Citiram jednog pazinskog autora: ” Naselje Pazin nastajalo je i raslo uz i oko Pazinske jame. Svojim položajem u prostoru oko kanjona kao da grli i čuva Pazinsku jamu. Pazinska jama je imala značajnu ulogu u životu stanovništva. Tlo u kanjonu, biljni i životinjski svijet su bili od životnog značaja stoljećima. Pazin i Jama su jedna cjelina, vezani pupčanom vrpcom. Taj areal je bio u funkciji dvorišta, vrta grada Pazina.”
Koncepcija ove muzejske postave mi je neprimjerena za naše prostore u zoni turističke ponude Pazina. I ja bih citirao odlomak iz uradka jednog od pazinskih autora:
“Niz obronak se pusti dadoh, gdjeno na donjoj nozi težište je cijelo. Ne bješe sumnje da sam stig’o s drugom na rub doline, gdjeno je bezdno tlačno što vječnim vriskom odzvanja… i tugom.”
Dante Alighieri.
Pisac Dante Alighieri je godine 1308. posjetio Istru. U svom djelu BOŽANSTVENA KOMEDIJA, opus PAKAO, spominje naselje Nezakcij na južnom dijelu poluotoka. Na putu se odmarao u samostanu Sv. Mihovila. Jedan od samostana u Istri s tim nazivom se nalazio na brežuljku današnjeg imena Gortanov brijeg u neposrednoj blizini Pazinske jame.
Da li je Dante u pratnji samostanskog brata – druga obišao Pazinsku jamu, koja mu je poslužila kao inspiracija u opisu ulaza u sam PAKAO ?
Autor ovog uradka je slikom i tekstom opisao ulazak u podzemlje Pazinske jame umreživši i detalje o Dante Alighieriju. Zašto se i ta priča ne koristi u turističkoj ponudi Pazina ?
Zato jer je direktorici Turističke zajednice prioritet REKLAMIRAT Zarečki krov na sva zvona a ne Pazinsku jamu koja je turistički razvijena…