Javnim prezentacijama rezultata rada 20 kazališnih radionica okončan je 7. ljetni kazališni kamp što ga u Pazinu već sedam godina organizira Udruga za kreativno promicanje mladih Tirena iz Zagreba. U brojkama, ove je godine kamp izgledao ovako: trajao je deset dana, pohadala su ga 102 polaznika, koji su u 20 radionica pod paskom 13 voditelja svladavali različite teatarske vještine.

Kao posebnu zanimljivost voditeljica Ines Škuflić Horvat ističe da su gotovo polovicu broja polaznika činili nastavnici, voditelji dramskih skupina u svojim školama, što je najbolji znak da je ovo ljetno pazinsko kazališno okupljanje prepoznato i kao edukacijski centar.

Takoder, četvrtina polaznika je dnevno dolazila na radionice iz raznih istarskih mjesta, a ostali su bili smješteni u domu Pazinskog kolegija. Tijekom trajanja kampa prikazane su i tri kazališne predstave, no najzanimljivije su bile prezentacije rezultata radionica u prostorima Kolegija. Tako se primjerice lutkarska radionica pozabavila bunraki-lutkama odnosno animiranjem platna, a u radionici “Od ideje do kazališne predstave” razradena je priča predstave o životu tinejdžera s temom: kakvu si sve glupost spreman napraviti zbog ljubavi. U radionici fizičkog teatra radilo se na različitim tehnikama pripreme glumca za predstavu, a u jako zanimljivoj radionici scenske borbe učilo se kako odglumiti prizore tučnjave ili mačevanja.

U dramaturškoj se radionici radilo na adaptiranju proznih ili poetskih tekstova za scenu, a u posebnoj radionici za nastavnike učilo se pisati igrokaze. Radionica o dramskim tehnikama urodila je improviziranom predstavom, zapravo bajkom, kroz koju su isprobane razne tehnike scenskog pokreta, naracije, simuliranja kostima i scenografije, a sve je to oblikovano u šašavu priču o naopakoj zemlji i njenoj princezi kojoj kao udvarač dolazi princ iz zemlje tikova.

Radionica mjuzikla predstavila se posljednja i bilo ju je najzabavnije gledati: desetak songova iz poznatih mjuzikala, sa solistima i pratećim zborom, koreografijom, nekad čak i kostimima, bilo je toliko uvjerljivo izvedeno da su u raspravi nakon prezentacije mnogi izrazili divljenje kako su polaznici uspjeli sve tako dobro uvježbati u svega nekoliko dana.

– Nastojimo kroz rad u ovome kampu pokriti sve segmente kazališta i tako motivirati one koji će se u svojim školama baviti kazalištem idućih godinu dana. Zato se ovdje radilo vrlo koncentrirano i s puno kreativne energije, neke su radionice održavale i do četiri probe dnevno. Ovakav rad ne poznaje satnicu, potire dobne granice – i učenici i nastavnici rade na zajedničkim projektima, a moramo se pohvaliti, iako nam to uopće nije bila ni namjera ni cilj, da se svake godine otkako održavamo ovaj kamp po jedan ili dvoje naših polaznika uspijeva upisati na Akademiju, rezimira Škuflić Horvat.

Davor Šišović / Glas Istre