Komunisti su htjeli u potpunosti eliminirati Katoličku crkvu u Istri 1945. – 1971.
U četvrtak, 26. veljače u 18 sati u Institut Ivo Pilar i Državni arhiv u Pazinu predstavljena je knjiga “Represija jugoslavenskog komunističkog režima prema Katoličkoj crkvi u Istri 1945.-1971.” autora dr. sc. Stipana Trogrlića. Povodom predstavljanja ovog važnog djela razgovarali smo s autorom, koji nam je iznio niz činjenica i tumačenja okolnosti koje su dovele do poslijeratne tragedije katolika u Istri, koja je simbolički prikazana u mučeništvu vlč. Miroslava Bulešića.
Narod.hr: U svojoj knjizi opisujete jedno od najtežih razdoblja za Crkvu u Istri. Koji su bili najčešći oblici i metode represije komunističkog režima prema Katoličkoj crkvi u Istri?
Dr. sc. Stipan Trogrlić: Teško je pobrojiti sve oblike koje je sustavno, metodom krupnog stezanja i sitnog popuštanja, u cilju eliminiranja Crkve s istarske društvene scene , koristio komunistički režim. Nabrojit ću samo neke, one najuočljivije. Napadi na biskupe, tršćansko-koparskog Antionia Santina i porečko-pulskog Raffaela Radossija, svrstanih u fašiste i suradnike međunarodne reakcije. Prozivke svećenika na javnim skupovima, oduzimanje Crkvi posjeda kroz agrarnu reformu koja je u Istri bila radikalnija nego u drugim dijelovima Hrvatske, pokušaj unutrašnje kontrole preko svećeničkog staleškog društva sv. Ćirila i Metoda za Istru, ometanje, a potom izbacivanje vjeronauka iz školskog sustava, oduzimanje župnih stanova, sudski procesi svećenicima, pritisci na sjemeništarce pazinskog sjemeništa i njihove roditelje da napuste sjemenište, napadi na “zastarjelost i zatucanost” odgoja u sjemeništu, izrugivanje đaka koji su odlazili u crkvu, oskrvnjivanje sakralnih objekata, prozivke i napadi na biskupa Nežića zbog njegove nekooperativnosti s vlašću u smislu podrške pretvaranju istarskog svećeničkog društva u interdijezecensko. Svakako ne smije se zaboraviti zločin u Lanišću 24. kolovoza, poznat kao “krvava krizma” kada je prigodom krizme ubijen mladi svećenik bl. Miroslav Bulešić, djelitelj krizme, izaslanik biskupa Santina mons. jakob Ukmar, teško pretučen, a Stjepan Cek, laniški župnik, osuđen na 6 godišnju robiju kao glavni krivac za “incindent u Lanišću” kako je režimski tisak nazavao zločin u Lanišću. Suptilnije metode pritiska u četiri oka, na tzv. “informativnim razgovorima”, posebno s laicima, ostale su nezabilježene. O njima možemo samo nagađati
Narod.hr: Radi li se o sustavnoj i planiranoj represiji i možemo li zapravo govoriti o progonu?
Dr. sc. Stipan Trogrlić: Točno radi se klasičnom obliku progona koji je proizlazio iz komunističke ideološke matrice i na njoj uspostavljenog političkog sustava. Za opstanak jednog i drugog bilo je neophodno neprestano produciranje neprijatelja i “opravdana” kontrola nad njima u ime državnih i društvenih interesa. Kako je režim već prvih godina uspio uspostaviti kontrolu nad cjelokupnom stvarnošću, osim nad Crkvom, stalno se ukazivalo kako je mjesna Crkva, u sprezi s njezinim centrom Vatikanom kao vanjskim neprijateljem, ako ne stvarna onda latentna opasnost. Tu opasnost treba stalno držati na oku, a najbolji lijek prevencija – kroz progone.
Narod.hr: Što je sve u to vrijeme zabranjivano od strane režima?
Dr. sc. Stipan Trogrlić: Zabranjeno je održavanje procesija, korištenje nekih sakralnih objekata kao primjerice pulske katedrale, mornaričke crkve Gospe od mora u Puli, bazilike u Poreču, u vremenu do 1952. ometano je, inače zakonom dozvoljeno, održavanje vjeronauka u školama, da bi 1952. vjeronauk bio izbačen iz škola, zabranjeno je vjenčavanje u crkvi prije nego se sklopi civilni brak, omladincima i omladinkama na gradnji pruge Lupoglav – Štalije zabranjivan je odlazak na nedjeljnu misu. U vrijeme mise organizirane s u razne “slobodne aktivnosti” , u dva navrata zabranjen je izlazak katoličkog lista Gore Srca, u nekoliko navrata stvarane su administrativne poteškoće izlasku pučkog kalendara Istarska Danica, zabranjeno je pravo javnosti sjemenišnoj gimnaziji.
Narod.hr: Što se događalo s matičnim knjigama? Jesu li oduzimane, gdje su završavale?
Dr. sc. Stipan Trogrlić: Matične knjige su masovno oduzimane. Zakonska podloga bio je Zakon o matičnim knjigama iz 1946. i Zakon o izmjenama i dopunama o državnim matičnim knjigama 1949.. Ukratko tim zakonima bilo je određeno da župnici, ondje gdje nisu postojale državne matične knjige, trebaju crkvene matične knjige zaključiti s datumom 9. svibnja i predati ih državnim matičnim uredima. Međutim, kako su u Istri od 1924. postojale državne matice, svećenici su i poslije 9. svibnja nastavili upisivati krštene, vjenčane i umrle. To je bio povod odbornicima da krenu u pohode župnim uredima i, zbog navodnog prekršaja, počnu im oduzmati matične knjige. Time su nastale nove poteškoće u radu župnicima, za podatke potrebne u pastoralnom radu morali su odlaziti u matične urede i tražiti od matičara dozvolu za korištenje oduzetih matica.
Narod.hr: Vlč. Miroslav Bulešić je blaženik, mučenik je komunizma. Što znači njegova beatifikacija i možete li reći koliko je ljudi mučeno ili ubijeno zbog svoje vjere?
Dr. sc. Stipan Trogrlić: Ono što proglašenje Alojzija Stepinca, blaženikom, a nadamo se uskoro i svecem, znači za Crkvu u Hrvatskoj, ali i čitavo hrvatsko društvo u smislu njegova ozdravljenja kroz suočavanja s prošlošću i čišćenja povijesne memorije, prema riječima sv. Ivana Pavla II., to proglašenje Miroslava Bulešića znači za Crkvu i društvo u Istri. Ne znam koliko je to iskorišteno u Istri u smislu jedne katarze, jer i dalje su prisutni glasovi da su za “incident u Lanišću” krive provokacije Ceka, Bulešića i Ukmara za vrijeme krizme. S druge strane Crkva u Istri širenjem pobožnosti prema bl. Miroslavu, organiziranjem hodočašća u Lanišće i Svetvinčenat, blaženikovu rodnu župu, držanjem predavanja o njegovom životu i mučeničkoj smrti nastoji s jedne strane doprinijeti, čišćenju memorije, bez optužbi, stalno ističe blaženikovo geslo: “Moja je osveta oprost”. S druge strane, ističući primjer Miroslava Bulešića, u situaciji moralnog relativizma i sveošpćeg hedonizma, sijanja kulture smrti, poziva na povratak kršćanskim vrednotama i Isusu Kristu, jedinom spasitelju svijeta. Zbog svog javno očitovanih vjerskog opredjeljenja u ratu i neposredno poslije rata od starne partizana i komunističke vlasti ubijeno je 7 svećenika i bogoslova te 23 narodnjaka. Razne oblike sudskih procesa i zatvora tijekom komunističkog jednoumlja prošlo su 83 istarska svećenika i bogoslova.
Izvor: narod.hr
10 komentara na “Komunisti su htjeli u potpunosti eliminirati Katoličku crkvu u Istri 1945. – 1971.”
Komentiranje je onemogućeno.
U cilju zatiranja katoličke crkve u Pazinu je 11. prosinca 1945. otvoreno Biskupsko sjemenište, koje je već nakon tri godine imalo dvjestotinjak učenika, a u istoj je zgradi od 1955. do 1965. djelovala Visoka teološka škola. Sjemenište je crkvena klasična gimnazija koja je odgojila i obrazovala više naraštaja istarskih i hrvatskih intelektualaca, a u STŠ su se obrazovali svećenici.
Žao mi je što Trogrlić i njemu slični uporno prešućuju djelo velikog istarskog svećenika mons. dr. Bože Milanovića. Srećom dr. Milanović je za života objavio nekoliko izuzetno vrijednih knjiga iz kojih se o njegovom vremenu (Kringa, 10. X. 1890 – Pazin, 28. XII. 1980). može doznati mnogo više nego iz škrabotina kvazi znanstvenika.
Stipan Trogrlić rodio se u Studencima kod Imotskog 1952. godine. Završio je franjevačku gimnaziju u Sinju. Diplomirao je na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 1976. godine. Doktorirao je na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu.Diplomirao je i na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu – Područnom studiju u Rijeci. Autor je znanstvenih članaka o odnosima Crkve i države u Istri u tijeku 19. i 20. stoljeća te drži predavanja na crkvene teme iz povijesti. Radi kao voditelj pulskog Centra za znanstvena istraživanja Instituta Ivo Pilar iz Zagreba te predaje nekoliko izbornih kolegija na Odsjeku za povijest, Odjela za humanističke znanosti Sveučilišta Juraj Dobrila u Puli.Piše članke za Glas Koncila.
Kandidat za uhljeba desetljeća.
O istarskom svećenstvu na čelu s Božom Milanovićem dovoljno je spomenuti zahtjev «Staleške organizacije svih hrvatskih svećenika za Istru» Savezničkoj komisiji za razgraničenje od 19. 03. 1946. g. – «da se sva Istra i Julijska krajina priključe Jugoslaviji.» (Istra i Slov. Primorje, 1952. str. 503.) I njegov poznati odgovor u Parizu – «Režimi dolaze i odlaze, a granice se stvaraju za vijekove!»
Nadbiskup Stepinac odbio je takvu podršku dati Istri, Rijeci, Zadru i otocima – služeći papi Piu XII i njegovoj politici pomaganja talijanskih imperijalista. U mome predavanju u Europskom domu ustvrdio sam da je Stepinac 1946. g. osuđen nevin u krivičnopravnom smislu , ali da u moralnom pogledu nije bio čist. Posebno se držao Papine – «između katolika i komunista ne može biti nikakve suradnje» – bez sličnog otklona prema fašistima, po čemu obojica u Europi imaju profašistički predznak. To je dovelo do apsurda – da su se njihovi napadi 1948. g. na Titovu federaciju potpuno poklopili sa Staljinovim imperijalizmom i satelitskom KP Italije!
Spomenut ću riječkog nadbiskupa u.m. Josipa Pavlišića, koji je u Stepinčevom Krašiću (Žumberak) 1942. g. izjavio: «Malo ljudi zna , ali je istina, da su zapadni Saveznici htjeli pošto-poto da ovi krajevi ne pripadnu Hrvatskoj. Moramo zahvaliti Bogu, ali i mudrosti i odvažnosti Josipa Broza Tita, koji se odupro engleskom generalu Alexanderu i njegovim nastojanjima da Istra ne pripadne Hrvatskoj. Dodao je i ovo:»Istina je slijedeća: Josip Broz Tito je dao ustanoviti Ustav 1974. g. po kojem se svaki narod mogao odijeliti iz zajednice Jugoslavije, a to je legitimacija,kojom je naš narod išao u borbu za slobodu, to je crta kojom je Bog ravno pisao!»
(Novi list, 11.02.1997.)
Božo Milanović imenovan je u siječnju 1947. honorarnim službenikom Komisije za vjerske poslove NR Hrvatske, te je vjerojatno u tom svojstvu 20. siječnja 1947. poslao Komisiji “Izvještaj o sadanjim crkvenim prilikama u Istri”. U tom izjvešću Milanović, među inim navodi: „Odnošaj izmedju hrvatskog svećenstva u Istri i narodnih vlasti ostaje i nadalje dobar i nepomućen. Talijanski svećenici, ukoliko ih imade u hrvatskom dijelu tršćanske biskupije i u čitavoj porečko-puljskoj biskupiji, spremaju se naglo, da ostave Istru već prije potpisa mirovne pogodbe s Italijom te su već dobili od svojih biskupa dozvolu za odlazak. Takodjer porečko-puljski biskup Mons. Radossi kani što prije otići. Ovih dana mu je pogranična milicija kad je htio preći bloka u Pulu, našla nekoje sakrivene stvari (pisma) pa ga je zadržala dva dana u župnom stanu u Vodnjanu, nakon čega ga je ispustila. itd.”
S čin se vi bavite, majko moja… Get a life!
Svi znamo da si to lažne priče jer gore navedeno govori suprotno. Mene samo zanima zašto svi plaćamo crkvi i Vatikanu. U Eu imate izbor KOME želite uplatiti ono što se uplaćuje. Ima toga na pretek, npr. dječje bolnice, napuštene životinje, domovi za nezbrinutu djecu itd. itd.Da, istina je da u prošlom sistemu nisu mogli voziti bijesna i nova auta kao danas ali puno vjernika i samo kaže da su onda vjera i crkva bili bliži narodu.
…a sada katolici pokušavaju na sve načine eliminirati slobodu izbora i zdrav razum… pa ti budi pametan… :/
Mare, nekima su mačke sve u životu a nekima su njihova djeca, pa makar ne bila još rođena. “Zdrav razum” je očito jako relativna kategorija.
:D ovo je spuky…jer ti očito znaš mene, a ja tebe ne…al evo..kako si ti lijepo napisao/la- “NJIHOVA djeca (pa makar ne bila još rođena)”…tu si si sam odgovorio…ili i ti mislis da imas pravo na moju vunicu? :)…
Srećom dr. Milanović je za života objavio nekoliko izuzetno vrijednih knjiga i poprilično dokumenata iz kojih se o njegovom vremenu (Kringa, 10. X. 1890 – Pazin, 28. XII. 1980). može doznati mnogo više nego iz škrabotina kvazi znanstvenika. Problem kao i uvijek nastaje kada se stvari izvade iz konteksta i kao gotove činjenice koriste tek (zlo)namjerno izdvojeni detalji.